Katolički odgovori

Imam 20 godina,dolazim iz malog mista di svak svakog zna. Prije 6 mjeseci zapoceo je moj odnos sa ozenjenim muskarcem.On je takodjer iz mog mista i znamo se godinama i nikad nisan mogla izbjeci njegovo drustvo posto je najbolji prijatelj mog brata. On je ozenjen i ima dvoje jako male djece.Sve je pocelo s razgovor u kojem mi je priznao da ima problema u braku.Ja sam mu pokusavala pomoci u nadi da ce uspjeti rijesiti odnose sa svojom zenom.Nisam nikad pomisljala da imam ista s tim covijekog.za mene je bio zabranjen.Studiram u drugom gradu.A nasi su razgovori postali sve cesci. Nakon nekog vremena shvatili smo koliko smo slicni..poceli smo se skrivati i nalaziti.Nikad nismo spavali skupa iako smo imali bezbroj prilika za to.Nisam htijela biti 'ta' zena.A on nikada to nije trazio niti me navidio na to. Sve se svodilo na razgovor.Povezali smo se emocionalnomOn je stariji 10-ak god od mene. Nas odnos se pretvorio u ljubav.Zaljubljeni smo svakim danom sve vise. Ja jos uvijek iniciram da poradi na svom braku,da ga pokusa spasiti radi svoje djece.U njemu je sve umrlo,svaki osjecaj za svoju zenu,komunikacija se svela na minimum.Brak nisu mjesecima konzumirali.Osjecam se jako lose jer san se uplela u tako nesto,nesto cemu sam se cijeli zivot protivila,jer je i moja majka prevarena zena i znan koja je to bol.On kaze da bi odavno okoncao taj brak ali ga strah kako ce djeca to podnijeti i trazi neko rjesenje za to.Iako mi je naglasio da ako ikada dodje do toga da se rastane i bude samnom(sto je lako moguce) da ga shvatim da ce mu njegova djeca uvijek biti na prvom mijestu,najvaznija!Ja bi naravno pristala na to.Spremna sam se boriti za nas,ici protiv svih koji bi se tome protivili.Ali ono sto me najvise muci je grijeh.Tezina tog grijeha.kako se boriti sa samim sobom.Imas covijeka koji kao da mi je sudjen,toliko ga volim a toliko je zabranjen. Zanimaju me vasa misljenja na ovu zivotnu dilemu. Razmisljam posjetiti svecenika,povjeriti mu se i zatraziti savjet.. iako me strah odgovora

Loli pop, ne vidiš razliku između zaljubljenosti i ljubavi. Zaljubljenost je osjećaj, nešto prolazno kao i svaka emocija, a ljubav je čin volje, odluka. Kršćanski brak je najveće obećanje ljubavi, obećajemo se drugome zauvijek, i u dobru i u zlu.
Kušnje dolaze i dolazit će i zato je potrebno tu ljubav obnavljati, svakodnevno "zalijevati", za što snagu primamo kroz sakrament i pomoć Crkve. Samo s Bogom, koji je Ljubav, je to moguće.
"Kada slobodan izbor svoje volje da združimo život s drugom osobom iskažemo zavjetom na vjernost do smrti i nastavimo ga štititi svakodnevnim primjerima odanosti samom Bogu, taj slobodan izbor u stanju je odolijevati svim olujama vremena i okolnosti. Takva ljubav može odoljeti čak i emocionalnoj ili spolnoj privlačnosti druge osobe za koju nam se može činiti da bi na našu ljubav možda pružila više zauzvrat." (iz knjige "Glava obitelji")
Brakovi će lako propasti, popustiti kušnjama ako nemaju Božju Ljubav pred sobom. Tom mužu i ocu treba pomoć, ne tvoja, nego pomoć Crkve. Da se obrati, vrati na put Ljubavi. "Ljubiti znači htjeti dobro drugomu." kaže Sv. Toma Akvinski. Ako želiš dobro njemu, njegovoj djeci i ženi, odmakni se od njega. Za njega bi koristan bio razgovor sa svećenikom, možda ga potakne da se vrati Bogu, da ta Ljubav uđe i oživi brak koji umire.
A tebi mogu preporučiti molitvu, da spoznaš koliko je ljubav veća od emocija i od zaljubljenosti, kako bi mogla i sama zaživjeti sretan i vjeran kršćanski brak.

Lijepo, Giovi!
Teško mi je uživjeti se u tu situaciju, ali mislim da je mlada dama u početku htjela pomoći prijatelju, saslušati ga i time mu čak iskazala milosrđe, al na tome treba stati i nadalje takvo druženje izbjegavati, jer se dogodi eto što se upravo dogodilo.
Nakon što je prvotna zaljubljenost njega u vlastitu suprugu nakon određenog vremena splasnula (što se često događa i drugima) nesiguran muškarac je pokušao prvu utjehu naći kod mlađe kolegice koja je pokazala nešto zanimanja za njega. Tko zna dal neće i ta "zaljubljenost" brzo ispariti.
U braku je potrebna "odluka", "vjernost", ponekad i žrtva, a ne osjećaj.

Tvoja ljubav je sagrađena na rušenju nečijeg života. Pričam o njegovoj ženi i djetetu. Molim za tebe više straha Božijega i da se okaniš tog muškarca. Nesreća drugome (bez obzira kako se taj muškarac osjećao on je nebitan sad) za tebe samo znači nesreću. Bila to Božija pravda, bila to karma, nazovi to kako hoćeš. Nemoj na taj način graditi svoj život.

Nadam se da ćeš se ostaviti đavlijeg posla i pronaći si drugu ljubav. Srdačan pozdrav i Bog s tobom!