Katolički odgovori

Da li je ili nije ne znam, ali u svakom slučaju meni je tako zazvučalo.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Dobar primjer,
Nemojte upasti u zamku!

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Zamku čega? LJubavi? ili sam možda krivo shvatila....

Pravo i lažno traženje

Čak i u Izraelu, traženje Boga poznavalo je čašćenje lažnih bogova, kao što je Baal (2 Kraljevi 1,2), a i druge devijacije: traženje savjeta od raznih vidovnjaka, pa čak i zazivanje mrtvih (Levitski zakonik 19,31; Ponovljeni Zakon 18,11; 1 Samuel 28,7; Izaija 8,19). Mnogi su zaboravljali osnovne preduvjete: bili su narod koji traži pravdu a zaboravlja pravo (usp. Izaija 58,2) I zato Izaija svom narodu kaže: «Opačine vaše otvorile su jaz između vas i Boga vašega». (Izaija 59,2)

Pravo traženje Boga događa se u jednostavnosti srca (Mudrost 1,1), u poniznosti i siromaštvu (Sofonija 2,3; Psalam 22,27), slomljene duše i poniznog duha (Ponovljeni Zakon 3,39s). Tada i tako se Bog da naći (Jeremija 29,14), i zato psalmist kaže: «Gledajte ubogi i radujte se, nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.» (Psalam 69,33)

Isus Krist, koji poznaje nakane srdaca, predstavlja razdjelnicu između pravog i lažnog traženja Boga; otkad je On došao na svijet, tražiti Boga i tražiti Krista jedno je te isto. Da bi «spoznao Isusa Krista i dohvatio Ga» (Filipljanima 3,8.12), Pavao je spreman svega se odreći, ponajprije svoje pravednosti, i dati se od Njega dohvatiti po vjeri. Traženje Krista nastavlja se i nakon Njegovog Uzašašća traženjem «stvari koje su odozgo» (Ivan 13,33; Kološanima 3,1).


Tražeći Boga, čovjek spoznaje da ga je Bog prvi tražio (1 Ivanova 4,19), da nas privlači k sebi po svome Sinu (Ivan 6,44). U toj inicijativi Božje milosti prepoznajemo zlatnu nit koja se provlači kroz cijelu Bibliju, a to je LJUBAV, najdublja značajka Božjega srca. Bog želi govoriti čovjekovu srcu (Hošea 2,15s), sam polazi u potragu za svojim stadom i traži izgubljenu ovcu (Ezekijel 34,5s; 34,12.16), strastveno ljubi svoju zaručnicu (Pjesma nad pjesmama 3,1-4; 5,6; 6,3).

Kako daleko ide ta ljubav, objavo nam je Sin Božji: «Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!» (Luka 19,10) i najavljuje da će one, koji su njegovi, uzeti k sebi, «da budu gdje je On» (Ivan 14,3).

Moram još dodati na Tirsin komentar- (mislim da je za našu vjeru Kristova žrtva prevažna da bi je svodili na emotivni doživljaj)- da je emotivni doživljaj itekako važan i da se njime nikako nemože umanjiti Kristova žrtva. Badava nam sva znanja, pročitanje knjige i knjige, odlasci na mise ako nam nije dotaknuto srce.... ako baš srcem i dubinom duše nismo shvatili Kristovu žrtvu...., a tada..... nemože se desiti da ne zaplačeš jer te zaboli. Bog je ljubav.... a ljubav je bol..... i neka nitko ne kaže da ne boli kada srce uistinu voli.

http://www.slobodnadalmacija.com/20080311/novosti03.asp

Praznovjerje ili mozda jos nesto vise..?
(Ovo su dva citata,jedan ovaj prvi s ovog Linka...,)
mladi ljudi u rješavanju svojih problema sve češće posežu za molitvama “začinjenima” kilogramom soli. Doslovce kilogramom i doslovce soli.

Toliko je soli potrebno da bi se s osobe “skinuli” uroci za koje mladi očito misle da se u posljednje vrijeme odašiljaju rafalnom paljbom. A za oslobađanje od uroka prijeko je potrebna baš – sol.

(a drugi od jednog Pravoslavnog brata)
(u pravoslavnoj knjizi službi se nalazi obred za sveštanje soli, ali ona se praktično ne koristi, kao što je slučaj sa katoličanstvom),


Moze li netko odgovoriti,kakvu ulogu ima SO KOD KATOLIKA, I KADA SE KORISTI..?
(procitala sam na ovom linku da se Pravoslavni sluze ,za ciscenje ili neko odklinjanje uroka)
To mi vise lici na neku Magiju..?

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

U vjeri je emocija gotovo posve nevažna. Kad Biblija kaže srce, misli na sjedište osobe, a ne na njezinu emocionalnost. Isto kao što i čovjekova duša nije nikako vezana uz emocionalnost. Emocije su dio osobe, ali nikako onaj kojemu pripada vođenje. Čovjek je Bogu sličan po razumu, ne po emocijama.

Pitanje SOLI

Katolička - kao i pravoslavna liturgija obilouje znakovima. Na žalost vjernici sve manje razumiju taj govor znakova pa samom znaku daju obilježje kojeg ono nema....
Sol je sastavni dio hrane i bez soli teško da bi čovjek mogao živjeti.
Isus je bio svijestan vrijednosti i hrane soli kad je rekao u propovijedi na gori "Vi ste sol svijeta"
I proroci su upotrebljavali taj znak i kao znak Božjeg djelovanja , ali i kao sredstvo lijeka i čišćenja (što sol jest!)
Nekada se sol mnogo više upotrebljavala u liturgiji (stavljala se djetetu u usta kod krštenja" kao "sol mudrosti" pa se sjećam da su ljudi govorili "ovome je pop dao malo soli na krštenju" ako je netko ludo i nerazumno govorio ili postupao u životu.
Sol se na poseban način blagolsivljala kod blagoslova vode i miješala sa vodom. Postojala je i posebna molitva zaklinjanja nad solju kod blagoslova na vode na Vodokršće : Evo te molitve u starom pravopisu i jeziku (ja je još danas upotrebljavam) "Zaklinjem te stvorenje soli, Bogom živim, Bogom, pravim, Bogom svetim, Bogom koji je Elizeju proroku zapovjedio da se uspe u vodu, e da bi se ozdravila neplodnost vode: da budeš so zakleta na spasenje vjernika: i da budeš svima, koji te uzimlju, zdravlje duše i tijela: i da odbjegne i odstupi od mjesta, gdje budeš posuta, svaka utvara i zloba, ili himbenost đavolske prijevare, i svaki nečisti duh zaklet onim, koji ima doći suditi žive i mrtve i svijet ognjem. /Amen/

Na žalost mnogi vjernici vide samo znak (ne samo soli nego i sve druge) a ne slušaju što se govori pa tom znaku daju ne samo simboliku nego i pripisuju možć koju nema,.

Sjećam se pokojnih roditelja (spavao sam kao dijete s njima u sobi) grmi.. užasno.. otac kaže mami "Dora, upali sviću sv. Ivana i Pavla" (kod nas se blagolsivaju svijeće na taj dan protiv oluje) i pokrio se po galvi. A ona njemu: "E ma u "životu sv. Ivana i Pavla" (pjevao se životopis "žiće") se kaže da se treba upaliti svijeća i kleknuti i moliti. A otac kaže: onda ništa! I tako su me naučili pravilnom odnosu prema znakovima.
Znak soli i bilo koji drugi znak nam samo pomaže da lakše shvatimo otajstvo. danas se ne vjeruje u otajstvo a snagu otajstva se pripisuje znaku i upali smo u praznovjerje!

"Te da imate vjere kao zrno gorusicino,i planine bi pomicali"
Nekada su ljudi,svaki tjedan blagoslivljali,i danas ima jos krajeva,koji su te obicaje zadrzali..cijelo vrijeme se blagoslivljalo...
i samo se blagoslivljalo..Nad zlom,je Sv.voda jako mocna,ona moze uciniti cuda,kriz i sv. voda..JER PROTIV TOGA SE SOTONA NE MOZE BORITI..ako imamo i zrno vjere.Sveta Crkva nam preporucuje,blagoslivljanje sv.vodom,kucu,obitelj,kod prijeteci opasnosti,vatra,oluja,bolest i sve druge nevoljepa i prokletstvo..
Svaka Katolicka kuca,mora imati sv.vode,Djavao MRZI sv.vodu,zato sto je NJEZINA SNAGA IZNAD NJEGA,on ne moze dugo boraviti na jednom mjestu,ni pored osobe koja se SKROPI,blagoslovljenom vodom,moli i vjeruj i nema prokletstva..tako su moji stari govorili..!


Da, a sta je s osoboma koji nisu dovoljno primili od svoje vjere, gdje su roditelji zakazali u odgoju..Takve osobe cesto s lakocom prihvacaju i gatanje i magiju i slicne stvari...nema cega da se ustrucava i boji..?

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Ma daj, molim te, pa nije blagoslovljena voda neki magični prah, nema magije kod kršćana! Blagoslovljena voda nas podsjeća na krštenje i kome pripadamo, a sama po sebi niti jedna stvar nema moć

Ups,onda su nasi stari bili u zabludi...Cak su nosili i na njivu,vinograda,sumu itd...

Moc nije u vodi ali je u Isusovoj Rijeci,molitvi..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Isus je taj koji razgoni zlo, a naša mu vjera daje prostor da djeluje. Svaka stvar je samo znak. I bagoslov polja i blaga i štogod hoćeš bio je znak povjerenja i predanja Bogu, a ne uvjerenja da nešto ima svoju moć. Jasno da je bilo i praznovjerja koliko hoćeš, ali to ne spada u kršćansku vjeru

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Zanimljivi je ovaj dio:
"U pristupu osobama koje traže ili za koje se traži egzorcizam neka se također nastoji razborito razlikovati opsjednuća od nečijega osobnoga osjećaja ili umišljaja da je žrtva uroka, zle sudbine ili navodnih prokletstava koje je netko drugi na njih zazvao. Takvima neka se nipošto ne uskrati duhovna pomoć, ali neka se ne vrši egzorcizam. Mogu im se savjetovati neke molitve te s njima i za njih moliti da zadobiju Božji mir. Takvu duhovnu pomoć potrebno je pružiti i onim vjernicima koji ne nose iskustvo opsjednuća, ali prolaze kroz posebne kušnje Zloga (napastovanja). Takvu duhovnu pomoć može im pružiti i prezbiter koji nije egzorcist, pa i đakon."
...
"Znacima opsjednuća smatraju se: na nepoznatu jeziku govoriti ili razumijevati takav govor: obznanjivati daleke i tajnovite stvari; pokazivati fizičku snagu koja je nerazmjerna dobi ili stanju osobe. Ti znakovi mogu biti samo neka naznaka opsjednuća. No, budući da nije dobro odmah zaključivati kako su takvi znakovi đavolskoga podrijetla i da su znak opsjednuća, treba obratiti pozornost i na druge pokazatelje, osobito one moralnoga i duhovnoga reda, koji na drugi ili jasniji način očituju đavolski zahvat, kao npr. žestoka odbojnost prema Bogu, presvetom Imenu Isusovu, blaženoj Djevici Mariji i svetima, Crkvi, riječi Božjoj, svetim stvarima, obredima, osobito sakramentalnima, i prema svetim slikama. Potrebno je, na kraju, marno prosuditi i odvagnuti odnos svih tih znakova prema vjeri osobe i prema njegovoj duhovnoj borbi jer Zli je prije svega neprijatelj Boga i svega što vjernike združuje s Božjim spasenjskim djelovanjem."

Nakon toga ponovno sam pročitala neke dijelove knjige "Kako prepoznati zamke zloga" msgr. Bolobanića i jasnije mi je postalo odrediti teme gdje on govori o napastovanju, a gdje o opsjednuću... Kod snažnog osjećaja napastovanja preporučuju se različite molitve za oslobođenje, za fizičko i nutarnje ozdravljenje i za iscjeljenje, molitve predanja i sl. Promatrajući ponašanje raznih ljudi imam dojam kako je vrlo česta postala potreba za tim i takvim molitvama... Jel se to vrijeme tako promijenilo da je toliko snažnija postala prisutnost zla, ili su ljudi ponekad krivo usmjereni pa obične grijehe zamjenjuju za opsjednuća?... Svaki grijeh i svaka duševna rana kao da postaju djelo Zloga, ali gdje je tu naša sloboda i naša odgovornost?... Kao da jedino iz straha od Zla prianjamo uz Boga, umjesto da vršimo Božje zapovijedi imajući povjerenje u Isusa kako je pobijedio sve zlo, pa i samu smrt?...

Ma ne znam bil plakao il se smijao.. a možda sam i ostario
čitam u Vrelu života upute o egzorcizmu pa tako među oznakama kako ćemo prepoznati opsjednutog.. piše da mrzi Boga, Isusa, BDM i tako dalje... To mi je jasno da opsjednuti mrzi Boga jer je u vlasti onoga koji mrzi Boga.

Malo dalje čitam neka kao pripravu za egzorcizam mučeni moli, pristupa svetim sakramentima ispovijedi i pričesti... Čudno kako onaj koji mrzi na Boga može moliti i ići na pričest. Nameću mi se i teološka pitanja: da li čovjek koji živi u milosti Božjoj, može uopće upasti u vlast sotone? Mnoga pitanja mi se nameću.. I one teološke naravi, one pastoralne i čisto praktične.

… he, he, sjetili ste me naše estrade, evo jedan primjer iz prakse: Intervju s don Milivojem Bolobanićem: Opsjeda li Nečastivi Severinu?
Dijagnoza je postavljena: pacijentica se okružuje vjerskim motivima, ali kao da se izruguje svetinjama, tko zna moli li još uvijek kao nekada, ide li u crkvu, polazi na hodočašća u Međ…… (ops, ne smin kazat)…

Iako nikako nisam za javno prozivanje pojedinaca radi opsjednuća, vjerujem da niti msgr. Bolobanić nije ovo pitanje iz naslova preoblikovao u hipotezu, nego je vjerojatno običnu novinarsku provokaciju iskoristio da predoči primjer svetogrdnog odnosa prema vjeri…
Mogao bi biti u pravu…?