Katolički odgovori

Koliko god trenutno bilo popularno tvrditi suprotno, ja nisam Charlie. U tom listu nisu se rugali samo Muhamedu nego i Svetom Trojstvu, a licemjerni zapad ne vidi patnje kršćana ma Bliskom istoku i Nigeriji koje tamo masovno ubijaju već jadikuje zbog nekoliko rugalica. Ne zagovaram ubojstvo i žalim što su te satiričare pobili ali ne pristajem na bezobrazluk.

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Ni ja nisam!

Moji su razlozi slijedeći:
1. Pristojnost prema drugome koji drugačije moli Boga nego ja
2. Ljubav prema bližnjemu jer je Božje dijete kao i ja
3. Poštovanje prema simbolima ili osobama koje su mu važne
4. Uvažavanje tuđeg mišljenja ma kakvo ono bilo
5. Poštovanje SVIH prav čovjeka.

Ne vidim kako bi izrugivanje nečijim vjerskim simbolima bilo za pohvalu, ne znači li to da se trebamo izrugivati svim nemoćnim, bolesnim ili hendikepiranim osobama?!
Ili onima koji drugačije politički ili bilo kako drugačije misle?

Pročitajte, ako imate želje, kako je Francuska utjecala na svjetsku povijest:
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... olika.html

Razgovarao sam sa dečkima iz društva koji prate demostracije u Parizu i više znaju od mene. Ipak dobar vjetar puše iz Francuske protiv muslimanskog terorizma. Probudila se ona francuska militantnost šta spava od prije revolucije. List Charlie Hebdo hrabro najavljuje da neće izmijeniti svoju politiku objavljivanja kritika islama i karikatura Muhameda ali bez čvrstog vodstva, pokret Je suis Charlie će nestati, a Zapad će nastaviti tonuti u zabludu tolerancije. Kada su mi dečki to objasnili ja sam počeo simpatizirati pokret ja sam Charlie, samo ne znam šta sa onim gnusnim karikaturama koje vrijeđaju Presveto Trojstvo?

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

To je očekivani paradoks u koji upada "društvo" koje glumi apologetiku bez uvažavanja apologetskog reda stvari.
U glasu koncila je izašao tekst vezan uz ovu temetiku.
Dragocjeni sugovornik za razgovor o pitanjima vezanima uz napad na satirički tjednik "Charlie Hebdo" je dr. Tomislav Kovač, viši asistent na Katedri fundamentalne teologije na KBF-u u Zagrebu. Osim što je naglasak svojega znanstvenoga rada stavio na međureligijski dijalog, osobito dijalog s islamom, dr. Kovač je veći dio svoje mladosti proveo u Francuskoj.
http://www.glas-koncila.hr/index.php?op ... s_ID=25965

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Nisam Charlie Hebdo, bez obzira na terorizam na Bliskom Istoku, i bez obzira na karikaturu Presvetog Trojstva, ali nisam ni Tomislav Kovač.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

dakle, većina ljudi koji piše na ovom topicu pretpostavlja osobne osjećaje "uvrijeđenosti" univerzalnoj slobodi izražavanja mišljenja?

Ako vrijeđanje i ponižavanje tuđih vrednota smatraš slobodom, onda da.
Nego, smatraš li psovanje i izrugivanje svoje majke nečijom slobodom?

naravno da smatram to slobodom, i to puno bitnijiom slobodom i od mog osjećaja uvrijeđenosti i od teoretske uvrijeđenosti moje majke.
kada bih morao staviti na vagu koja od ta dva prava ukinuti ili ne štititi, sigurno ne bih štitio osjećaje. bih li bio sretan? ne. bi li bilo razumno očekivati od društva da u takvim situacijama ja dijelim pravdu po svom nahođenju? ne.

mogućnost izražavanja ideja se proteže i na mogućnost da ljudi slobodno misle kako je isus sin božji, ili kako je allah jedini bog, muhamed je njegov prorok. proteže se i na nečiju ideju kako sam ja mentalno zaostao ili kako je moja majka kurva. doslovce je ironično reći kako se zalažete za očuvanje jednih svetinja, a istovremeno drugima branite izražavanje njihovih svetinja. ili licemjerno, ovisi kako gledaš.
poštivanje tuđih vjerskih osjećaja je vrlo lako kada to poštivanje ne predstavlja izazov, što osobni, što društveni. svatko od nas je pozvan ignorirati charlie hebdo ili koji god drugi oblik izražavanje nečijih ideja. slobodan ga je i kritizirati.
sasvim je nebitan sadržaj naslovnica tog sadržaja, bitan je sadržaj slobode koja je konzumirana na taj način i sama činjenica kako postoji dovoljna razina prihvaćanja drugih.

nisam ljubitelj takve vrste ljevičarenja niti smatram takav humor posebno dopadljivim, ali konflacija prava na slobodu izražavanja i nepostojećeg prava poštivanja vjerskih osjećaja je neusporedivo veći problem. dok se sloboda izražavanja štiti nizom pravnih propisa, vjerski osjećaji se štite točno nigdje.

ovdje postoji mogućnost da će netko biti ambiciozan i otvoriti ustav ili kazneni zakon. svakako vas pozivam da to učinite. čim nađete vjerske osjećaje kao sintagmu, slobodno se javite. javite se kada nađete i sloboda govora.

I činjenica da je dozvoljeno vrijeđanje najvećih svetinja neke osobe ili naroda i te kako otvara prostor potpunog odsustva vrednote poštovanja i uvažavanja drugog, a to predstavlja sasvim dobru podlogu za sukobe. Što su to vjerski osjećaji - sintagma je glupost, jer su osjećaji nešto vrlo osobno i podložno promjenama, npr. zbog zubobolje. No, vrijednosti vjere su za mnoge više od vlastitog života, stoga su vrednota koju treba poštovati. Ako je nužno poštovati nečiju boju kože, spol, izgled, sposobnosti, nije li daleko više potrebno poštovati ono što je drugome temelj života?! A izrugivati se s nečijom svetinjom jest izbor sitnih duša, koje nemaju što pokazati, nego nastoje da svi imaju istu razinu besmisla koju dotični pokazuje. To je trag na kojem je bila i izvjesna gospođa kada se odvažila na "analizu" jednog, njoj nepojmljivog životnog odabira. Jadno do boli!

Tako je.

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Papa je pozvao na razboritost nasuprot besmislenom vrijeđanju: "I sloboda govora i sloboda vjeroispovijesti temeljna su ljudska prava. Ali, u slobodi govora postoje ograničenja".
Vrijeđanje u javnosti je obično u određenoj mjeri zabranjeno i zakonom, no papa naglašava nešto drugo, poziva na razboritost, da ne povrijedimo bespotrebno drugoga:
"Razboritost je ljudska vrlina koja usmjerava naše odnose. Mogu ići do ove ili one granice, preko toga ne smijem. Želim reći da se svi u teoriji slažemo: postoji sloboda izražavanja i nasilna reakcija kao takva nije dobra, ona je uvijek loša. Svi se mi slažemo, ali bismo se u stvarnosti trebali malo zaustaviti jer smo ljudi i riskiramo da povrijedimo druge. Upravo zbog toga slobodu govora treba pratiti razboritost."

Mislim da ono što se u Splitu događa jako pojašnjava stvari. Kad se netko od službenika usudio nacrtati karikaturu gradonačelnika, odmah su mu nađena 103 "grijeha" i želi mu se dati otkaz. "Naravno", nije to zbog karikatura, ma ne, puna su im usta slobode govora i mišljenja, a valjda i crtanja

Što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima (Isus).
Točka.
Nisam Charlie.