Katolički odgovori

Istina, ni meni te etikete nisu baš shvatljive i znam da ih netko koristi u pozitivnom, drugi u negativnom smislu, i u tome je baš problem jer o istim pojmovima "svatko misli svoje".

Za mene je eto liberalni katolik onaj koji se zalaže za reforme unutar Crkve, onaj koji liberalno gleda na moralno-teološki nauk, pa naprimjer zagovara "slobodu" i "prava" tamo gdje bi trebao više misliti na "odgovornost" i "dužnosti"... To je moje mišljenje.
Možda je najveća hereza u tom smislu danas što mnogi katolici žele biti za Krista, a protive se Crkvi (i onome što ona naučava).

U tome čini mi se da je i kriza vjere Europljana...

Ali vidim po postovima da je Ezo mislio na nešto drugo... Nadam se da će nam se javiti.

Da se vratimo na temu: masoni u EU...
Tajne organizacije nikako ne mogu biti u srži dobre i čovječne, a mislim da bi kao kršćani trebali u svakom čovjeku - pa bio on na ne znam kakvom političkom položaju ili u instituciji - gledati najprije čovjeka. Mislim uostalom da nije dobro oko sebe gledati samo neprijatelje, i upirati prstom u nekoga, a ne znati u koga. Kristov nauk i naš kršćanski pogled na svijet ( na rad, na društvo, patnju, radost, običaje, obrede...) jači su i bolji od bilo kakvog "tajnog programa" koji netko želi nametnuti.

Ista stvar je i sa iluminatima. Za njih, čini mi se kao da su iskočili iz kojeg Dan Brownovog romana. Iz knjige fikcija ravno na youtube. Do prije nekoliko godina nismo ni znali tko su nam sve "neprijatelji", a danas ih vidimo sve po svuda. I što je najgore, ne uspijevamo drugima objasniti svoju fiksaciju i potkrijepiti ju stvarnim dokazima...

Ne želim ulaziti u daljnji off oko ove teme, u principu se slažem sa ovim podcrtanim, i smatram da je i naš narod isto tako pomalo počeo/inje ulaziti u dio ove europske krize vjere. Nadam se da svi Vi vidite opasnosti koje prijete, odnosno opasnost u odstupanju od crkvenog nauka (razvodi brakova, uništavanje kršćanske obitelji raznim zakonima, obitelji koja je temelj jednog društva, abortusi, eutanazije,legalizacija lakih droga, itd).

Mislim da je bilo važno za početak među nama razbistriti neke pojmove, tek toliko da ne odlazimo u krajnosti. Svatko je uvijek slobodan vratiti se na početak teme i dati odgovor na pitanje koje je Ezo postavio.

Kako gledate npr. na ovo:
„Sjedinjene Države ne priznaju nadležnost ICC-a tvrdeći da bi se njihovi državljani mogli suočiti s politički motiviranim optužbama. Američki State Department provodi pritisak na vlade zemalja u svijetu da prihvate bilateralne sporazume o imunitetu koji bi izuzeli sve američke državljane od ovlasti Suda.

Kina nije potpisnica sporazuma o Sudu dok ga je Rusija potpisala, ali ne i ratificirala.
…
ICC je jedini stalni svjetski sud za individualnu odgovornost za ratne zločine, uključujući genocid, kao i za zločine protiv čovječnosti i agresiju.”

Pa malo za razmišljanje:
Jesu li Amerikanci u pravu ili samo izbjegavaju pravednost koja mora uvijek počivati na istini?

Jesmo li mi kao zemlja u ovih 10 godina izvukli prednosti koje nam daje Rimski statut ili smo se povinuli raznim “nevladinim organizacijama” koje utječu na ICC?

S teološke strane, ovdje je itekako velik problem u nametanju osjećaja krivnje (osobito braniteljima) i potrebi stalnog samooptuživanja – a to se provodi kroz našu politiku i kroz velik dio naših medija (koji nisu slobodni) - a ti moralni pritisci ne dolaze samo izvana (da bismo morali uglavnom kriviti ICC) nego i iznutra… Nažalost.

Slažem se da bi se neki vojnici našli na ispolitiziranim optužbama,no vidjeli smo da se dešava (nažalost u svakoj vojsci u ratovima ima toga) da pojedinci,ovdje označavam "pojedinci" rade zločine,strijeljaju nedužne,silovanja itd.,ako već ne žele ICC,mislim da bi u tom slučaju trebalo urediti nekakv specijalni sud za takve stvari,koji bi opet bio koliko-toliko neovisan od svake strukture,bar koliko je to moguće,jer nije ni ovo apsolutno pošteno da ne podliježu Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu.