Katolički odgovori

Ne znam jel se to meni samo čini, ali pada mi u oči povezanost ovih dviju stvari. O tome sigurno svatko ima svoje mišljenje i 1000 razloga za i protiv što mu se netko sviđa ili ne, ali moram spomenuti kako je bivši izbornik I. Štimac smijenjen i to uz medijska blaćenja i vrijeđanja, nedugo nakon što je govorio o krunici i o svojoj vjeri. Isti ti koji su se tjednima obrušavali na njega (Dežulović, Pavičić, Butković...) isti su oni koji općenito loše pišu o Hrvatskoj i koji svaku pozitivnu stvar nastoje izokrenuti. Kao što ne vole hrvatsku povijest, ne vole niti išta hrvatsko, pa tako ni nogometnu reprezentaciju kojoj godinama mediji srozavaju ugled, ističu skandale, afere, igrače prikazuju kao osobe bez karaktera, uživaju dok netko posrne (osobito moralno), čas uzdižu u nebesa (sasvim nerealno), da onda pad i razočaranje kod navijača bude još veće.

To nekad nije tako bilo, osobito ne '90-tih...

Vrlo moguće. Nažalost ovaj je narod doveo na vlast koga je doveo i stvari su od loših postale još gore. Što se nogometa tiče, tu treba priznati da se protiv dobrih rezultata ne može, a ovdje ih nije bilo.

Obično mi se sviđa što Petar Nodilo, SJ, piše, ali mislim da je u ovom članku neke stvari previdio. A to je sljedeće: bez obzira na loše igre, neuspjehe, očajne rezultate (to se svakom može dogoditi, sportovi itekako variraju) ne znam zbog čega jedan čovjek "zaslužuje" da bude napadan toliko na ne-fair način (dakle ne sportski). Jer što se ovih dana u našim medijima moglo pročitati o tome, to nema veze niti sa sportom niti sa rezultatima, nego s degradiranjem osobe pa čak i zbog vjere. Jer dok je I. Š. napisao na fejsu: Znam gospodo pisci koliko vam je teško kad vidite krunicu u mojoj ruci, budite svjesni da se toj "gospodi piscima" ne sviđa krunica ni u mojoj ruci, ni u tvojoj, ni u njegovoj, a ne mogu probaviti ni najmanje pozitivne stvari o vjeri... I tu cijela priča pada u novi tonalitet. Jer normalno je da se igrači, izbornici, izmjenjuju, a Petar Nodilo bi se mogao upitati zašto sve manje ljudi općenito navija za Hrvatsku, kakav se to grijeh provlači već godinama kroz naše sportove, zašto neki ljudi (kao ja) imaju averziju prema nogometu.... Jer ovako ispada da i on napada jednog te istog čovjeka (kao spomenuti ljevičari), a uopće ne ulazi u bit problema.

Jesli li znala da su "vatreni" prije onog legendarnog plasmana na 2. mjesto na svjetskom prvenstvu bili podvrgavani reiki tretmanima? Time ih je "počastio" ni manje ni više nego njihov ondašnji izbornik! Čim si spomenula grijeh koji se godinama povlači kroz naše sportove, to mi je palo na pamet. To je mehanizam djelovanja zla - najprije nagradi čovjeka a onda ga razori.

Ja se u nogomet ne razumijem i ne volim ga, ali i moj muž smatra da Igor kao katolik i hrvatski orijentiran nije poželjan u tim krugovima nogometnog vrha jer su tu redom proudbaški i jugokomunistički kadrovi. Oni se uvijek nađu gdje se vrti velik novac a vjeru i Crkvu preziru.

Međutim, ipak mi, na Igorovo svjedočanstvo vjere pada na pamet onaj dio Evanđelja kad Isus kaže otprilike ovako: "Neće u kraljevstvo nebesko oni koji meni govore - Gospodine, gospodine, nego oni koji vrše volju Oca mojega koji je na Nebu."
Reći ću još samo nešto a to je da zaista uživam čitajući svjedočanstva Daria Šimića o životu u vjeri. Jer vjera nisu samo riječi, nego i djela.

Pa, nije moje da sudim nikoga, a Štimca osobno ne poznajem, pa tako ne znam dio priče o njegovom katolicizmu. Međutim, nije imao rezultata, reprezentacija je igrala sve gore i gore...ali se čini da tu ima još nešto.
Reprezentaciju u biti vode Mamić i Šuker, koji nisu baš na dobrom glasu. Oni su Štimca postavili za izbornika. Način na koji su svrgnuli Vlatka Markovića i Slavena Bilića nedostojan je čestitih ljudi. Štimac je tu igrao važnu ulogu sa svojom "protuskupštinom".
Mamić je Dinamove nogometaše vodio k bioenergetičaru, i jedino su (tada) Mateo Kovačić i Ivan Tomečak to odbili.
Badava pričanje o katolicizmu ako Krist doista nije u središtu života. Naravno da se može pogriješiti, ali tada se nemoj praviti većim nego što jesi.

Nisam znala, kako bih znala? To su ti detalji koji su mi falili da sklopim sliku...
Da, čitala sam Šimićevo svjedočanstvo i stvarno lijepo čovjek razmišlja.


Vidiš, ni to nisam znala.
Imam osjećaj da ih je i Bog ostavio.

Al se zato pare vrte...

Lucijan je dobro objasnio spregu, Mamić, Šuker, Štimac...itd.
Postavljanje očito radi para i grebanje za pozicije.

Dežulovića i ekipu ne bih ni komentirao, to je jasno samo po sebi.
A za Štimca smatram da nije dovoljno objesiti krunicu preko ruke i reći "Ja katolik".
Što se mene tiče katoličanstvo se "treba dokazati", djela bi trebal govoriti a ne jezik.
Poluprofesionalno sam se bavio sportom i nagledao se tipova koji su nosili krunici i vikali Bog i Hrvati i krstili se prije početka..., a djela dalekoooooo.
To mi je nekako članak dodirnuo, a kako Štimca smještam i isti krug........(barem za sada).

Bravo. Ovo nema veze sa vjerom nego je u pitanju isključivo činjenica da smo pali na 18. mjesto Fifine tablice i za dlaku se izvukli da ne budemo nositelji u dodatnim kvalifikacijama gdje smo na sreću izvukli relativno slabu reprezentaciju. Da je Štimac pobijedio u sve tri utakmice koje je izgubio, zasigurno ne bi bio smjenjen. Ovo zaista nema veze ni sa čime drugime nego sa rezultatima. Isto tako, oni koji su ga napadali, napadali su ga zbog načina na koji je htio postati predsjednik HNS-a i zbog sprege sa razno raznim mutnim tipovima. I još nešto, Štimac se razveo od svoje supruge s kojom je sklopio bračni savez pred Bogom. Koliko znam, rastava braka nije u skladu sa kršćanskim načelima. A što se tiče činjenice da je Štimac reprezentativce vodio u Međugorje i na mise, ako si pravi kršćanin i katolik, onda ti ne treba nitko da te vodi na misu već sam znaš što ti je obaveza prema Bogu.

Već sam pomislila da možda griješim, ali sad kad se javio Sdpovac, sad sam gotovo 92 % sigurna da sam u pravu.

Evo najnoviji primjer: i Niko Kovač je u jednom intervjuu spomenuo Boga (da mu se zahvali), a dežurni moralizator Dežulović (zanimljive kolumne naslova ugovor s đavlom) već piše satirične članke o "bogovima raznih reprezentacija". Nekome je to možda zabavno i smiješno, meni je jadno.

Nije važno kakav je Niko vjernik, al čovjek ne smije javno spomenut Boga da drugi dan u Jutarnjem ne postane predmet ismijavanja... To je sad još prilično blago i gotovo bezazleno, i tko ne zna što slijedi sigurno bi udicu progutao.

I još je čovjek iz dijaspore, a znamo kakvi su ti ljudi, da stavi petokraku na čelo ili barem objavi da je protiv referenduma o braku, imao bi sigurno doživotni imunitet u našim medijima...

A rastava braka i to stigmatiziranje? Ako je tko rastavljen, zar ne smije u crkvu? Zar ne smije na misu? Ne smije javno reći da je vjernik i da moli krunicu, jer eto odmah: javni grješnik, javna sablazan...

Samo Bog zna što je u srcu svakog čovjeka, samo On može oprostiti sve grijehe, a moliti nikad nije grijeh...
Moliti zapravo nikad nije bilo potrebnije...

Nogomet je danas prije svega velik biznis, a u biznisu je novac središte oko kojeg se sve vrti i koji sve "opravdava". I Ćiro Blažević je "veliki katolik", ali 1998. godine je povremeni reprezentativac Alen Peternac za njega rekao da od svakog reprezentativca uzima "kotizaciju" od 2 tisuće njemačkih maraka. Nakon toga izletio je iz reprezentacije, svjetsko prvenstvo nije vidio, a naši mediji prekrili su ga potpunom šutnjom, iako je igrao u prvoj španjolskoj ligi u Valladolidu. Bukvalno je prestao postojati. Ćiro je osvojio brončanu medalju i sve je zaboravljeno.
Osobno ne mogu prihvatiti stajalište "velikih katolika" (tkogod to bio) da vjera nema ništa zajedničko s poslom ii javnim životom. Takvom logikom se vode i mafijaši (v. trilogiju "Kum") koji bez sakramenata i jasno izražene crkvene pripadnosti ne mogu živjeti, ali to ih nimalo ne obeshrabruje od bavljenja "poslom".
To, naravno, ne opravdava lupetanja nikakvih Dežulovića niti Jutarnjih listova, oni su o sebi odavno sve rekli. Zaista-rekao bi Isus-primit će plaću za svoja djela.

Glede usporedbe s mafijašima: oni su u Italiji isprepleteni i određenim financijskim spregama s lokalnim crkvama koje u stilu „ne vidim, ne čujem“ primaju velike donacije od sumnjivih dobrotvora.
Slično je i u Irskoj militantna desnica povezana s određenim likovima u Crkvi i tako se čitavoj Crkvi nanosi velika šteta, pogotovo jer su takvi „konopci ljubavi“ javni, a neiskristalizirani.
U nogometu je malo drugačije. Zasad ne vidim neku skandaloznu povezanost nogometna mafija – crkva, osim što možda postoje neke financijske stvari vezane uz Međugorje, ali o tome neka piše netko drugi. U svom vrhu je definitivno nogomet jedan veliki biznis koji se pravno regulira na jedan sramotan i zapravo nemoralan način, ali na svojim nižim razinama još uvijek može biti zdravo tkivo koje nije zagađeno spletkama.

Za usporedbu s mafijašima, dok istovremeno ne možeš biti kamatar i nazivati se dobrim vjernikom, kao što ne možeš biti militantni desničar (ili liberalni hedonist) i nazivati se vjernikom – za razliku od toga, biti recimo profesionalni nogometaš kojemu je to jedini izvor prihoda kojime prehranjuje obitelj, - unatoč možebitnim spletkama u sustavu koje te okružuje, namještaljkama, kladionicama, navijanju koje često prelazi u huliganizam ili idolatriju– ti kao pojedinac možeš ostati čist.
Bilo je i nogometaša koji su opraštali dugove svojim bivšim klubovima, jer im ovi nisu imali kako isplatiti, a da su cifre bile besramno visoke vidjelo se iz aviona. Da su ustrajali s odvjetnicima do kraja, tko bi sve to platio? Porezni obveznici, dioničari, sponzori...?
Slučaj sličan onoj prispodobi o nepravednom upravitelju...

Više od samog sporta, problem je u sustavu, tj. društvu koje od nogometa pravi idolatriju. U kojem se to gradu / selu ne izdvajaju velika sredstva iz lokalnog proračuna za nogometaše, ma kako slab na ljestvici klub bio…?
Zabadava mediji prozivaju neke ljude kao „falše katolike“ kad niti u njih ne postoji volja da se jedno nepravedno stanje promijeni. Svi ti su mi malo vjerodostojni, jer pojedince (pojedince!) optužuju za svašta, a onda se ne dokaže ništa, pa je kriv što je taj i taj ujedno i vjernik, kao da očekuju da Crkva odaje ispovjedne tajne, pa da bi se razotkrio kriminal u nekom trulom području…??

Osim toga, ima i takvih koji ne mogu smislit ništa što nosi pridjev hrvatsko, pa sve što je hrvatsko, i još k tome uspješno, odmah je skandalozno, kriminalno i - tako neka ostane čim duže, jer je hrvatsko. Zbog nečega se mora godinama podizati naklada.

Jučer je na dnevno.hr-u osvanuo lijepi tekst Dražena Bušića koji toplo preporučam:
http://dnevno.hr/vjera/duhovnost/105199 ... doslo.html

ali moram reći da mi se logična čini i ona druga strana koju je isti portal nedavno objavio, a tiče se "slučajnog" pomirenja na relaciji NK Rijeka - ministar Jovanović - Mamić, neobičan obrat u već poslovičnom prepucavanju koji vrijedi pratiti i dalje...

Još malo intervencija na Bušićev tekst: vjerujem kako je dobro za svakoga tražiti Božji blagoslov, ali Isus je rekao onim malo odraslijim učenicima jedan uvjet - "Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi". Dakle, tko ne čuva Božje zapovijedi, nije u Božjoj ljubavi. Možda tužno, ali to je taj uvjet.

Adrijana, ti si mi jedna od najboljih forumaša ikad, jer si najčešće najrealnija i nepristrana, ali nije problem što je on rastavljen, nego što se je "oženio" drugom i s njom živi i ima dijete. Dakle živi u smrtnom grijehu, i potensira priču o vjeri i krunici!
Nije li to onda pogubno i za njega i za Crkvu o kojoj svijedoči, jer nemoš na dvije stolice sijediti.

Nisam shvatio na koga misliš, je li riječ o Štimcu?