Katolički odgovori

Pa, jasno je da velika većina djece i mladih neće usred školske godine igrati igrice 5-67 sati na dan, i da kada su praznici vrijeme kada ima više prostor za djelovanje zla , no kada čovjek steče naviku i redovitost u neumjerenosti u igricama, može se osjećati napadnut kada opet bude imao nečeg za radit, a to je loše, te se može dogoditi da mu nije lako izvući se iz toga. Nisam ja od toga BOLESTAN, ali ipak ima li još netko kakav koristan savjet, bilo bi lijepo od njega.

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Opet predrasude o igricama jer navodno sadrže nasilje, krv itd što me podsjeća na neke roditeljske brige i savjete. Okej, nije neka nasilna igrica za klinca koji nad sobom nema samokontrolu nad prikazom krvi i nasilja koji imaju utjecaj na psihološkoj osnovi - a takvi slučajevi su rijetki.

I kao što edargrim kaže igram slično tipa Call of Duty i point-n'-click avanture nakon odmora od FPS-a. Ne vidim nikakav negativni utjecaj u smislu da će me to negdje odvesti u negativne struje, maloprije sam odigrao [kao i slušao rock glazbu] i došao sam na ovaj forum kao i običnog raspoloženja, bilo da sam igrao ili ne. A glavna zamjerka je tipa 'to ima krvi, to ima nasilja' Ovakve izjave me smetaju.

Svi smo gledali Pasiju, i većina ateista. A količina krvi i realnost prikaza istog se ne može usporediti ni sa kojom igricom. A vjernici i većina klera je film pozdravila kao umjetnost. Dobro, sad je tu stvar konteksta i smisla prikazane krvi, i to mi je jasno. Inaće, nisam fan 'crvene boje' niti je to motivacija zbog koje pozežem za upravljanje video-igrama, bilo da je riječ i o filmu ili drugim oblicima multimedijalnog sadržaja.

I da, nasilne video igre mogu štetiti, ukoliko ste klinac od 14-16 godina, nemate samokontrole, lako se poistovječivate sa viđenim ili 'violent graphic image' ima utjecaj na vaše ponašanje i sliku nad kojom unutarnja kontrola nema moć.

Uostalom, igre poboljšavaju reflekse, zapažanje itd što nužno ne mora biti motivacija niti opravdanje za učestovanje u njima koga to osobno ne zanima, i što je najvažnije istaknuti ne stvara nikakav prijepor u življenju kršćanski, osim ukoliko imate ambicije postati monah ili nešto slično.

_________________
Tko smo? Otkrili smo kako živimo na nevažnom planetu koji kruži oko dosadne zvijezde izgubljene u galaksiji u zaboravljenom kutku svemira u kojem ima više galaksija nego ljudi.- Carl Sagan

mogu se sloziti s tobom Citadrel da nas takve igre ne cine nuzno nasilnima i zeljnima krvi u stvarnom zivotu jer da je tome tako odavno bi i ti i ja bili serijske ubojice...

ali ponovit cu ono sto sam vec i napisao a tice se moje osobnosti i ne moze se generalizirati... kod mene igrice uspiju stvoriti ovisnost... ukoliko je rijec o igricama koje se ne igraju preko interneta tada me to brzo prodje, par dana i dosadi mi... no prava mi je zaraza on-line igre tipa CS ili COD gdje covjek igra sa stvarnim ljudima i to predstavlja, bar za mene, suparnistvo koje mi je jako privlacno... pogotovo ako vidim da mi dobro ide... nemos se maknit onda od igre... i jos kad se "skompas s tim ljudima"... ne odvajas se... i to je za mene najveci problem... VRIJEME koje "izgubim zbog igra" a moga sam pametnije iskoristit... mozda se pomolit za nekog tko je u potrebi... ono sto sam jos primjetio je da mi se poslije igranja vise neda ni molit ni nista... pa sam odlucio da bi bilo bolje maknuti se...

upoznajte sami sebe... ako vam ne smeta kao sto meni smeta blago vama

Bog vas blagoslovio!

Ja ne igram online, niti mi se uvijek da igrat. Jednostavno razonoda ako se nema neka bolja alternativa.

_________________
Tko smo? Otkrili smo kako živimo na nevažnom planetu koji kruži oko dosadne zvijezde izgubljene u galaksiji u zaboravljenom kutku svemira u kojem ima više galaksija nego ljudi.- Carl Sagan

-Bog sigurno nije zadovoljan sa igricama u kojima se ubija i uništava, jer ako smo pravi vjernici zašto bi se onda zabavljali sa nečim u čemu virtualno činimo ono što je grijeh i Bogu nije drago? To nam treba biti odvratno i ne bi tome trebali biti skloni,
------------------------------

Aza one koji imaju problema sa ovisnosti ili neumjerenosti što se tiče igrica, evo nešto dobro za pročitati:
http://www.mladi-vz.com/images/stories/dogadjanja/in_memoriam/2008_Pavao-Cavlek/Pavlek_kompjutorske_igre.doc
Potrebno downloadati, ali je samo 73 kb

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Što mislite o Heroesima? (za ove koji znaju) ponekad se baš znam navući argh

Bok ljudi.
Ovakva je situacija.
Bivši sam ovisnik o Doti ( koju sam počeo igrati 2006. godine i nisam prestao igrati do 2016 ).
Dok sa igrao, igrao sam prosječno 6 sati dnevno u rasponu od 10 godina.

Obraćenje sam doživio 2015. godine i od tad su počele moje borbe s odvikavanjem od pornograije i DOTE.
Dotu nisam igrao već skoro 4 godine, a od pornografije i masturbacije sam zahvaljujuči SAMO Božjoj milosti čist skoro 3 godine.

Trenutno mi je došla želja da se počastim time da igram DOTU 2, jednu-dvije partije dnevno.
Ne muči me više pitanje toga hoću li imati kontrolu nad tim, već me muči ono drugo.

DOTA 2 ( kao i Dota 1 ) ima dosta okultističkih elemenata.
Imena nekih heroja su po demonima ( Succubus, SoulStealer, Lucifer... itd ), ima dosta oružja s takvim imenima ( Satanic ).
Ali opet, vjerujem, da u životu ništa nije crno-bijelo i da je sve stvar percepcije.
Tko želi naći zlo naći će ga i u najvećem dobru. Tko želi naći dobro, naći će ga i u najvećem zlu.

Igra je strateška ( RPG ) i vjerujem da razvija mozak, a također je iznimno zabavna. Igra se online 5 protiv 5 igrača i u prosjeku jedna partija traje oko 40-60min.

Pa se pitam smije li sebi jedan katolik dopuštati takve stvari ili svakako treba bježati. Zanimljivo je to da mi se sad pojavila ta želja, baš sam kad sam krenuo intenzvinije moliti, doveo se u neku dnevnu rutinu po tom pitanju. Tako da mi ipak nešto govori da mi se ovo javila kao napast.

Ono što je bitno spomenuti za mene je to da sam radom na sebi prošao ( i još uvijek prolazim ) fazu skrupulozne savjesti i teško mi je razlučiti gdje su granice moje slobode. Trenutno nemam duhovnika s kojim bih o tome razgovarao, pa me zanima vaše mišljenje. Sretno sam oženjen, imam 33 godine i uskoro očekujemo dijete.

Nije stvar samo sadržaja, nego kako je napisano prije na temi, loše utječu i one igrice "koje izazivaju sklonost za ljenčarenje, gubljenje vremena, ispraznost, nerealnost, itd".
Ja osobno smatram da se odrastao čovjek, a uz to još muž, otac, glava obitelji, ne bi trebao baviti takvom ispraznošću kao igricama.
Ne znam kako ti na to gledaš, ali meni je jasno da sam potreban svojoj obitelji, ženi, djeci, svojoj župi, župniku, zajednici, svojim susjedima (pogotovo sada starijima). Stoga znam da nemam vremena igrati igrice. Ovaj žanr koji si naveo je jedan od najvećih "žderača vremena". Kažeš jedna igra do 60 minuta, pa 1-2 igre dnevno, to je već 2h vremena, to nije malo. Što se sve može svaki dan za dva sata darovanog nam vremena!

Ima jedna knjiga u katoličkim knjižarama "Pohvala dokolici"...
"Oslobodite se kulta rada i pronađite istinski smisao života"... Čemu služe igre, zašto su one neizostavne u dječjem svijetu, pa i za Giovija: je li igra samo dan-gubljenje...?

Josef Pieper, po mnogima najveći kršćanski suvremeni filozof, u svojoj knjizi Pohvala dokolici upozorava na novi totalitarizam kojega smo sami iznjedrili pretvorivši naš svijet u svijet rada i korisnosti te na potrebu žurnoga povratka dokolici kao istinskom izvoru stvaralaštva. Sve veća užurbanost i zaokupljenost radom popraćena je očajem i tjeskobom upravo zbog nedostatka dokolice, tog otvorenog čisto primajućeg stava u kojemu doživljavamo susret sa Stvoriteljem i sa sobom. Dokolica je naša ispružena ruka za primanje dara i otvoreno srce za prihvaćanje darovanoga.

Sposobnost za dokolicu spada među temeljne moći čovjekove duše. Jednako kao i dar kontemplativnoga uranjanja u bitak i sposobnost slavljeničkoga uzdizanja duše, ona je snaga koja prekoračujući svijet rada, dolazi u dodir s nadljudskim snagama koje daruju život, koje nas onda okrjepljene i obnovljene prepuštaju radnomu danu.

Nakon ovog podužeg citata samo da postavim i pitanje: treba li u životu naći vremena i za igru?

Hvala na odgovorima.

Čovjek ima 4 osnovne potrebe da bi bio u ravnoteži, a to su:

1. Potreba za stručnošću ( posao, karijera, talenti u poslovnom smislu )
2. Potreba za zabavom
3. Duhovnost ( molitva, pobožnosti, volontiranje, služenje... itd )
4. Potreba za ljudskim odnosima

Ako iti jedan od tih aspekata fali ili nije u balansu, odrazit će se na čovjekovo emotivno stanje, a kasnije možda i zdravstveno.

Ne kažem da mi ovo nije napast, što sam se sad opet poželio igrati.
Ali ja sam inače stvarno sklon ekstremnom radu, bilo da je posao u pitanju, bilo da je rad po kući.
Premalo boravim u mirovanju i jako mi je teško mirovati.
A i sam otpor koji se javlja u meni prema samom spomenu riječi "dokolica" mi govorim da ne znam pravilno dokoličariti.

Ja stvarno volim igrati igrice ( tj volio sam ). Sad već skoro 4 godine ništa ne igram. Imam druge hobije kao što je sviranje gitare, Hasfit treninzi i biciklizam, ali malo koji mi pruža takvo zadovoljstvo kao gaming ( konkretno RPG igrica DOTA ).

Hvala ti što si s nama podijelio ovu svoju milost ozdravljenja,
ali također je i opravdano tvoje propitivanje
neće li te nove igre još jednom odvesti u grijeh,
osobito glede sadržaja igre....

Jer i Isus nas je na to upozorio i zato rekao "Molite i bdijte da ne padnete u napast"...
I ona prispodoba o đavlu koji ulazi u čist i pospremljen stan,
ali ne sam,
već sa sedmoricom drugova,
još gorih od sebe...

Zaštititi se možeš jedino bdijući,
tj. provoditi dovoljno vremena u molitvi,
u razgovoru s Bogom,
u čitanju Svetog Pisma,
u misi (sada samo virtualnoj )
...

Ako popustiš u svemu ovome,
bojim se da će kušnja biti jača.
Ako ustraješ u ovome,
to će učvrstitit tvoj karakter,
da se možeš othrvati bilo kakvom duhovnom iskušenju,
bez ikakvih posljedica...

Jer i ovisnost je zapravo "duhovna kušnja"...

Mislim da nitko ne ispovijeda to "što se 1 sat igra na računalu",
ali kad bi se to odužilo na 3-4 sata
to bi već možda i bilo za pokoru...

Jer sjeti se i Eve u rajskom vrtu. Zabranjeno stablo je bilo također privlačno,
"dobro za jelo"
"za oči zamamljivo",
"a za mudrost poželjno".

Jer grijeh, da nije privlačan, ne bi bio ni opasan...