Katolički odgovori

Samo Bog zna koliko treba čekat, samo On zna dana i časa.
Ali onaj kojem je dana Milost vidi znak vremena.
A netko ne vidi pa guši i ušutkava. Ali nema veze i Savle je postao Pavle.
A silna obraćenja se vide, samo treba gledat i treba dat da se priča o tim obraćenjima i treba širit poruke Međugorja i poruke Gospe i Isusa diljem svijeta!
A ne smijenjivat svećenike, prodavat golf terene i igrat kolo u disco ritmu za vrijeme Svete Mise!

obistinjuju se proročanstva Svete Katarine Emerich: http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... &Itemid=72

Molim da te da probaš pisati smislene postove, iz ovakvog posta se ne može saznati što želiš reći.

Želim reći da sekta slobodnih zidara preuzima nadzor što je već i sljepcima jasno. Prvo podrže uspostavu svjetske banke pa svjetske valute pa svjetske vlade. Tragedija je to što se dešava, jedna velika tragedija...ali nažalost malo je ljudi koji to primjećuje a još manje koji imaju hrabrosti o tome pričat...kad se Zlo desi, onda će se svi čudom iščuđavat.

Bl. Ana Katarina Emerich je rekla: "Čak i ako na svijetu ostane samo jedan jedini katolik, sam Sveti Otac, on će još uvijek biti jedna, sveopća Crkva, Katolička, Crkva Isusa Krista, koju vrata paklena neće nadvladati."

Znači, ako na svijetu ikad ostane "malo" katolika, to ne moramo biti ni ti ni ja, to će biti Sveti Otac i oni koji su njemu vjerni, jer njemu je Isus povjerio Crkvu i daje mu milosti potrebne za nju i što smo dalje od Pape - to smo bliže vratima paklenim... A sve ostalo su priče i bajke.

Dok hoda i jedan katolik zemljom dotle Crkva nije nadvladana. A ako ostane bar tri katolika, biramo Papu između te trojice.

Papa već ima svoje "dvojnike" i "protupape" u mnogim sektama.
Npr. sekta u Palmar de Troyi započela je privatnom objavom, a onda se "vidioc" proglasio Papom i usput proglasio cijelu Katoličku crkvu lažnom.

Eto, to se događa kad je čovjek opterećen raznim Valtortama, a ne čita o Crkvi ništa dalje od novinskih naslova...

Ima svakakvih budala.

Jedan od troje, koje je Papa proglasio svetima prošle nedjelje, imao je posebnu milost koja je odredila njegov život.
Don Luigi Guanella, karitativni djelatnik i osnivač dviju vjerničkih zajednica utemeljenih na modelu života Nazaretske obitelji, koje su danas proširene na 15 zemalja svijeta, kao dječak doživio je Marijino ukazanje tijekom sna.
Na dan svoje prve sv. pričesti Bog mu je dopustio vidjeti unaprijed svoj životni poziv i sve ono što može učiniti za siromašne. To viđenje odredilo je njegov način djelovanja i potaknulo na svet život nasljedujući jednostavna pravila molitve i trpljenja.
Sličnu milost imao je kao 9-godišnjak i sv. Ivan Bosco.


Don Luigi Guanella (1842-1915)

Više o tome: http://www.zenit.org/article-33661?l=english

Vjerojatno na ovoj temi nismo dovoljno puta naglasili da privatne objave ne spadaju u obvezatan polog vjere i stoga ne mogu biti argument protiv bilo kakvih odredbi Crkve. Katekizam za njih kaže:

Tijekom stoljeca bilo je takozvanih "privatnih" objava. Neke od njih je priznao crkveni autoritet. One ipak ne pripadaju u polog vjere. Uloga im nije da "poboljsaju" ili "upotpune" konacnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se od nje u odredjenom povjesnom razdoblju potpunije zivi. Pod vodstvom crkvenog uciteljstva osjecaj vjernika znade razluciti i prihvatiti ono sto je u takvim objavama Crkvi istiniti poziv Krista ili njegovih svetaca.
Krscanska vjera ne moze prihvatiti "objavâ" koje bi htjele nadici ili ispraviti objavu koja je u Kristu dovrsena. Toga ima u nekih nekrscanskih religija, a i u nekih novijih sekta koje se na takvim "objavama" zasnivaju. (KKC 67)

Knjige Marije Simme o dušama u čistilištu, koje se mogu nabaviti u bilo kojoj boljoj katolikoj knjižari, nemaju niti potvrdu biskupstva o vjerodostojnosti ukazanja niti ikakav imprimatur, tako da je čista dezinformacija da je ona „poznata i priznata“ vidjelica. Njene knjige jesu pobožnog karaktera, ali i s puno pretjerivanja. U njenim vizijama posjećivale su je navodno osobe iz čistilišta, i to kroz dulji niz godina, a svoje razgovore s njima prenosila je sumještanima koji su je ubrzo počeli „opsjedati“ molbama i ispitivanjima o svojim pokojnicima. Znala im je navodno prenositi je li neka dotična osoba u čistilištu ili nije, zbog kakvih grijeha i koliko dugo treba moliti za tu osobu da za nju završe čistilišne muke. Ukoliko su njene objave bile lažne, nedvojbeno je mogla naštetiti svima kojima je prenosila poruke, jer je u vjernicima mogla buditi lažne nade da za pokojnika treba moliti samo do određenog vremena (koji ona odredi). Međutim, ljudi su zaboravili da nitko u Crkvi ne može garantirati je li neka osoba doista u čistilištu ili gdje drugdje. Moliti za duše pokojnih treba uvijek.

Drugi vidjelac Barnabas Nwoye iz Nigerije također nema nikakvu potvrdu Crkve da su njegova ukazanja vjerodostojna, on ima samo imprimatur za jedan molitvenik (o Predragocjenoj Krvi Kristovoj). Ali i s tim molitvenikom treba oprezno, jer većina molitvi Krvi Kristovoj postoji već u našoj katoličkoj tradiciji, a izmjene tih starih molitvi koje Barnabas predlaže nisu uvijek ni razumljive, ni prikladne, a na temelju toga niti potrebne.

Problemi s „ukazanjima“ u Nigeriji

Nisam mislila pisati više o tome, ali postoje neke zanimljive i poučne činjenice koje bih trebala podijeliti sa svima. Za one koji ne znaju o čemu se radi: na internetu su se naime prije nekoliko godine pojavile „senzacionalne“ poruke koje sam Isus poručuje svijetu preko nigerijskog studenta Barnabasa Nwoye o čemu sam pisala ovdje: viewtopic.php?p=10940#p10940
Na početku je važno reći da se te poruke ne šire crkvenim putem, niti preko pouzdanih knjiga, nego sve što se o njima nalazi na netu kopirano je ili prevedeno sa stranica http://www.preciousbloodinternational.com . Stranice te američke udruge navode se kao izvor svih poruka o ukazanjima iz Nigerije. Radi se o udruzi koja ima poslanje širiti te nepriznate poruke pod maskom pobožnosti Predragocjenoj Krvi Kristovoj, tako da su mnogi već te poruke i molitve najozbiljnije shvatili.

U međuvremenu pojavila se druga udruga s istim ciljem koja osporava ovoj prvoj sve knjige, molitve i poruke: http://preciousblooditnl.com/home . Kako piše na njihovoj početnoj stranici, u Povijesti udruge, oni su zapravo ti koji su prvi uvezli nigerijske poruke u Ameriku, a kada su otkrili da njihova (bivša) predsjednica Patricia Fason pronevjeruje novac dobiven od donatora, te mijenja, dopunjuje i krivotvori poruke vidioca, jer se tobože on „slabo izražava“, otpustili su je te izabrali novo vodstvo. Međutim, Patricia je vodila i održavala internetsku stranicu s velikom ponudom online-trgovine (knjige, krunice, raspela itd.), te im stranicu nije prepustila. Nova udruga pod vodstvom Aurore Protomartir sklopila je posao sa izdavačkom kućom Queenship Publishing radi izdavanja novih knjiga „poruka“ iz Nigerije i molitvenika, koje su trebale biti autentične i vjerodostojne. Patricia Fason tada je tužila izdavačku kuću radi povrede autorskih prava, tvrdeći da je autorica tih knjiga i molitvenika upravo ona. Sudski spor je navodno izgubila, a Aurora Protomartir pokrenula je pravu hajku protiv nje i njenih knjiga za koje tvrde u novoj udruzi da se ne smiju čitati jer su lažne i izmišljene. Patricia, koja još uvijek drži svoj online-shop, u FAQ napisala je da su glasine o njenom odlasku iz Udruge netočne, da ona nema veze s tom novom udrugom (iz Texasa), te poziva na molitvu za njihovo obraćenje. Aurora Protomartir jednako tako osporava Patricijinu udrugu i stranice.

Teksaška udruga Predragocjene Krvi hvali se izvrsnim odnosom s nigerijskim biskupom koji je navodno dao jednom njihovom molitveniku imprimatur. Oni tvrde da je taj biskup njihov duhovni savjetnik i navode njegova pisma u kojima ih podržava i potiče da šire pobožnost, što oni čine već punih sedam godina. Neshvatljivo je da jedan biskup toliko potiče širenje poruka i ukazanja, a zna se da ih još nije priznao. Inače tko ne zna, u Crkvi je zabranjeno širiti poruke nepriznatih ukazanja dok su još pod istragom i tako ometati rad crkvene komisije. Neshvatljivo je da niti jedan prijevod niti knjižica o tim ukazanjima kao što je ova: http://preciousbloodinternational.com/p ... ok2008.pdf ne podudara se u svemu s drugim izdanjima. Tako na stranici http://www.pdtsigns.com/Barnabas_Nwoye_ ... geria.html na kojoj se očito nalazi transkript jedne knjižice s porukama prenesene s prve od navedenih stranica Udruge ispod odlomka o primanju sv. Pričesti na ruke stoji:


I ta knjižica navodno ima imprimatur. A ima li imprimatur i knjižica u kojoj i sama poruka glasi drugačije nego ova u prvoj:



Kao što vidimo, poruka je neobično proširena, sasvim je drugo značenje, nema bilješki, a datum je isti: 12. 11. 1999. !!

Netko se ovdje očito igra s vjerničkim emocijama i radoznalošću, a pogotovo s trčanjem za raznim porukama, najvjerojatnije s ciljem zarade (obje ove udruge koje sam spomenula izdaju knjige, prodaju raspela (naravno specijalna), krunice i sl, na stranicama imaju brojeve računa i skupljaju donacije, a prva se udruga čak hvali da je ova “pobožnost” raširena u 45 zemalja svijeta.)

Treba znati da katolička Pobožnost Predragocjenoj Krvi Kristovoj postoji već odavna u Crkvi i postoji mnoštvo molitvi koje ne treba odbaciti zbog nekih koji vole izmišljati “ukazanja”.

mislim da je najveći problem kod nekih vjernika taj što žele imati neko nadnaravno iskustvo ili čak i materijalni dokaz svoje vjere a to je nemoguće jer je vjera duhovna stvar i zbog toga se slabi okreću new ageu i nekim sektama koje im nude ono što im Crkva ne može ponuditi.I upravo iz tih razloga se vjernici koji žele ostvariti nekakav dublji kontakt sa Bogom okreću svima koji tvrde da na bilo koji način direktno komuniciraju sa Njime i po meni zanemaruju najbitniju stvar a to je da je Bog kroz Katoličku crkvu i kroz Sveto pismo objavio sve što je potrebno za naše spasenje,ali to nažalost nekima nije dovoljno.

Dijelom se slažem, ima među njima onih koji zapravo žele ostvariti dublji kontakt s Bogom, ali ima i čistih padobranaca, slično kako piše jedan svećenik u članku „Tražiti nova čudesa nije znak vjere nego nevjere“


Takvima je zapravo sam život dosadan i monoton, pa traže „proroke“ koji će ih zabaviti proricanjem budućnosti i „velikim znakovima“ za smak svijeta. Takvi i pristupaju svemu tome selektivno, pa im recimo nije bitno što „Isus“ u Nigeriji kaže:


...ali su im vrlo bitne poruke u kojima se kritizira nešto crkveno, jer to im daje materijala da se svađaju sa svima oko sebe.


Slično je i njemačka vidjelica Maria Simma u svojoj knjizi zapisala:


...ali po nekima ispada da zbog nekih drugih njenih poruka upravo treba kritizirati, vrijeđati i napadati druge, pogotovo Crkvu.


Zbog takvih iskustava prije bih rekla da je traženje čudesa upravo znak nevjere i nezrelosti, umjesto vjere.
Iako uvijek ima iznimki, onih koji dobronamjerno traže jedino iskustvo Boga, a oni će to što traže i pronaći ako im Bog da.

Na današnji dan prije 181 godinu sveta je Katarina Laboure u kapelici samostana u Parizu (Rue de Bac) imala viđenje medaljice Bezgrešnog začeća. Ovo Marijino ukazanje mi je jedno od najdražih, a toliko jednostavno da neki ljudi danas koji su nešto načuli o tome smatraju da se ovdje radi ili o legendi ili o nekoj nebitnoj stvari koja se može i zanemariti. Niti Katarinin ispovjednik kojemu se prvom povjerila ispočetka nije vjerovao u to, mislio je da se radi o njenoj bujnoj pobožnoj mašti. Samo dvije godine nakon toga nadbiskup je bio taj koji je prvi dao izraditi i blagosloviti ovakve medaljice. Je li ga se dojmilo možda što se već za nepunih godinu dana ispunilo proročanstvo Djevice Marije o svrgnuću kralja? Ne znamo, ali je i on sam doživio velika obraćenja i čuda baš uz zagovor Bezgrešne. Sveta Katarina je tijekom čitavog svog života bila toliko ponizna da se tek prije smrti (a umrla je u 70. godini) povjerila da je Blažena Djevica baš preko nje dala svijetu medaljicu. Kao znak svjedočanstva njeno je tijelo nakon smrti sve do danas ostalo neraspadnuto, što je znak vrlo sličan onome u Lourdesu (sv. Bernardica) ili primjeru sv. Marije Agredske.

Ima li smisla danas nositi ovakvu medaljicu? Takvih stvari s kršćanskim motivima danas ima na stotine i neki s razlogom tvrde da se ponekad radi o modnim detaljima koji nemaju utjecaja na unutarnji stav osobe. Da je to tek izvanjski ukras. Pošto su uz ovu medaljicu na kojoj se Marija vrlo jasno vidi vezani i određeni zazivi i molitve ne vjerujem baš da postoje oni koji se stavljajući je jutrom oko vrata ne sjete barem načas Marije, Isusa i našeg otkupljenja… A to je tek početak Marijinog obećanja da će uvijek biti uz one koji je nose, a sv. Katarini je rekla i da ima mnogo milosti za koje se vjernici uopće ne sjete tražiti ih…

Danas se jako puno govori o Marijinim objavama....pa ima onih koje su prave, istinite i koje su lažne...zanima me da li postoji neki dokument Crkve gdje jasno piše koje objave su priznate a koje ne...vjernici danas čitaju te objave i navodne poruke više nego sv. Pismo i vjeruju objavama umjesto da sami traže što im Gospodin želi reći kroz molitvu...pa se stavljaju u opasnost od krivovjerja a da uopće nisu ni svjesni toga. Pošto nigdje nisam našao neki dokument na netu zanima me da li je Crkva priznala one apokaliptične poruke Marije iz Akite...na više mjesta sam našao da je priznala,... ali nigdje nema dokaza za to priznanje od strane Crkve
https://sites.google.com/site/marijinaukazanja/suze-majke-bozje-u-akiti.......gdje se uopče nalaze sva ta priznanja Crkve, ima li ih u pisanom obliku?