|
Preporučam pročitati smjernice napadanog biskupa Košića vezano uz izbore:
"Mi vjernici nemamo svoju stranku, ali imamo načela kojih se moramo držati (...) Istaknimo ona koja su važnija. Učinit ću to prema Doktrinalnoj noti o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu, izdanoj 2002.(...), a koja nedvosmisleno kaže: „Kršćani trebaju djelovati na svim područjima javnog i društvenog života.“ (DN, 1)(...)
Sigurno, prvo je takvo načelo djelovanja u javnom životu: naša vjera. Živjeli smo dugo, više desetljeća u društvu koje je zatitralo ljudska prava i slobode, među kojima i slobodu vjere. Zato je jasno da se ne smijemo odlučiti poduprijeti one koji i danas ponižavaju nas vjernike i našu vjeru, nego one koji poštuju vjernike, Crkvu i njezino djelovanje. Doktrinalna nota kaže: „Vjerski život je izvan nadležnosti države. Država se ne smije miješati niti na bilo koji način tražiti ili zabranjivati takve aktivnosti…“ (DN, 6) (...)Željeli bismo da buduća Vlada štiti naša vjerska i kršćanska uvjerenja priznavajući da su kršćanske vrijednosti utkane u same temelje našega naroda te da je upravo iz vjere niknula i znanost i ukupna kultura koju je Crkva uvijek promicala, a ne kao kada se npr. 2012./13. silom nametao tzv. zdravstveni odgoj u škole protiv volje roditelja i Crkve. Poslušajmo također kandidate što tko govori o vjeronauku u školi, koji neki već 20 godina osporavaju, a koji donosi dobre plodove u odgoju i obrazovanju djece i mladih. (...)
Slijedeće važno načelo je istina: „samo je jedna istina – samo je jedna stvarnost“, kaže Doktrinalna nota (DN, 6). Kako bi npr. vjernik mogao glasovati za one političare koji ne priznaju istinu o zločinima nad svojim narodom? (...) Također i istina o Domovinskom ratu mora biti kriterij za prepoznavanje istinskih boraca za svoj narod. Ne može netko voditi hrvatski narod tko niječe istinu da je taj rat bio obramben i prema tome pravedan (...)
A onda sigurno je uz istinu važno načelo: pravednost. Doktrinalna nota kaže: „Nedopustivo je podupirati i glasovati za nepravedne programe i zakone!“ (DN, 4) i „nijedan se vjernik ne smije pozivati na načelo pluralizma i autonomije laika uključenih u politički život kako bi podupirao politike koje ugrožavaju ili podrivaju temeljne etičke zahtjeve za opće dobro društva!“ (DN, 5)(...) Sjetimo se također zakona koji je prozvan „Lex Perković“. Zar da danas ponovno budu na vlasti oni koji štite najgore ubojice i počinitelje teških zločina nad hrvatskim domoljubima? Pismo biskupa HBK od 25. kolovoza za ove izbore jasno kaže da je „u svjetlu dugogodišnjih sprječavanja da se procesuiraju zlodjela komunističke diktature, važno prepoznati kako se pojedine političke opcije namjeravaju suočiti s komunističkom prošlošću“ i kane li osuditi te zločine.
Sljedeće načelo jest svetinja koju zovemo: život, brak i obitelj. Obrana života od začeća, te braka jednog muškarca i žene, kao i njihove obitelji danas je prioritetno pitanje za opstojnost našega hrvatskog naroda. Doktrinalna nota uči da „zakoni trebaju braniti pravo na život od začeća do prirodnog završetka… Jednako tako potrebno je čuvati i promicati obitelj, utemeljenu na monogamnom braku između osoba različitog spola i zaštićenu u njezinu jedinstvu i postojanosti, unatoč suvremenim zakonima o rastavi; s njom se ni na koji način ne mogu izjednačiti ostali oblici suživota, niti smiju kao takvi biti zakonom priznati.“ (DN, 4) (...) Zato je jasno da katolik može poduprijeti samo one koji promiču takvo shvaćanje života, braka i obitelji.
Kada se prije tri godine pripremao i provodio referendum o braku, u kojem je definirana i u Ustav RH unesena definicija da je brak zajednica muškarca i žene, tada su se vladajući političari i stranke jasno tome protivili i takvo, kršćansko i općehumanističko shvaćanje braka, nijekali. Takve političare hrvatski katolik ne može birati. Također kada je ove godine održan prvi organizirani Hod za život, obitelj i domovinu, neki političari tome su se rugali i javno se tome protivili. Takvima katolik ne smije dati svoj glas.(...)
Dakako, sljedeće načelo rekao bih jest poštenje u javnim poslovima nasuprot sveprisutnoj korupciji i kameleonskom mijenjanju stavova. Pitanje prema korupciji uključuje odnos prema državnoj imovini, prema nacionalnim dobrima - moru, vodi, šumama... (...) Onima koji poštuju Božje zapovijedi, što određuju čovjekov odnos prema Bogu, to su i pitanja u odnosu prema poštivanju nedjelje, prema poštovanju roditelja i starijih, poštovanju čovjekova života od rođenja do prirodne smrti, poštivanju tuđe imovine, poštivanju vjernosti u braku, zajednici jednog muškarca i jedne žene, koji podupiru brojnije potomstvo i sve čine što mogu u nesebičnom služenju za dobro svojih bližnjih i cijele zajednice - takvima vjernik može dati svoje povjerenje da će ispravno voditi narod. Bez poštenja nema ni gospodarskog napretka ni – kako to vole neki reći – nikojih reformi ni promjena.
Na žalost u korupciju su utonuli mnogi političari u svim dosadašnjim režimima naše državne neovisnosti, a napose posljednjih godina. Za takve pojedince, kojima se dokaže korupcija – i to ne samo materijalna, nego što je još gore, politička gdje se nacionalne interese prodaje za vlastitu korist – katolici nipošto ne smiju dati svoj glas. A pitanje svih pitanja i temelj opstanka naroda je demografska obnova koja mora postati strateško pitanje broj jedan u bilo kojoj hrvatskoj vladi, i to već od jučer a ne od danas, jer naš narod je na žalost doživio demografski slom i rapidno propada. Ako nas ne bude, što nam vrijede sve reforme? (...) Razaberimo: tko se zalaže za poštivanje roditeljstva, ustanovu majke odgojiteljice, punu plaću tijekom čitavog porodiljnog dopusta za rodilje te sigurnost da mlada zaposlenica neće biti primoravana da ne postane majka, a zaposlena majka da može sigurno zadržati svoj posao. Bez jedinstvene demografske politike Hrvatska neće opstati!"
|