Domenika je napisao/la:
Zato dođite, vidite..pa tek onda zakljućite:)
Hvala na pozivu, jesam zakljućila nešto:

preimenovat ću ovom prilikom Book u "naš najpoznatiji karizmatsko-
tradicionalistički časopis", a evo i zašto...
Student teologije, imenom Slavko Božić, u članku "Hipoteza o
šupljoj vjeri" obračunava se zapravo s "modernim teološkim promišljanjima" (evo, nešto vremena mi je trebalo da shvatim

) a karakterističan odlomak članka je:
"U čemu je opasnost novog, "modernog" tumačenja vjerskih istina i njihove reinterpretacije? Kao da postoji nekakva tendencija u modernim teološkim promišljanjima da se većina onoga čime se Crkva već stoljećima hranila, počevši od razine samih svetopisamskih iskaza, preko uvjerenja crkvenih otaca, brojnih svetaca i velikih teologa srednjega vijeka, a priori "zamijeni" nekim novim tumačenjima."
(Ovakvi stavovi su već viđeni na ovom forumu pa otprilike znam o čemu se radi, ali se bojim da čitatelji i nakon 6 stranica teksta u Booku baš sve neće pokopčati, jer se, po mom skromnom sudu, previše generalizira)
Stav koji zastupam jest da bi studenti trebali imati zrnce kritičnosti prema svakom teologu kojeg studiraju, ali također i prema velikanima crkvene povijesti kao što su sv. Toma Akvinski ili sv. Augustin, jer se i u njihovim radovima nalaze poneke stvari na koje se danas gleda drugačije, a uz kritičnost i razboritost potrebno je puno ljubavi prema vjeri, njenom upoznavanju i naviještanju, nadasve ljubavi prema samom Bogu, a i poštovanja prema crkvenom autoritetu.
*
Drugi članak koji govori u prilog tome da se radi o karizmatsko-tradicionalističkom časopisu je članak Josipa Lončara "Živi ili mrtvi?"
Lončarova egzegeza Knjige Postanka sažeta je otprilike u ovom odlomku:
"Prvi je čovjek imao nevjerojatnu moć od Boga dobivenu da vlada svim ostalim zemaljskim stvorovima.
On je isto tako imao sposobnost izravnog gledanja Boga i jasne komunikacije s njim." (!!)
U nastavku ove biblijske egzegeze upućena je i kritika Crkvi jer je, citiram: "na žalost, od ovoga napravila pravu tragediju i gotovo se u potpunosti odrekla takvih očitovanja Duha". A o kakvim se očitovanjima radi opisuje se u rečenici prije kad se govori o komunikaciji između Boga i svakog pojedinog čovjeka "koja se odvija
kroz snove, vizije i proroštva, baš kao što je to bilo sa svim starozavjetnim prorocima."
Što će nam onda javna objava vjere koja je povjerena Crkvi na čuvanje i tumačenje kad svatko sam može komunicirati s Bogom kroz snove, vizije i proroštva? Nije baš jasno, al možda saznamo u sljedećem broju...