Katolički odgovori

Došašće ili adventsko vrijeme (dolazi od latinske riječi advenire, što znači iščekivanje) je priprema za dolazak i rođenje Isusa Krista. Obilježava se četiri tjedna koja neposredno prethode Božicu i koji simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do dolaska Kristova.
Tjedan dana prije ovogodišnjeg adventa počnimo se pripremati se da se rođenje Božje obnovi u nama i da zaživi u nama.
Kako provodite adventsko vrijeme?
Idete li na mise Zornice?
Okuplja li se obitelj i uz zapaljenu svijeću i adventski vijenac čita odabrana poglavlja iz Starog Zavjeta, u kojima proroci navješćuju dolazak Isusa Krista?
Molite li se, pjevate li adventske pjesme?Ili se sabirete u šutnji, meditaciji, kontemplaciji?
Je li za vas to posebno vrijeme obraćanja Bogu ili vrijeme kupovanja, trošenja koje je postalo „znak“ da Božić dolazi?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

počela je nova crkvena godina.Zašto jedna crkvena godina ima 33 nedjelje (koliko se sjećam),zašto se ne računa ostalih 19 koliko ih još ima u godini dana i zašto baš u ovo vrijeme počinje računat nova crkvena godina? Hehe puno pitanja ali me zanima pa pitam da ne skitam

Hvaljen Isus i Marija!
Koliko znam ostale nedjelje spadaju u posebna liturgijska vremena, a to su Došašće, Božićno vrijeme, Korizmeno i Vazmeno vrijeme. A počinje zato jer mi počinjemo čekati dolazak Spasitelja i pripremamo se kroz liturgiju, zornicama, pokorom, molitvom, pjesmama...

_________________
Blagoslovljen budi Bog!

Vazda...
Hvala na odgovoru

Počele su Zornice, rane Mise na kojima se pjeva ova pjesma koja me uvijek u srce dirne:

PADAJ S NEBA

Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!
Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.
Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila
u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.

Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas
kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.
Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati
Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.

Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’,
Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol.
Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu,
Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.

Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje,
Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje:
Pod prilikom kruha, vina krv i tijelo tvoga Sina,
Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar.

Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama,
Pjevajte mu, usta moja, koji je nad zvijezdama!
Sve što bješe i sve što je, sve je puno slave tvoje,
Sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi!

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Neke rubne kvazi protestantske sljedbe znaju tvrditi se da su katolici popustili poganskim uplivima što se tiče slavljenja Božića. Pa nam predbacuju upotrebu borova, adventskih vjenaca, pšenice…
Naravno da to nije istina jer na primjer mnogi ne znaju da se prvi adventski vijenac na svijetu pojavio 1838. u domu za siromašnu djecu "Das Rahe Haus" ("Trošna kuća") u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. – 1881.) okupio je 1883. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. Svake je godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve. Nakon Prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence. Prvi se pojavio 1925. u katoličkoj crkvi u Kölnu, a potom 1930. u Münchenu. Oko 1935., u crkvama blagoslivljali su se adventski vijenci, koji su se nosili kućama. Dakle Adventski vijenac je, neosporno, protestantskog porijekla. Njega su kasnije Katolici preuzeli i njegova upotreba može biti u neku ruku ekumenskog karaktera.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Advent seže do 6. Stoljeća. U rimskim Crkvama, bilo je u početku jedan promjenjiv broj 4 - 6 nedjelja došašća, dok je Papa Grgur (590 - 604) četiri nedjelje došašća odlucio..samo 4 nedjelje..

Danas u mnogim obiteljima Advent vijenac ..oznacava..Alfa i omega,mir i zajednistvo...
Da Barnaba..
On potjece od Teologa Johann Hinrich Wichern (1808 -1881)

Interesantno je za mene..da su Austrijanci nekada pravili od drveta,ili slanog tijesta...Adventski vjenac...

A kod mene u Slavoniji,nas obicaj je bio da se u "casu sa sjemenkama,kukuruz,ziti,kostice itd..stave 4 svijece o d voska..." To su bile "vostanice",i one su se palile na svaku Adventsku nedjelju do Bozica...

Zito bi se uvjek sijalo na sv. Luciju...za Blagoslov obitelji ,zdravlje i rodnu godinu...

Svaki kraj ima svoje obicaje..i svoju tradiciju...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Bozic je za meine -najradosniji blagdan u godini…
Dosasce....obicaji moga kraja...
Vec od Svete Katarine,poceli bi pripravljati za Bozicne dane…odnosno ,ulazili smo u Vrijeme Adventa,gdje smo poceli da idemo na "ZORNICE" i to 12 kilometa pjesice, zajednicki s pjesmom i s fenjerima ,koja se pjeva na zornicama…Islo je i staro i mlado …to su bili posebni trenutci…Radosti..iscekivanje ,i veselje koje se nekako danas ne moze zamisliti..A uvecer bi oni koji nisu mogli na zornice
u selu uvjek ,svaku vecer isli na molitvu…Svecenik je bio u zupi,a kod nas u selu su bile zene ,koje su organizirale te molitve…Bibliju nije imala svaka kuca, pa se tako Biblija citala u tim "vecernjim molitvama"VECERNJA, uz to su dolazile Pjesme koje se pjevaju na Zornicama..,Devetnice,Krunice,Litanije…Pozdrav Gospi ,itd..
U ono vrijeme i je u iscekivanju Bozica a posebno mjesto zauzimao blagdan Sv. Lucije, 13. prosinac,koja je takodjer donosila darove za djecu…jabuke,orahe…i tko je imao smokve,taj je vec bio bogat…Na taj dan se sijala psenica za blagoslov polodova ,rodnu i blagoslovljenu godinu ,i sretnu obitelj, a tako pripravljen ukras "psenica" stavljala bi se na blagdanski stol,ili pod "krizban",tada mi nismo imali (bor) jer smo bili seljaci…u zabacenom kraju…,doneli bi iz sume "smreku" ,nesto poput danas cempresa..Bila je zelena,i okicena Medenjacima, bonbonima uvijenim u crvenu,zutu,zelenu,i plavu foliju, a na vrhovima je bila izrezuckana, zvali smo ih "macak"bonbon od secera.. To je dan kada su odabirali ,pure, guske, patke, koje bi se "sopale s kukuruzom do Bozica,da budu ukusnije ,masnije za one kiji nisu imali bozicnu pecenku.Oni koji su imali pecenku ,ti su samo pripremali za juhu kokos.. Dani od Sv. Lucije "inace su neki uvecer znali se ogrnuti s bijelom plahtom, izrezati oci na glavi i s "bundevom,iskruzenom i zapalitom svijecom u njoj ,posli bi kroz selo,i dijelili slatkise djeci...Cista uzivancija.Uz to …ti dani bili su pogodni za oprostaj..i izmirenje u obitelji ,susjedstvu i selu..
Mrznja je morala nestati...Sramota je bila tko se nije isao izmiriti..Isto tako se smatralo kakav vam je bio Dan Sv. Lucije da ce biti takva godina.Od toga dana pocele su "brojanice.." Svaki dan bi oznacavao jedan mjesec... Nama djeci bilo je to interesantno, na taj nacin "znalo se" sta nas ceka(a u stvari nismo znali...nego su nam ti obicaji bili dragi)…Stari su nam govorili,da ipak ne polazemo previse paznje tome. Za nase Slavonske seljacke obicaje je posebno odigrala uloga tradicije , naseg kraja ,naseg sela i svakako "svaka kuca imala je svoju tradiciju"Od prvog Adventa ,od voska nacinjene svijece ,4-vostanice..to su one tanke ,(koje su nacinjene od saca meda)..stavile u jednu casu,koja je imala ,zito,kukuruz,grah..sjemenke.zitarice .i u nju bi se stavile te svijece, a njih bi se zajedno sve cetiri na kraju zavrtili,da simboliziraju "zajednistvo",i palili bi ih svake nedjelje do Bozica..
Badnjica,ili badnjak je bio poseban dan…gdje su seljani , obitelji vec u ranu zoru ustajali . Nasi stari, domacini i domacice odmah su poceli s pripremama kako bi zamijesile tijesto za Bozicni kruh, “POGACU”obicni kruh i kolace a kekse su vec od Sv,katarine pecene...Taj kruh je bio svijez i vruc,dok su se ostali ukucani ustali,dobili bi sami kruh za dorucak onako vruc..…i onda post do vecere..
Tako na badnjicu svi ukucani imali su svoja zaduzenja koja je podijeli glava obitelji,ili starijesina…obicno djed ,u vanjskim poslovima,a u kucnim poslovima,majke..To su poslovi koji je trebalo obaviti poput: hranjenja stoke ,zivadi, cijepanja drva,priprema za pecenje pecenke.. pripreme peradi za pecenje i slicno Pekla bi se pecenica, prase na raznju.Nalozila bi se vatra vani,obicno uz dvoristnu zgradu,ili stalu,prase nateglo na razanj…I tako polako uz vatru,sjedilo,okretalo , pijuckalo …peklo se prase,a trajalo je od 3-7 sati…Cista uzivancija…Djeca su imala privilegiju,smjeli su umociti kruh u mast,koja kappa s praseta…dok ostali,drzali su se strogo posta..
Na Badnjicu ujutro je muska osoba isla u "polozaj"u susjedstvo…da blagoslivlja,i donosi bogatu " dobili bi kuhane rakije s medom…
Zensko osoblje je pocelo s velik spremanjem ciscenjem..da sve sja…cisto..Ukrasi bi bili,ono sto najsvecanije imamo u kucu, obicno rucni radovi bi se ustirkali i postavili na stol i ormarice…
U ranim poslijepodnevnim satima domacice bi pocele pripremati veceru i prikupljati sve potrebno za blagdanski stol. .To je uvjek bilo isto…Pricam vam o starim vremenima,dok jos riba nije bila na stolu, bila,pogaca,sol,med i orasi.…i kuhana medena rakija…ili rakija kuhana..
Dok su muskarci cistili stalu i dvoriste ,istimarili –" dotjerivali zivotinje"pripremili drva za 4 dana..jer onda je bio Bozic za sve.Glava obitelji kuce(to je bio moj djed) pripremio je poveci naramak , slame od psenice ,umotao bi ga u jednu bijelu plahtu ,da bi prije vecere donio u sobu gdje smo objedovali …Ispod stola ,gdje se objedovalo, stavio bi se "Jaram od volova,ili Ome,od konja"to je bio symbol ,znak da i stoka ima Bozic i miruje 4 dana. I SLAVLJE ZA SVE...Takodjer je bila pripremljena posuds s jecmom,kukuruzom, psenicom, razi, bobom, prosom, zobi .Sv voda,sibica i svijeca bio sastavni dio blagoslova, i tako je mogla da zapocne "BADNJA VECER i kao obicaj "donosenja Bozica u kucu"Prije badnje vecere ,djeca s odraslom osbom okitili "krizban”"Bozicno drvce.. U 18 sati zvonilo je za Andjeo Gospodnji na crkvi…i poslje toga bi pocinjala vecera…Svi su nestrpljivo cekali ,da samo pocene.. Prostiranje blagdanskog stola , zatim muska osoba (moj djed)ugasio svijetlo,lampu. donosi slamu i stavlja po cijeloj sobi i pod stol.. Oh zaboravih spomenuti , kucanje prije ulazka sa slamom, netko od ukucana otvorio bi vrata, i on bi usao u kucu unoseci upaljenu svijecu, posudu sa zrnjem,plodovima i slamu.S pozdravom: "Faljen Isus i Marija" a mi bi odgovorali "Navike2,Navijeke budi hvaljen.
CESTITAM VAM BOZIC..-MIR I BOZJI BLAGOSLOV..
.Zatim bi mi djeca uzeli sjemenke iz pripremljene psoude, i vikali bi…prascica,guscica,purica,pilica, zecica,telcica… i mnogo djecice..a majka bi "Blagoslivljala sa sv.vodom.." Zapocevsi znakom Kriza.."i tako smo prvo zapoceli s molitvom..Usljedila je bozicna cestitka. "Faljen Isus i Marija! Na tom mladom ljetu nek’ sve bude mirno i veselo,zdravo i cestito.Neka svega bude obilno.Bila njiva,bio dom , daj nam Boze svoj Blagoslov.. U stalama nek se lezu ,junci i junice, u svinjcu prasci i prasice, a u kuci zdrava djicica. Daj nam Boz mir i blagoslov.” Uslijedilo je prostiranje blagdanskog stola, stoljnjak od domaceg platna,a ispd njega bi se stavio pregrst slame,da nam kruh bude blagoslovljen i godina rodna .. Zapocinje molitva…uz svijecu TROJSTVO..vostanice...
I pozdrav ,CESTITAM VAM BOZIC I ISUSOVO POREDJENJE –a drugi bi odgovarali..
CESTITA TI VJERA I DUSA BILA.. .
Cestitali smo jedni drugima SRETAN I BLAGOSLOVLJENI BOZIC..i SVAKO DOBRO –TE MIR I BOZJBLAGOSLOV….
Badnjica, je jos uvijek post, bila je posna, posluzivao se, prvo ,POGACA,-SOL,-ORASI-,MED- neki su uzimali , kao simbol zdravlja, malo cesnjaka umocenog u med. Kuhana medena rakija…ili rakija kuhana.. Kuhani grah i bob, rezanci na suho,gusto, s kajmakom,sirom ..peceni krompir u rernu..bez masti..kuhane sljive, jabuke i kruske. Za vrijeme vecere gorjele su svijece,to je bio "TROJSTVO" ,tri svijece od voska…zapaljene s blagoslovom za ,zdravlje,dobru godinu i blagoslov ..One bi se stavile u posudu sa sjemenkama.zitarice.,a prije nego su do kraja izgorjele..odvojile bi se ,i stavile jednim pritiskom na "ulazna vrata"To je bio symbol ,kao neke zastite…Da sve sto ne valja ,ne ulazi kroz vrata..Tada smo dobili,pokloncice…u dekagramima kupljeni bomboni, i narandze..O tome smo mogli samo prije sanjati…Valjali bi se po slami na podu ..jer kuca i slama je simbol…"stalice"RODJENJE ISUSOVO…
-Vrijeme do odlaska na ponocku ,vec se pocelo organizirati , islo se sa "fenjerima",(lampion), koje je nosio jedan mladic...a ostale nosili su djed,ili otac ili brat, a uz bozicne pjesme u svecanim nosnjama u povorkama pratili su ga ostali mjestani. Pred crkvom su fenjeri gorjeli idalje .Kada bi zavrsila polnocke ljudi su se uz pjesmu vracali svojim kucama,a usput bi pozvali prijatelje na pecenku i kuhanu sarmu… gdje ih je docekalo pravo bozicno slavlje. Neki od mladezi poslije polnocke ostali bi do ranih jutarnjih sati pjevali i plesali "kolo”"to je bilo bez muzike)ili su sviraci dosli pred crkvu i tako slavili dalje..Neki mladici donijeli bi jabuke, " izabranoj djevojci" Onoj koja mu se svidja..
. Na polnocku nisu isli svi ukucani .Netko je pazio kucu u kojoj je ostala da gori petrolej lampa cijelu noc.,a domacica bi pazila na vatru kako bi u kuci bilo toplo ,i ujedno s djecom ostala na slami da se igra, a neki su znali i zaspati na slami…
Sretan Bozic. orila je pjesma svuda..!
Ujutro na Bozic.. na stolu je bilo svega i svatko je mogao uzeti koliko i sto je htio , a najradje pecenke,kekse .Obavezno se u skupinama odlazilo na svetu misu u crkvu, gdje se cijeli puk zajedno sa svecenicima radovao Rodjenju Isusa. Nakon mise pred crkvom zapjevalo i zaigralo ,te okupljala rodbina koja se rjedje vidjala, bila je to prilika za razgovor i dogovor oko posjeta koji ce uslijediti vec narednih dana.Na prvi dan Bozica ,samo su ukucani slavili ,jedino oni koji su imali djecu,njihova djeca uvecer bi dosli u cestitanje…..
Sutra dan na Sv.Stjepana , bi se islo u cestitanje.s pozdravom…CESTITAM VAM BOZIC I SVETOG STJEPANA …a drugi odgovaraju..
CETITA TI VJERA I DUSA BILA.
Sv. Stjepan, odlazilo se u susjedstvo i posjet rodbini. Sv. Stjepan je zastitnik konja na taj dan konji su se morali blagosloviti i projahati.
Na okicenim konjima jahalo se selom i svracalo u kuce gdje su Stjepani slavili imendan.Obicno praceni "svircima"

-Treci dan…ponovno CESTITAM BAM BOZIC I SVETO IVANA..a drugi odgovaraju…CESTITA TI VJERA I DUSA BILA..
Cetvrti dan MLADENCI…to su bili " sibari".netko bi sa sibama otisao gdje ima djece, i mladezi da ih malo "isibali…pomladi"..Taj dan se nosila slma iz sobe van…i prvi puta od Badnjice…pocelo se mesti i cistiti….spremati..

Danas vise nije sve tako...ali je dota toga zadzano,kao obicaj i kao tradicija....

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Od 1. nedjelje došašća počinje nova liturgijska godina. Ovo je, također, prilika za novi i možda humaniji način života kojeg dugujemo našem svijetu poradi Krista. Moramo i trebamo "naučiti jedni od drugih, kako moramo živjeti Bogu ugodnijim životom"

Možda može i nama ovaj advent pomoći svojim tihim trenucima sabranosti i fazama orijentiranja da i mi postanemo bogatiji. „Boga čekati, znači već ga i imati." (Augustin).
http://www.don-ivica.net/index.php?opti ... &Itemid=60



Tako današnje evanđelje, proročkim govorom, navješta Isusov konačni dolazak na kraju vjekova i sugerira da bi naš život trebao biti u znaku trajnog iščekivanja konačnog dolaska Gospodina. To iščekivanje karakterizira budnost. Suprotnost toj budnosti je ''otežalost srca''. Mi bismo rekli tromost kao posljedica proždrljivosti, pijanstva i životnih briga.
Proždrljivost kao stil jednog hedonističkog načina života, ali i svaka druga pohlepa i nezasitnost u direktnoj su suprotnosti koju traži ''budnost'', što nije ništa drugo nego duhovnost ili produhovljenost.
Tako i pijanstvo ima cijelu paletu inačica. Nije to samo opijanje alkoholom, ili danas toliko prisutnim drugim ovisnostima, posebno kod mladih. Postoji pijanstvo vlašću, slavom….
http://katolink.blog.hr/2009/11/index.html#dan27

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Leja,
ovaj starinski opis došašća i Božića je toliko lijep da je za c/p pa u poseban file. Toliko ljepote u toj rustikalnosti, arhaičnosti da čovjek poželi vremeplov. Hvala ti!

Hvala dragi brate...( ja se ne snalazim dosta s kompjutorom..)tako ,da mora ostati ovako napisano,kao clanak...

Bog te blagoslovio..cuvao u miru.

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

U današnjem Lukinom evanđelju, koje se snažno oslanja na proroka Baruha, u prvi plan izbija proročki lik Ivana Krstitelja. Ivan Krstitelj je ''duša'' adventa. On je taj koji poziva jezikom proroka na obraćenje: ''Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina nek se ispuni, svaka gora i brežuljak nek se slegne! Što je krivudavo neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. (Lk 3 4-6). Ivan priprema Isusov dolazak.
Danas je to čitanje upućeno nama kao priprava kako za konačnicu, tako i za Kristov dolazak koji se permanentno događa. Jer Krist stalno dolazi. On dolazi nevezano za blagdane, koji doduše mogu biti prigoda da se taj dolazak ostvari.
Iz Angelusove propovjedi za drugu Nedjelju Došašća ILI Adventa God. C

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

U ovo tmurno i hladno vrijeme kada su najdulje noći, a najkraći dani i kada je sklonost depresivnim stanjima kod ljudi daleko veća nego li za ljetnjih sunčanih dana, kada život pulsira oko nas, mi stvaramo iluziju svjetla paleći bezbroj žaruljica. Jednako tako stvaramo iluziju topline grijući svoje stanove iz kojih se šire mirisi raznih mirodija i borovih iglica. Sve to skupa jednim imenom zovemo Božićno raspoloženje u koje se dobro uklapaju Božićne pjesme, koje imaju čarobnu moć prenijeti nas u djetinjstvo, kada smo Božić, kao i sve ostalo, doživljavali daleko intenzivnije i s puno više djetinjeg zanosa. To bi mogli nazvati Božićna idila. Pa ipak, barem mi praktični vjernici, znamo da je to doduše lijepo, ali da je to ipak samo jedna iluzija koju smo si sami stvorili. Koliko god je danas Crkva sve glasnija u osudi takvog Božića nekako se dobiva dojam da niti mi, osim osude postojećeg nismo spremni prodrijeti dublje u Božićno otajstvo. Upravo ta riječ otajstvo ili tajna ključna je riječ za duhovnu avanturu pravog Božića. Ostavimo kritike i zaboravimo sve okolnosti u kojima se događa takozvano Božićno slavlje. U starim okolnostima pokušajmo otkriti novost Božića i njegovu poruku. Stoga zaboravimo djetinjasto sažaljevanje malog Isuseka koji se rodio u štalici i svu tu idilu i pastoralu i postavimo si ozbiljno pitanje, pitanje o kojemu bi trebala ovisiti vjera svakog od nas. Što je Bogu trebalo da se utjelovi i da se pojavi u jednoj štali?
http://katolink.blog.hr/2009/12/index.html#dan18

...pozdrav sa sjevera...

ČUJ, JASNI GLAS ODJEKUJE
N: Gregorijanski koral

Čuj, jasni glas odjekuje, u tami nas opominje:
oda sna sad se trgnite, s nebesa Isus dolazi. Amen.

Nek duh se diže klonuli, nek praha više ne grli,
U visu nova zvijezda sja, od rana da nas ozdravlja.

To Bog nam šalje Jaganjca, da briše naše dugove;
Svi skupa sad sa suzama, za oproštenje molimo.

Kad iznovice dođe on, i strahom zemlju napuni,
Nek ne kazni nas grešnike, nek pomiluje blago as.

Gospodstvo, slava, hvala, čast, sa Ocem Sinu višnjemu.
I s njima Duhu Svetomu, nek bude u sve vjekove. Amen.

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott