Očito ne razumiješ bit moga komentara. Cappa magna je ostatak jednog stava da su kardinali prinčevi Crkve pa se to pokazuje odjećom i njezinom raskoši. Mene to užasava, užasava me ideja da bi materijalna raskoš trebala označavati Crkvu na bilo koji način. Svako se vrijeme izražava svojim jezikom i nekada je to bilo prihvatljivo - biskupi su bili mlađi sinovi knezova i vojvoda, imali priležnice (priležnike) i ogromna bogatstva i to je bilo to, opće prihvaćeno. - sigurno je bilo i onih drugačijih, ali to ovdje nije tema. Zašto je Franjo Asiški navukao skoro vreću i opasao se konopcem? Iz štosa ili zato što je to neusporedivo bliže Evanđelju? Kako siromašni Isus, žuljevitih ruku od rada i prašnjavih nogu od hoda se uklapa u cappu magnu? Tko uopće zna i razumije tu simboliku, što takav ornat (a nije misno ruho) poručuje?
A što se ovih posuda tiče - ni ja ne znam koliko su u skladu s propisima. No, tu je biskup i on odlučuje. Tko sam ja da se u to idem petljat?
Osobno nemam ništa protiv cappe magne, ali mogu prihvatiti da to danas možda i nije potrebno, možda je čak i kontraproduktivno, jer odašilje krivu sliku o Crkvi, da ne kažem da dolijeva ulje na vatru u prilog onima koji ionako mrze kršćanstvo. Ali zgražati se nad cappom magnom je sasvim nešto drugo.
Načelno nisam protiv toga da materijalna raskoš označava ne Crkvu, nego Božja otajstva, prema Marku 14,3-9. I mnogi od onih koji su nosili cappu magnu i visoke mitre živjeli su u prosjačkoj askezi, nasuprot mnogima koji se danas vozikaju u audijima ali su zato svoje služenje Mise ogolili ne samo materijalno nego i na svaki drugi način i pretvorili u sakralizirani buffet. Što se tiče opaske o biskupima s ljubavnicama i ljubavnicima, toga ima i danas napretek. U sretnijim slučajevima, radi se o punoljetnim osobama.
U vezi Sv. Franje Asiškoga, njegov primjer s vrećom i slično ne treba shvaćati kao apsolutni model za sve u vezi s Crkvom. Da se Crkva potpuno suobličila Franjinom modelu i potpuno odbacila materijalna dobra, pitanje je kako bi uopće djelovala. I ne treba smetnuti s uma da se radi o vremenu kad socijalna država ne postoji ni kao utopija, a sve socijalno i karitativno djelovanje, kompletno obrazovanje i razvoj znanosti i ono što je bilo dostupno od medicine, sve je išlo isključivo kroz crkvene ustanove. Dovoljno govori primjer Engleske: nakon reformacije i konfiskacije većine crkvene imovine došlo je do izrazitog porasta bijede i pogoršanja položaja nižih slojeva, a bilo kakvo obrazovanje je običnom svijetu postalo gotovo nedostupno. Nema ni jednog prikaza povijesti tudorske Engleske koji se ne bavi fenomenom postreformacijske pauperizacije, a slično je zapravo sa svim protestantskim zemljama. Crkva je stvorila evropsku civilizaciju, i to više Crkva cappa magni nego vreća Sv. Franje. Iako ni ta dva fenomena ne treba gledati kao nešto suprotstavljeno, i jedno i drugo odigralo je svoju ulogu, a potrebno je i danas.
Osim toga, ne razumijem ovo: kako netko ko smatra da je vjeran Crkvi i "živom Učiteljstvu" itd. može s takvim prezirom i tako jednostrano govoriti o prošlosti. Nema teoretske šanse da se današnja Crkva odvoji od svoje prošlosti, a i tada bi bilo jedino pošteno da prizna, poput protestantskih "sestrinskih" crkava, da je organizacija nastala na 2. vatikanskom koncilu. Tko se zgražava nad cappa mangom zgražava se i nad alabastrenom posudom sa skupocjenom nardovom pomasti.
Login
Registracija
FAQ
Traži
