Katolički odgovori

Pozdrav svima, ja sam novi.
Slažem se s Barnabom: Biblija nije i ne može biti jedini autoritet kršćanske vjere. Pokušat ću ovdje malo proširiti i sistematizirati argumente, od kojih su neki već izrečeni.

Smatram da je protestantski princip "sola scriptura" apsurdan barem iz četiri razloga:

(1) jer je u sebi kontradiktoran;
(2) jer je protubiblijski;
(3) jer je neprovediv u praksi;
(4) jer je protivan praksi rane Crkve.

Razrada:

(1) Kažem da je princip u sebi kontradiktoran jer princip tvrdi da vjeruje samo ono što je sadržano u Bibliji, a istovremeno sam princip "sola scriptura" nije sadržan u Bibliji. Prema tome onaj tko vjeruje u "sola scriptura" zapravo ipso facto ne vjeruje u "sola scriptura", jer prihvaćanjem već i samog spornog načela, prihvaća jednu van-biblijsku doktrinu.

(2) Kažem da je princip protubiblijski (a ne samo ne-biblijski, što smo već vidjeli pod (1)), jer u Bibliji postoje jasni navodi u korist usmene predaje kao ravnopravnog načina prenošenja božje objave. Netko je već spomenuo Ivana, a ja bih još dodatno svrnuo pozornost na neke Pavlove poslanice, koje izričito govore o predaji:

(2.a.) "Stoga braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom." (2 Sol 2,15)
(2.b.) "Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh." (1 Kor 11,2)
(2.c.) "Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas." (2 Sol 3,6)

(3) Princip je neprovediv u praksi jer:

(3.a.) Same biblijske knjige ne mogu reći koje knjige sačinjavaju Bibliju (tzv. kanon), to može samo Predaja - dakle prije nego što krenemo slijediti Bibliju, mi moramo nužno slijediti Predaju da bismo uopće znali što je Biblija. Pobornik principa "sola scriptura" također mora najprije pretpostaviti neki točno određeni kanon biblijskih knjiga, a time automatski prihvaća još jednu dodatnu van-biblijsku doktrinu i tako proturječi samom sebi.
(3.b.) Biblija ne sadrži svoju vlastito tumačenje. Izostavljanjem Crkve i Predaje, stoga, ne znamo više kako tumačiti Bibliju - zato su se protestanti vrlo brzo raspali na stotine i tisuće sektica, koje se sve pozivaju na Bibliju, ali ju svaka različito tumači. Biblija je katkada teško razumljiva knjiga i nije namijenjena privatnom tumačenju, što ona i sama na nekoliko mjesta potvrđuje:
(3.b.i) U Djelima Apostolskim, Filip se obraća Etiopljaninu, vidjevši da ovaj čita Sv. Pismo: "'Razumiješ li što čitaš?' On odvrati: 'Kako bih mogao ako me tko ne uputi?'" (Dj 8,30-31)
(3.b.ii) U Drugoj Petrovoj poslanici: "Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno" (2 Pet 1,20)
(3.b.iii) I opet u Drugoj Petrovoj poslanici, govoreći o poslanicama Pavlovim: "U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast." (2 Pet 3,16)

(4) Povijest Crkve pokazuje da princip "sola scriptura" nitko nije zastupao u u prvih petnaest stoljeća kršćanstva, do pojave Luthera i reformacije. Dakle praksa najranije Crkve i prvih kršćana je na liniji s katoličkim (i pravoslavnim) shvaćanjem, a valjda i to nešto znači.

Autoriteti krscanske vjere se u pravilu uzimaju iz uskog ogranicenog konteksta koji je neposredno vezan uz hebrejsku ostavstinu (Stari Zavjet) i latinsko-grcku ostavstinu (Novi Zavjet). U novije vrijeme, po svecima i svjedocima vjere iz raznih krajeva svijeta, kultura koja nosi kristovsku ostavstinu se ne moze ograniciti iskljucivo na Jeruzalem, Rim, Carigrad, Sapnjolsku, Englesku, Ameriku ili bilo koju drugu geografsku regiju.

Na slican nacin, Kristov Bozanski zadatak u svojim pra-davnim korjenima ukljucuje i daleku pred-kristovsku religijsku ostavstinu - ukljucujuci predaje egipatske, perzijske i indijske epohe.
Danasji oblik krscanstva ne zeli uvidjeti dubinske korjene pred-kristovske religijske ostavstine kao zajednicke vec ih - iz ogranicenog, iskljucivo hebrejsko-latinskog konteksta - vidi kao poganske i neadekvatne.
Medjutim, Bozanski plan ima "kruzni" misterijski razvoj u kojem elementi ranijih religijskih predaja bivaju ponovno odrazeni u novom obliku u vremenu koje tek dolazi.
Uzeti Krista iskljucivo kao hebrejsko-latinski fenomen samo zato sto je Isus po svom djelovanju bio usko vezan za hebrejsko-rimsku kulturu je izuzetno uska slika Velikog Bozanskog Plana.

Danasnje ne-krscanske religije, koje odrazavaju predaju svojih drevnih korjenskih kultura, ne uvazavaju dubinski kristovski sloj koji IPAK postoji i uvijek je postojao i u njihovoj drevnoj predaji.
Na slican nacin, nositelji krscanske predaje gledaju na Krista izolirano od predaje ne-hebrejskih kultura, uzimajuci u obzir samo hebrejsko-latinski kulturoloski dozivljaj Krista.
Ovdje je problem uvidjanja duhovnog sloja koji stoji u misterijskoj simbolici (cesto nerazumljivoj modernom covjeku).

No unutarnja snaga Krista koja prozima ljude u njihovoj zivotnoj stvarnosti je iznad religijskih i kulturoloskih granica. Ta duhovna snaga djeluje na nevidljivi nacin kroz ljudske zivote i nadilazeci ljudske teoloske predodzbe. Aktivan primjer tome su ljudska sposobnost da se prihvate Kristove rijeci bilogdje...u Pekingu, u africkoj dzungli, engleskom dvoru ili pacifickom otocju. Ljudi postaju sposobni da prihvate tu rijec bez obzira na teolosko ucenje i vatikansku "ovlastenost". Univerzalnost spasenja po Kristu nadilazi kulturoloske preduvjete i teoloske predispozicije i "vlastodrztvo" Istine. Crkva Kristova (ona ziva koje postoji u ljudskim srcima) dobiva jasnu formu sve-zemaljske prisutnosti... a ne institucionalne bila ona carigradska, vatikanska, londonska ili jeruzalemska...

Biblija je po meni autoritet krscanske vjere samo u uzem kontekstu hebrejsko-latinske kulturoloske epohe. Buduci je ova epoha zavrsila u 16 stoljecu, i da je nova epoha vec dobrim djelom dio naseg vremena, autoriteti se prosiruju. Ostajati na iskljucivosti starog autoriteta (hebrejsko-latinske Biblije) povlaci sa sobom mogucnost zauzimanja polozaja nevjernih zidova Isusova vremena - ustrajanja na Starom Zavjetu i samo Starom Zavjetu, iako im se pred ocima odigravala drama Novog Zavjeta (sa svim svojim novim autoritetima).

Dobro si posložio argumentaciju. zapravo nabolju argumentaciju i dokaze da je princip Sola skriptura neodrživ daju zagovaratelji tog principa je unatoč njemu uguravaju u život stvari koje nikad u povjesti nisu mogle postojati u doba pisanja Biblije.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne samo da je Sola scriptura neodrziv princip nego je cinjenica da je o ostavstina pred-krscanskih usmenih i pismenih predaja (indijska, perzijska, egipatska) takodjer dio Bozje objave i kao takvi autoritet krscanske vjere.
Samo iz uskovidne ignorancije modernog vremena, teolozi ne uvidjaju njihovu adekvatnost u smislu Bozje objave.
Ali svakako je Bog bio objavljen i svim drugim narodima kroz njihove lokalne predaje i u vrijeme kad je judaisticka predaja bila prenosena s koljena na koljeno. I ove objave su takodjer dio autoriteta po kojemu mozemo uvidjeti spasiteljski smisao u Kristu.

Ostavština pred-kršćanskih umeneih i pismenih predaje (indijska, perzijsk, egipatska) nisu nikakav autoritet kršćanske vjere. Spasenje dolazi od židova. Sve ostalo je samo blijeda i jako jako nepotpuna slika prave Istine.
No to ne znači da se ne trebamo s poštovanjem odnositi prema pripadnicima svih vjera. Naše poštovanje njih kao osoba koj evjeruju neznači da su nam njihova vjerovanja autoriteti jer to niti nesmiju biti.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Barnaba moj
Malo sirovo zvuci kad kazes da spasenje dolazi od zidova.
Razvoj Bozabske objave ide u kontinuiranom civilizacijskom tijeku tako elementi indijske predaje, perzijske predaje, egipatske predaje vode do zidovske predaje koja postaje nositeljem inkarnacije Isusa Krista u rimskoj civilizacijskoj epohi. Na taj nacin, pred-krscanske predaje su imale svoj autoritet do Kristova doba.
One jos uvijek imaju svoj smisao koji moze covjeku uvaziti odredjene povijesna cinjenice - medjutim, konzervativni stav moderne zapadne teologije ignorira sadrzaj tih Istina.
Postovanje prema pripadnicima drugih vjera je minimum covjekoljubivosti. Ljudi danasnjeg i dolazecih vremena treba ici korak dalje, i osim ove uctivosti (kad je se moze naci) trebaju uvazavati istine koje mogu konstruktivno pomoci u razumjevanju problema danasnjeg drustva.
Istinski krscanin treba nadici samodopadljivost farizejskog tipa (vidi samouvjerenost zidovskog svecenstva u Isusovo doba) koja se tako lako namece i u danasnjem vremenu.
Danasnja vjerovanja ovih vjerskih struja su svakako drugacija od ranijih jer su Kristovim impulsom i ona preobrazena u novo spasiteljsko doba.
Svakako da se ne moze se govoriti o kanonskom autoritetu, ali djelovi indijskih drevnih spisa pruzaju informaciju o stanju kozmickom zakonitostima vjernije od bilo koje moderne materijalisticke teorije. I na taj nacin pruzaju autoritet kakav stari zavjet nije ni blizu.

Pa zapravo nisu to moje riječi nego Gospodina našeg Isusa Krista.
Iv 4,22.
Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova.
Dakle ako je tebi sirovo ne znači da nije istina.

Ovo drugo je plod tvojih zaključivanja koje je daleko izašlo iz Katoličanstva.


Ne može se tako relativistički pristupati tumačenju vjere, Papa je jasan kad upozorava na to, relativizam je opet karakterističniji za neke djelove Protestantizma. Nije strašno ako čovjek odluta ali ako pokušava u to uvjeravati druge onda čini i grijeh pa bih ti savjetovao da nađeš duhovnika i to pretreseš sve ovo s njim te onda iznosiš u javnost.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

ING, teologija nije beskrajno filozofiranje, već nam na jasan način pomaže da upoznamo Boga. U tom smislu molim te da se suzdržiš od ovakvog izražavanja, te ako u nešto nisi siguran, postavi pitanje, a ne tvrdnju.
Ne vidim smisla u tvojim izrazima tipa "konzervativni stav moderne zapadne teologije" ili "elementi indijske predaje, perzijske predaje, egipatske predaje vode do zidovske predaje koja postaje nositeljem inkarnacije Isusa Krista u rimskoj civilizacijskoj epohi".
Sve te civilizacije koje spominješ štovale su lažne bogove, jedino su Židovi bili odabrani narod kojima je Bog ponudio spasenje u vremenu prije Krista.

nisi daleko od istine, no krećeš se po skliskom terenu. jest, ljudski rod je od Boga stvoren, i sva ljudska djela nose pečat božanskoga. ljudskim padom, i njegova djela nalaze se u stanju pada. naravne religije, o kojima govoriš, jesu plod čovjekova nastojanja da dohvati Boga, tako da Crkva ne odbacuje ništa istinito i sveto u njima; problemi i nastaju kad se neeuropskim narodima želi uz kršćanstvo nametnuti i europska kultura i mentalitet, umjesto da se njihova oplemenjuje kršćanstvom, to je razlog zbog čega su mnoge misije propadale. Bog je na tajanstven, nama nedokučiv način, vodio i usmjeravao razvoj drevnih religija da bi omogućio širenje svoje Objave (ne zaboravimo: i biblija jest u svojoj formi poganskog porijekla).
no stavljati u isti rang Objavljenu religiju i neobjavljene naravne religije, jest opasno, jer kršćanstvo nosi univerzalnu poruku koja oplemenjuje svijet, naprotiv, pogani "đavlima žrtvuju, a ne Bogu", tako da njihove predaje treba itekako pročistiti i na svojevrstan način "pokrstiti". kažem, počeo si dobro, no ako se previše zaletiš, završit ćeš u sinkretizmu i new ageu, jer temeljne stvari između kršćanstva i naravnih religija nisu spojive.

Pozdrav Giovi,
Predaje ranijih epoha i njihove svetosti i boznastva znamo iz izvora koji oni sami ostavljaju o tom dobu. Ne na osnovu onoga sto netku u 3 tisucljecu KOMENTIRA o dobu 5000 godina ranije.
Tvoje gledanje na to kome je Krist ponudio spasenje zvuci stereotipsko. Crno-bijelo. Gdje ti onda stojis u tom stereotipskom gledanju...buduci nisi zidov?
Iv 4.22 vadis iz sireg konteksta koji ima drugaciji naglasak. Ako procitas naredni redak 23 shvatit ces da se radi o smisaonom primanju spasenja... po Duhu, a ne po "krvi"(zidovskoj). Stoga i cijela anegdota sa Samarijankom. Onako kako ona, poganka ima percepciju da treba doci SPASITELJ SVIJETA, tako su i ostali narodi imalu percepciju o tome da osobiti Duh treba "izaci". Njihove predaje(indijske, perzijske, egipatske) gledaju na istu Bozansku osobu koja treba biti rodjenakao spasitelj.
Ja ne zelim reci da bi se trebali klanjati Budi ili Muhamedu vec da u indijskoj epohalnoj ostavstini postoje autoritativne istine koje potpomazu krscansku spasiteljsku misiju u dobu kojem trenutno zivimo.
Nemoj zaboraviti da su upravo mudraci sa Istoka "dosli objaviti zidovima i post-krscanskom svijetu" inkarnaciju Isusa... onda kada ni jedan od Isusovih "odabranih" nisu zeljeli ni priznati da je to vrijeme doslo. I to su evandjelisti zabiljezili. Dakle bar tri covjeka drevnoga Istoka ne mogu padati u tvoju konzervativnu klasifikaciju (tj. moderne teologije) o tome da su svi ne-zidovi stovali lazne bogove.
U tom smislu treba razborito shvatiti i krvnu izmjesanost Isusovih ucenika G-A-L-I-L-E-J-A-C-A... osobito odabranog "ne-zidovskog" naroda za post-kristovsku zadacu.

Barnaba isprika za pre-direktnost...

Haim, slazem se djelomicno s tobom, ali ne treba ispustiti iz vida da su i svi ti ne-zidovi, ukljucujuci i rimsko carstvo i isticno svijet promjenjen od tih rano-krscanskih i pred-krscanskih vremena. Svi smo evoluirali tako da nije opravdano iz nepotpunog iskustva govoriti iz predrasude o tome kako ne-krscani(nedeklarirani) sluze Bogu. Samo zato sto koriste drugacija slova ne znaci da ne ulaze u smisao Iv 4.23, razumijes?

Izraelski narod je vjerovao u jednoga Boga koji se objavljivao kroz povijest toga naroda. Gledajući iz današnje perspektive, ta vjera u jednoga Boga jest nešto začuđujuće. I to zbog toga što su svi ostali narodi vjerovali u mnoštvo bogova. Čudesno je kako je taj narod uspio sačuvati monoteizam u oceanu politeizma! Osobito ako znamo da su oni u ono vrijeme često bili porobljavani od drugih naroda. A osnova značajka porobljenih jest u tome što su prihvaćali bogove porobljivača! Izraelci to nisu činili! Ne da oni nisu bili u napasti politeizma i tu i tamo i sami prihvaćali religiju pogana. Usprkos svega oni su se uspjeli othrvati politeizmu.

ING, predaje koje spominješ nisu autoritet kršćanske vjere. Nova epoha koju navodiš potiče stvaranje vlastitih vjerovanja gdje se miješaju sve religije, odnosno iz svake se prihvaća samo ono što nama paše. Tako ponuđene ideje čine jednu kaotičnu mješavinu koja pokušava zbuniti istinskog tražitelja Boga.

ING


točno, Bog nam govori, ali preko židovsko-helenističko-rimskog svijeta p.n.ere, i 1.st.naše ere, tako da te izvore Biblije i Predaje treba uvijek iznova tumačiti. samo naglašavam da na tom odručju valja ići srednjim putem, paziti da se ne skrene u okamenivanje vjere u jednoj kulturi i na jednoj razini, no s druge strane paziti da se ne skrene u sinkretizam.

Pozdrav Giovi,
Cjelokupna ljudska povijest pruza ono sto pruza. Covjek ne moze "izbrisati" ono sto je postojalo. Ta cjelokupna religijska povijest pruza uvid u ljudsku vezu s Bogom. Ona ne mora nuzno biti kaoticna ako covjek razborito razmotri elemente ove cjelokupnosti - ne ignoririajuci odredjene elemente iz pristranosti pojedinaca i ogranicenog razumjevanja. Razna vjerovanja su formirana iz malog uskog kruga u zemaljski globalne razmjere. Sto je pasalo toj manjini je postalo usvojeno velikoj vecini - kroz odredjeni slijed usvajanja. Doba se mjenjaju i ono sto je bilo usvojeno i prikladno 2 tisuce godina prije Krista nije vise bilo adekvatno u vrijeme Krista. Svjedoci smo da sav monoteisticki izraelski Zakon nije bio dostatno prikladan u Isusovo vrijeme.

Kad se govori o mnogobostvu pred-krscanskog vremena treba imati na umu da je veza sa Bogom bila stvar duhovne PERCEPCIJE koja je u doba pret-povijesti (tisucljecima prije formiranja izraelskog naroda) bila stvarnost starijih ljudskih civilizacija. Otud i njihova vjerovanja. Narodi pra-starog doba nisu bez ikakvog smisla obozavali mnoga bozanstva. Stovali su ono sto su PERCIPIRALI, primjecivali svojim osjetilima i iskustvom. No i to je rezultat bozanske evolucije ljudskog bica. Izraelski narod je ljudska skupina koja je postepenim razvojem dosla u stanje jedno-bostva. Autori ili nosioci starozavjetne biblijske predaje biljeze pregled izraelskog naroda u povijesnom momentu koji je dosta poslije od pra-starih civilizacijskih percepcija. I to nam daje naznaku da se percepcija duhovnih stvarnosti u tom dobu vec promjenila; postala usmjerena na jedinstveno bice koje je trebalo sici u ljudsku stvarnost - Krista. Kad promatramo vremensku skalu biblijskog izvjestaja onda oni stoje tek na jednom uskom kraju duge pretpovijesne ljudske evolucije. I stoga nam se moze ucinit izvanrednim povijesni segment judaistickog jednobostva u ambijentu egipatskog, grckog i rimskog mnogobostva. Ipak, i taj kratki vremenski segment odrazava jedinstvenost osobitog naroda koji je postao nositeljem Kristova silaska.

Odbacivati autoritet svetih spisa starih naroda apriori kao nesto sto nema veze s krscanstvom je neopravdano. Samo zato sto je jabuka plod drvenastog stabla to ne znaci da je covjek ne moze jesti. Bez obzira sto ne jedemo jabukovo stablo ne znaci da odredjeni uvidi starih naroda nemaju VEZU s krscanstvom. Krscani buduceg vijeka ce upravo tom unutarnjom kvalitetom prodirati u kraljevstvo nebesko. Snagom razboritog uvazavanja DUHOVNOG aspekta bozanskih istina. Covjek ne moze biti djetinjast i reci: ah, ovi ljudi stoje pred 7 razlicitih kipova i stuju ih kao zasebne bogove!, i ne uvidjeti da niti su kipovi niti je 7 (od njih) esencijalno u njihovom stovanju. Netko bi mogao tako nepromisljeno reci: hej, pa i vi klecite tu pred kipovima 77-orice svetaca!

Nevidljivi duhovni aspekt koji je prisutan u IZVANJSKOM stovanju tih naroda do dana danasnjeg odrazava nesto sto ima zajednicku nit sa jednobostvom danasnjih krscana. Isto kako zapadni svijet ignorantski ne razumije esenciju indijskog trobostva, isto tako i mnogi krscani sami ne razumiju trobostvo vlastite religije. Razvoj religijske svijesti ne bi trebalo sagledavati u izoliranosti vec u kontinuiranom postepenom pravcu. Buduci je silazak Krista sredisnjica ljudske evolucije, period prije tog silaska treba gledati kao pripremu covjeka (kroz sve narode) za primanje Krista u sebe. Isto tako, period poslije silaska Krista cini drugu polovicu cjelokupnog utjecaja na covjeka (sve narode). Povuci liniju od 1500 godine prije Krista i vezati opce-ljudsko spasenje za jedan krvni identitet je vrlo ograniceno i uskovidno.

Autoriteti krscanske vjere nadilaze formalne granice zapadne teologije i deklarativne ljudske nominacije. Autoriteti krscanske vjere se trebaju nalaziti u sferi suptilnog duhovnog, koje nije dodirljivo, a ima snagu da istinski i dubinski mjenja covjekovo UNUTARNJE BICE. Stoga se spisi pra-starih naroda ne mogu ignorirati samo zato sto je nasa PERCEPCIJA danas promjenjena i moze shvatiti samo izvanjske krajicke njihove ukupne srzi. Svakako, bi bilo ponavljanje povijesti kad bi farizejski ocjenjivali duhovnu vrijednost te ostavstine po nekom sekularistickom pristupu. Ovdje treba uzeti primjer Isusa samoga koji nalazi logiku paganskog satnika vrlo umjesnom i opravdanom u Mt 8.7-11 i cak stovise, nagalasava superiornost prema izraelskom mentalitetu.
Drugim rijecima, i u vremenu prije formiranja izraelskog naroda - u pra-starima civilizacijama je postojala monoteisticka nit, ali nije bila djelom glavne struje i stoga nije potrebno diskreditirati spise koji ukazuju na to samo zato sto koriste neka drugacija imena - ne-judaisticka imena.

Cinjenica jest da ove suptilne stvari jos uvijek nisu formalno prihvacene od strane danasnjeg krscanstva (osobito RKC), ali to ne umanjuje cinjenicnu vezu pra-starih predaja sa duhovnim impulsom Krista. I pitanje je samo vremena kada ce ovo uvazavanje postati zajednicka istina svih ljudi (u Kristu). Treba shvatit da nije toliko bitno sto je Isus rodjen unutar izraelskog predajnog okruzenja, vec ono DUHOVNO sto je u to vrijeme u cijelom Zemaljskom ambijentu (ukljucujuci sve narode) bilo spremno da primi Kristov Duh. U duhovnom smislu(ali i u izvanjskom), u svim narodima su postojali oni koji su ocekivali silazak tog Duha, a takodjer bili i svjedoci tog silaska ( ne na oce-vidni nacin, ali svakako u svojim srcima i kroz duhovnu percepciju).


Pozdrav haim,
Bog je bio prisutan "tu negdje" i PRIJE židovsko-helenističko-rimskog svijeta tako da izvjestaji tog RANIJEG svijeta svakako nesto govore o toj vezi s Bogom u ta RANIJA vremena.
Osim ako ne uzmemo doslovno da je prvi stvoren covjek, Adam, bio iskljucivo izraelskog porjekla i da je na taj nacin stojao u krvnoj vezi s Drugim Adamom.
Srednji put je svakako nuzan, ali zar vec nismo svjedoci okamenjene vjere u jednoj kulturi kojoj je istekao rok jos prije 16 stoljeca? I zar danasnji znakovi vremena ne pokazuju razvoj nove epohe?

Kad smo već kod konteksta, treba reći istinu o Samarijancima. Oni nisu pogani već dio Židovskog naroda Znamo o njima da su se između šestog i drugog stoljeća prije Krista odvojili od službenoga židovstva izgradivši vlastiti hram na brdu Garizim (blizu Nablusa na Zapadnoj obali) i stekli određenu političku autonomiju. Njihove male skupine priznavale su samo Petoknjižje i Mojsija kao jedinog proroka. Dakle radi se o odvojenim židovima a ne nekim narodima s drugačijim božanstvima. Samarijanci su bili monoteisti i to je važno za shvaćanje konteksta. Netrpeljivost Židova prema njima proizlazi zbog njihovog odvajanja, tu podjelu isus prevazilazi ali i jasno kaže otkuda dolazi spasenje. To je vrlo bitno jer Božja objava ide kroz Židovski narod a ne druge narode čak niti kroz one koji su se odvojili od Židova kao Samarijanci.


Bog je taj koji je odabirao narod za svoju baštinu a odabrao je židovski narod u koji smo mi kršćani uscjepljeni jer priznajemo Isusa kao Spasitelja.


Valja imati na umu da se Bog objavio potpuno kroz Bibliju a ne kroz spise drugih naroda. Ako žele potpunu Objavu drugi narodi je mogu dobiti samo kroz Bibliju i Crkvenu predaju.


Za ocjenu što je a što nije autoritet Kršćanske vjere mjerodavno je Učiteljstvo Crkve kroz koje djeluje Duh sveti. Pojedincu se može činiti ovo lili ono ali je zato neprijeporan autoritet Crkve.


Što se ovog tiče ne vidim što je tu sporno pa i Evanđelisti su dokazivali povezanost Isusa s Adamom. Isto tako za Crkvu je vrlo bitno Apostolsko naslijeđe kao poveznica.

Ne vidim potrebu da kršćani uzimaju za autoritet spise drugih religija kad imaju Potpunu Objavu u svojoj vjeri.
Što se tiče spasenja pripadnika druge vjere ono se ne događa po njihovoj vjeri u krive bogove već na osobnoj razini tj. život po savjesti.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

ING, nisu ljudi evoluirali kako bi došli do spasenja, niti to mogu svojim silama, nego je Bog izabrao jedan narod, a pošto se bez milosti nitko nije uspio spasiti, bila je potrebna Kristova smrt i uskrsnuće kako bi se svi mogli spasiti. Poganska religioznost je prirodna religioznost koju Biblija osuđuje i nadilazi. Bog se objavio nama, a nismo ga mi spoznali svojim umijećima.
Ne znam zašto stalno koristiš termin zapadna teologija, kad i istočna kršćanska teologija uči isto, uostalom ovo što navodiš je nespojivo s kršćanstvom općenito. Voda koju nudi New Age ne može utažiti žeđ ljudskog srca. To može učiniti samo Isus Krist, koji donosi i daruje živu vodu od koje se više ne žedni.