Međugorje pod upitnikom?
Moja (sad pokojna) majka je vjerovala u međugorska ukazanja, a ja ne vjerujem i bili smo si dobri.
Ona nije nametala svoje uvjerenje meni niti sam ja nametao svoje njoj.
Osobno držim se evanđelja po Marku 13,21-22
"Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne
vjerujte. Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa
da, bude li moguće, zavedu izabrane.To se odnosi i na marijanska ukazanja, evo Marije ovdje, eno je ondje.
Ono što me najviše smeta kod Međugorja su takozvane gospine poruke i one babe
koje ti u crkvi na silu u ruku meću papirić koji kad odbiješ onda te gleda kao da
si najveći protivnik vjere. Također izbjegavam velike vjernice koje idu u Međugorje, mrze bližnjega,
a one koji ne vjeruju u ta ukazanja smatraju za loše vjernike. Tu spadaju i forumaši/ce koje ogorčeno brane
Međugorje i natežu se s neistomišljenicima.
Majka Božja nije Govorni automat 090-810-850 (BiH) 060-325-325 (HR) po nečijoj narudžbi, ona je Žena šutnje
Lk 2,19
Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu. Koliko Marijinih riječi
ima u Bibliji? Možete čitati Bibliju na
http://biblija.ks.hr/Na internetskoj stranici:
http://www.cbismo.com/index.php?mod=vijest&vijest=920 spomenut je biskup Žanić u recenziji knjige:"Misterij Međugorja" i o njegovom prvotnom prihvaćanju ukazanja i konačnom preokretu.
Evo tog preokreta:
...Pravi je preokret u biskupu nastupio nakon 14. siječnja 1982. kada je biskupu Žaniću došlo troje “vidjelaca”: Vicka, Marija i Jakov da prenesu “Gospinu poruku” kako se biskup u hercegovačkom slučaju “prenaglio”. Biskup je više puta djecu u tom razgovoru priupitao ima li kakvih “poruka” “kapelanima”, o čemu je on čuo s druge strane. Vidioci su kategorično nijekali.
Ali 3. travnja 1982. Vicka i Jakov dolaze biskupu, opet po “Gospinu” nalogu, da mu kažu da oni neposlušni mostarski kapelani “nisu ništa krivi”! Tu, kada se pokazalo da se “međugorski fenomen” uključio u “hercegovački slučaj”, nastao je pravi preokret i prijelom. I nije više bilo povratka. Nizali su se argumenti za argumentima koji su biskupa sve više uvjeravali da se radi o prijevarama i lažima u službi bolnoga “hercegovačkog slučaja”. Svoj je stav biskup Žanić posve “iskristalizirao”: Porukom župnicima u prosincu 1982., Pozicijom u listopadu 1984., osobito s pomoću dviju dijecezanskih Komisija (1982.-1986.), tako da je u Međugorju s oltara pod sv. Misom u propovijedi 25. srpnja 1987. na blagdan sv. Jakova, zaštitnika župe, svečano nastupio sa svom jasnoćom i odlučnošću da u Međugorju nema nikakvih autentičnih ukazanja!... Završio bih člankom iz knjige:"
Gospa iz Međugorja" od Marijana Grakalića i sur. iz 1989.
Na strani 152-153 piše Biskup Žanić:
"
Gospe moja, što to od tebe čine?"
Za vrijeme dijeljenja sakramenta Potvrde u župi Međugorje 25. srpnja 1987. biskup mons. Pavao Žanić govorio je o međugorskim događajima. Govorio je o radu Komisije. Istaknuo je da "
Crkva ne može tako lako izložiti svoju vjerodostojnost pred svijetom dvadesetog stoljeća koji gleda gdje će je uhvatiti". Nastavljajući propovijed, biskup je, među ostalim, rekao:"
Mogu reći da sam šest godina molio, studirao, šutio. To mi je pomoglo da steknem jako i sigurno uvjerenje o svemu što sam čuo, i čitao i doživio. Imao sam samo jedan cilj: doći do istine... Međutim, oni kojima se žurilo, išli su naprijed, ispred suda Crkve, proglašavali čudesa i vrhunaravne događaje i sa oltara propovijedali privatne objave, što nikako nije dopušteno dok Crkva te objave ne prizna kao autentične. Zato su razni forumi pozivali da se ne organiziraju hodočašća, da se čeka sud Crkve."
Biskup je tom prigodom objavio i rezultat glasanja Komisije koju je on sastavio: dva člana glasala su da su ukazanja vrhunaravna, istinita, jedan član komisije se uzdržao od glasanja, a jedanaest članova se izjasnilo da ukazanja nije bilo.
Biskup je i ovdje naveo primjere Garabandala u Španjolskoj i San Damiana u Italiji. Mons. Žanić je nastavio:"
Gospa se, kažu, počela ukazivati na Podbrdu na brdu Crnici, pa kad je milicija zabranila ići tamo, sišla je u kuće, u ograde, u polja, u vinograde, u duhaništa, ukazivala se u crkvi, na oltaru, u sakristiji, na koru, na krovu, na zvoniku, po putovima, na putu u Cerno, u automobilu, u autobusu, u školama, u Mostaru na nekoliko mjesta, u Sarajevu na više mjesta, u Zagrebu po samostanima, u Varaždinu, u Švicarskoj, u Italiji, opet na Podbrdu, na Križevcu, u župi, u župnoj kući itd. Gospe moja, što to od tebe čine? - pita se trijezan čovjek koji časti Gospu. U ovoj biskupiji ja sam po božanskom pravu pastir, učitelj vjere i sudac u pitanjima vjere. Budući da su događaji u Međugorju stvorili napetost i podjele u Crkvi-jedni vjeruju, drugi ne vjeruju-i pobjegli kontroli Crkve, ponavljam i sankcioniram prijašnje odluke crkvenih foruma i svećenicima koji organiziraju hodočašća ili dolaze ovamo pridajući ovim događajima vrhunaravni karakter, dok ne završi rad Komisija Biskupske konferencije, zabranjujem im misiti u mojoj biskupiji".
Na kraju je biskup izrekao molitvu Gospi:"
Hvala ti, Gospe, što si svojom šutnjom digom (sic) šest godina pokazala da li si ovdje govorila, da li si se ukazivala, poruke i tajne dijelila i da li si posebni znak obećala. Gospe draga, ponizna poslušna službenica Gospodnje, daj da Međugorje krene čvrstim koracima za pastirom mjesne Crkve da bismo te svi zajedno mogli veličati i hvaliti u istini i ljubavi. Amen!" (AKSA od 14. kolovoza 1987).