Katolički odgovori

Biskup je pastir mjesne Crkve i njemu pripada vlast. Nije on nikakav čudan tip. A katolik je dužan slušati biskupa.

Ima i Papa koji su najvjerovatnije u paklu završili, a kamoli ne biskupa.
To što je biskup Perić, biskup, to mu je , po meni otegotna a ne olakotna okolnost.
"kome je puno dano - puno će se od njega tražit"

Biskup Perić vs 100 000 ljudi. Sve je rečeno.

A šta se tiče poslušnosti, nitko njemu nije neposlušan. Bio je i kardinal Schonburn, Papin intimus u Međugorju pa se nije javio preuzvišenom biskupu Periću. Tribalo bi zabranit onda i kardinala Schonburna iz Beča.

Da bi vjernici koji vjeruju u Međugorje više svjedočili svoju vjeru a manje fantazirali tko će završiti u paklu a tko neće, ne bi u Hrvatskoj vladala duhovna pustoš (kao što reče Vukman).

A to što i neki kardinali rade iza leđa svojih kolega biskupa - to nije za pohvaliti!

Baš naprotiv!

U katolika je poslušnost oduvijek bila jedna od vrhunskih kreposti koja je sama po sebi put u raj. Nije mi jasno kako u slučaju Međugorja može biti drugačije?
Isto tako jasno je tko na kojem području ima vlast i odgovornost pa tako i kardinal Schonburn može dopuštati ili čak poticati puštanje balona na sv. Misi ali to u drugim biskupijama ne može. Dakle, biskupska jurisdikcija vrijedi, bez obzira tko bio čiji prisni prijatelj jer to stvarno nema veze.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Pa sigurno je bečki kardila pokazao kako se ne treba ponašat - niti je bio uljudan, niti kolegijalan. I da, da je biskup Perić vs. milijun ljudi bilo bi isto. Osobna grešnost Crkvenog poglavara niti jednog vjernika ne abolira poslušnosti.

Čini mi se da je jedna od najčešćih devijacija u vjerničkom mišljenju "prijetnja" da se neće spasiti svi oni koji ne vjeruju u privatna ukazanja, a spasit će se svi koji vjeruju. Moram reći (ponoviti) da to nikad nije bio katolički nauk pa nije ni sada.

A svjedočiti pred pripadnicima drugih vjera i pred ateistima da su 100% istinita ona ukazanja koja Crkva još nije priznala - znači im zapravo govoriti da Crkva ničemu ne služi, da je to neka zastarjela institucija koja samo sputava, ne samo čovjeka nego i Boga i Gospu. Korak do sektašenja.

Iako ima u Hercegovini vjernika koji se glasno dižu na biskupa i koji ne vjeruju Crkvi, Međugorje, hvala Bogu, nije postalo novi Palmar de Troya ni nova sekta "Apostoli posljednjih dana". Katolici iz više zemalja tamo dolaze moliti i ispovijedati se, i ne treba na njih prenositi "hercegovačke slučajeve" niti nepovjerenje prema Crkvi. Crkva već 30 godina prati događaje ondje i sigurno je da nije cijela priča o ukazanjima tako sjajna kao što se na prvi pogled čini.


Loša vijest je da je već davno otkriveno da se tu radi o znanstvenim manipulacijama, a ne istraživanjima. Taj "znanstveni dokaz" iz 1986.g. pobijen je drugim objektivnijim istraživanjima i biskupskom komisijom iz 1990. koja je službeno izjavila "da se ne može ustvrditi da se radi o nadnaravnim pojavama." Ali pojedine međugorske stranice malo kasne s vremenom...

U Međugorju započeo međunarodni seminar za svećenike

A ovdje je i program http://www.medjugorje.hr/hr/novosti/16. ... ,3609.html

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

+!
Meni je zanimljiv ovaj članak:
http://vjeko-rwanda.info/hr/novosti/344 ... zalud.html

Nije mi toliko važno što će biti sa slučajem Međugorje,
ali mi je drago, što ima mnogo dobrih plodova.
Ne trebaju biti ukazanja priznata,
ali je uvijek potrebno, dostojno i pravedno živjeti svoju sv. Vjeru.

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

Razlika, a ne sličnost, između Gospinih ukazanja u Kibehu (Ruanda) i u Međugorju jest to što je u Kibehu Gospa doista navijestila težak rat, a u Međugorju nije. U Međugorju je govorila najviše o miru, a poziv na mir nije proročanstvo rata.

Ima još nešto u tom članku sa čime se ne bih složila. Primjedba se odnosi na ovaj dio: "Kada su se ove vizije 12 godina kasnije zaista i dogodile, postalo je očito da je Gospa ovdje zaista bila među nama pa Crkvi nije bilo teško donijeti odluku o priznanju ukazanja 2001. godine."
Normalno je da ispitivanja traže i potvrdu i čvrste dokaze, ali je Crkva i 6 godina prije velikog genocida u Ruandi dopustila javne pobožnosti u mjestu ukazanja, a 2 godine prije započela je gradnja svetišta Gospe od Žalosti na istome mjestu. Što znači, Crkva je od samih početaka bila sklona događajima.
http://www.miraclehunter.com/marian_app ... index.html
To što je biskup tako dugo "čekao" na priznanje ima veze sa velikim brojem vidioca koji su prijavili ukazanja, a trebalo ih je sve dosljedno ispitati i razlučiti što im se događa. Priznate su samo prve tri vidjelice, od kojih je jedna nažalost izgubila život u ratu.

+!
Jasno.
Dobra je i tema seminara u Međugorju, gdje se mnogi dolaze ispovijedati.

Od samih početaka nisam bio sklon 'slučaju Međugorje' niti sam im pridavao neku važnost.
Nadam se, da će Crkva 'uskoro' donijeti sud o tome,
a najvjerojatnije će biti negativan,
jer prema dostupnim informacijama nema nijednog razloga za pozitivnu odluku.

Već je dovoljno razumnih riječi napisano na ovu temu.

Ukoliko se to dogodi 'uskoro' ova tema bi mogla poslužiti za razne slučajeve,
kada je Crkva obznanila svoj negativan sud,
te o posljedicama takvih slučajeva kao 'slučaj Palmar de Troya', za koji nisam znao.

Nije jednostavno (osobito) biskupima, kada se događaju ovakvi slučajevi.

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

Uskoro ću na godišnji, pa ću prvi put u životu navratiti u Međugorje, da pokušam osjetiti što to tamo kuca. Do sada sam bio skeptičan, sa stanovitom sklonošću da povjerujem u autentičnost ukazanja, ali ne potpuno uvjeren. Ako se uvjerim, javit ću se ovdje.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Začudilo me tu što je Gospa navodno zatražila da se pjeva pjesma Došla sam s Neba uzalud u kojoj valjda stihovi idu:
Ljudi nisu zahvalni i
ne vole me,
došla sam s Neba uzalud,
ostavila sam gore sve lijepe stvari uzalud.

Nisam imao pojma kako se ukazanje shvaća kao Gospina žrtva jer ostavlja lijepe stvari na Nebu? Da li se i u Međugorju, na taj način shvaćaju ukazanja?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Neki dan smo sa suprugom posjetili prvi put u životu Vepric (predivno mjesto) i Međugorje. U ovo drugo stigli smo kasno poslije podne, taman na krunicu i večernju misu uz nešto izviđanja po samom mjestu. Prilično mi se svidjelo to što sam tada vidio: masa ljudi se ispovijeda, nigdje nikakvih znakova nervoze niti nestrpljenja, vidljiva glad i žeđ za živim Bogom...a na misi je i mene "nešto" poticalo na veći trud oko posvećenja, bolje rečeno takve misli su mi se rojile u glavi. Naravno da je to premalo za kompetentan zaključak, ali čini mi se da se tamo zaista nešto milosno događa ili da se nešto milosno potaklo i pokrenulo, odn. da je tu Bog na djelu. Na stranu biznis koji se razvio oko toga, to je sekundarna pojava. No, dva dana nakon toga razgovarah s jednim mladim teologom koji mi je iscitirao razne proturječnosti u navodnim Marijinim međugorskim porukama, te činjenicu da nijedan biskup u komisiji koja je to istraživala nije bio u stanju potvrditi autentičnost ukazanja. Dakle, nije stvar samo u nekakvom protufranjevačkom inatu mostarskih biskupa Žanića i Perića. Zabrinjavaju također podaci u dokumentima objavljenima u knjizi "Ogledalo pravde" (Biskupski ordinarijat u Mostaru 2001): ako je pola od toga istinito, tada me ne čudi skeptičnost protivnika autentičnosti ukazanja, jer stvarno ima čudnih i sumnjivih stvari. K tomu je biskup Perić "po struci" mariolog i nije baš neupućen u problematiku marijanskih ukazanja. Budući da je Bog Bog reda, a ne nereda, očito treba pričekati konačan crkveni zaključak kakav god on bio.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Slažem se.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Eto ga na. Dobio si Milost, Gospa je posredovala za tebe i šta se desi...za dva dana ti Sotona postavi zamku i ti odmah upadneš u nju! Sotona sije sumnju. Gospa sije Vjeru. To znade svako dijete. Zato su i djeca najveći vjernici i zato nitko neće uć u Kraljevstvo dok i sam ne postane dijete!
Kad krenemo raščlanjivati vjeru točku po točku, zarez po zarez, mi sa našom grešnom naravi i skučenim razumom, uvijek ćemo nalaziti neke kontradikcije i nelogičnosti jer "naše misli nisu Jahvine misli i naši putevi nisu Njegovi putevi" i "što je čovjeku ludo Bogu je mudro i što je čovjeku mudro, Bogu je ludo."