Katolički odgovori

Potaknuta jednom temom gdje je netko spomenuo da jedno dijete vjeruje u horoskop i odbacuje Boga odlučila sam napisati svoje iskustvo sa Astrologijom.
Tek je nedavno prestalo moje bavljenje astrologijom koje je trajalo punih 15 godina i više. Samo Božjom milošću sam se toga ostavila i spoznala koliko je to zlo, sama nisam imala dovoljno pameti da dođem do toga. Teško je priznati sam sebi da si toliko dugo bio u takvoj zabludi da ne činiš ništa loše. Velika je milost Božja koja me oslobodila toga jer se ja sama nikada ne bih toga riješila.

Počelo je to kad sam ušla u pubertet. Prve ljubavi, prvo kidanje latica "voli me, nevoli me...". Pa latice nekako nisu dovoljno vjerodostojne, pa uzmeš karte pa si malo gataš (bile su to karte od Tresete i neka vrsta izmišljenog gatanja) pa ti treba nešto jače, nešto što će ti sigurno potvrditi da li te on voli ili ne voli, pa pročitaš horoskop u novinama "danas će vam se dogoditi ljubav" i onda te taj dan ta osoba malo bolje pogleda, obratiti se malo ljepše i ti već misliš "to je to, vidiš kako je ta astrologija pouzdana". Pa te počne malo više zanimati, pa pročitaš sve o tvom znaku, nađeš neke sličnosti. Odma te zanima koji je znak tvoja simpatija, pitaš ga i onda odeš doma čitati u Astro magazinu kakva je on osoba. Pa zatim počneš gledati koliko ste kompatibilni, pa prognoze koji su vam idealni dani za ljubav. Zatim se neke stvari i poklope. Postaneš fasciniran.

Moji su bili katolici ali nisu ozbiljno prakticirali vjeru. Iako sam ja tada mislila da je prakticiramo "dovoljno". Išlo se na misu za Uskrs, Božić, blagoslivljalo se stan, išla sam na vjeronauk dok sam bila u osnovnoj školi, obavila pričest, krizmu i nakon toga Crkva me više nije često viđala. Ono malo vjeronauka što sam imala ipak je bitno utjecalo na moj život. Znala sam da me Bog ljubi i kao dijete sam se molila na večer bez da su me roditelji uputili u to, molila sam jer sam bila sretna što me Bog ljubi, što imam divne roditelje, molila sam i zahvaljivala Bogu. Nastavila sam ja cijeli život razgovarati sa Bogom u svojoj privatnosti, zahvaljivati mu i moliti ga. Bila sam uvjerena da sam dobar katolik jer ne griješim puno, "moja prijateljica je ukrala par stvari i laže iako stalno ide na misu, a ja nisam nikada ukrala i nikada ne lažem pa ni nemoram ići na misu". Sada kada čitam Bibliju Lk 18,9-15 to me podsijeća na priču o farizeju i cariniku.

Uglavnom zašto spominjem svoju vjeru u Boga, zato što sam ja mislila da ja ne vjerujem u horoskop već da sam dobar katolik i da vjerujem u Boga i da ne škodi što se malo "igram" na taj način. Svejedno astrologija me počela zanimati sve više i više. Svako malo bi našla nekakvu istinu u tome i htjela sam još i još. Htjela sam vladati sa svojom sudbinom. Počela sam čitati knjige, naučila sam izrađivati natalnu kartu, naučila čitati natalne karte. "Ozbiljnija" literatura o astrogoliji je uvijek naglašavala da se astrogolija nemože koristiti za proricanje. Bila sam svijesna toga da nemogu tvrditi da će se nešto dogoditi ili neće na temelju astrologije, ali sam mislila kako se iz nje ipak da budućnost "naslutiti".

Stalno sam bila fascinirana svojom natalnom kartom i time kako ona vjerno opisuje moj karakter. Toliko istine sam pronalazila u tome. Počela sam čitati karte i drugima kad bi oni to tražili. Tako sam bila ponosna na svoje "znanje". Kao da ja znam više o drugima nego što oni sami znaju. Postala sam ovisna. Za svaku osobu u svom bliskom okruženju sam morala imati kartu, proučavati je u odnosu sa mojom kartom. Sve je to bilo tako zanimljivo i fascinantno. Uvjerila sam sebe da mi astrologija uvelike pomaže otkriti prirodu našeg odnosa. Često puta bi rekla nekome u nekoj situaciji "ah, to ti je zato što imaš tu planetu tu i tu u takvom aspektu, zato si ti takav/a". U biti nisam se uopće trudila upoznati osobu sa komunikacijom i drugim načinima, već bih samo pročitala njenu kartu "i sve sam znala". Neko vrijeme sam bila malo "usporila sa astrologijom" kad sam krenula na faks. Sve dok mi se nije dogodila nekakva kriza na psihološkoj razini, nesuglasice sa roditeljima, besmisao života, razmišljanja o samoubojstvu... U tom trenutku sam opet uzela svoju kartu u ruke i vidjela da me "napadaju" teški planeti sa svih strana. Pripisala sam svoju krizu situaciji u horoskopu, izračunala sam do kada će to trajati i mislila "ok, sad znam u čemu je problem, samo ću pričekati da ti planeti odu". Tako je i bilo, čim su ti planeti otišli meni se situacija "popravila". Tada sam se totalno zaludila sa astrologijom, počela i drugima prognozirati teške periode misleći da im činim dobro, da se mogu pripremiti i da će im biti lakše ako znaju koliko će ti periodi trajati. Mislila sam da imam svoju sudbinu u svojim rukama. "Od sada na dalje ću uvijek proučavati dobre periode da ih mogu bolje iskoristiti i loše periode da znam koliko će trajati i kako ih lakše podnijeti".

Nevjerojatno je koliko sam ja vjerovala astrologiji, a bila uvjerena da ja ne vjerujem u astrologiju. Svaki put na kraju proučavanja karti i gledanja budućnosti ja bih završila svje misli sa "ali bit će kako Bog odredi" ili nešto slično. Kao govorim si, ja se to malo igram, može se dogoditi, a ne mora to što prognoziram jer ipak postoji Božja volja.

Najviše sam voljela proučavati karte između mene i osobe s kojom sam u vezi. Da li će naša ljubav trajati vječno, da li ćemo se oženiti, da li ga privlačim. Uvijek su takva istraživanja davala zanimljive rezultate. Samo ja sam dosta zaljubljive prirode. Nakon nekoliko takvih veza sa fascinantnim aspektima koji nas povezuju više mi nije bilo zanimljivo. Sve dok nije došao moj muž (tada dečko). Većina mojih planete skupa sa mjesecom pada u njegovu 7. kuću (to je kao kuća braka), već nakon 6 mjeseci veze pričali smo o braku. Ja sam se bacila na proučavanje naših međusobnih aspekata kao nikada do sada. Svaki detalj sam pregledala, zbrojila, izračunala kolika je naša "ljubav" što nas spaja. Točno sam izračunala i periode kušnje i periode za laganu "ljubav". Sve se fascinantno poklapalo. Po mojim astrološkim izračunima mi smo bili stvoreni jedno za drugo. U biti, ja sam bila stvorena za njega jer njegovi planeti nisu na takav način padali u moje kuće, ali sam nekako to preskočila, bilo mi je dovoljno ono što se meni sviđalo, a toga se uvijek moglo naći u velikim količinama na ovaj ili onaj način. Bila sam tako sretna što astrologija potvrđuje našu ljubav.

Jednom sam se ja bila nešto razbolila i moj muž se do te mjere prepao da će me izgubiti da je završio na antidepresivima. Ja sam krenula brže bolje na horoskop da vidim što se događa, a on se okrenuo Bogu i molitvi. Situacija je izgledala jako ozbiljno, a ja mu nisam mogala pomoći sa svojim prognozama, nisam nalazila nikakve drastične ni jasne oznake u horoskopu za to njegovo stanje. Bila sam izgubljena, ostavila sam astrologiju u tom trenutku po strani, a moj muž se izvukao uz Božju pomoć. On je uvijek bio puno bolji vjernik od mene i imao je doma bolje primjere prakticiranja vjere.

Ta njegova kriza je samo učvrstila njegovu vjeru i upozorio me da se maknem od astrologije, ali nisam to učinila. On nije inzistirao jer sam ja to uglavnom radila na samo, nije ni znao da to radim, čak sam i poskrivečki to radila iako me nije posebno napadao zbog toga, ali očito je postojao neki nejasni sram s moje strane.

Uglavnom prošlo je još nekoliko godina i došla je na red nova kriza, ovaj put u bračnom životu. Ja kad sam bila cura meni je uvijek bio san imati dobrog muža, zdravu djecu i da cijeli život živim u ljubavi. Rastava bi mi bila nešto najgore što mi se može dogoditi u životu. Ali kad se rodilo dijete, došla financijska kriza i još neki problemi i počela je nervoza, stres, nema više svakodnevnog iskazivanja ljubavi, nema više tepanja i poklona, samo nervoza, povišeni glasovi, svađe. Život se okrenuo od raja u pakao. Počeli smo razmišljati o rastavi. Ja sam brže bolje otvorila horoskop i vidjela da nas "napada" hrpa teških planeta i da će to trajati idućih godinu dvije. Našla sam puno primjera na internetu što su se ljudi rastavili kad su im došli takvi aspekti, mislila sam da je i za nas gotovo. "Ako ne prekinemo ovaj tren u idućih godinu dvije ćemo sigurno jer nitko nemože podnijeti takav "udar" toliko dugo". Tako sam se loše osijećala da bih se bila razvela iste sekunde samo da ta mučnina i stres prestanu. "Da moram trpiti takvo stanje još mjesec dana, a ne godinu, samo ću oboliti od kakve teške bolesti jer sam preosjetljiva. Bolje da odma prekinemo nego da produžujemo ovu agoniju.".

Moj muž je otišao u kapelicu moliti cijeli dan, a ja sam cijeli dan sjedila i čitala astrologiju i sebe pripremala na "neizbježno". Vratio se ne večer i da sad ne iznosim naše intimne razgovore, u njegovim riječima je bilo toliko utjehe, toliko ljubavi Božje koju je on donio sa sobom, ta ljubav je u sekundi ispunila i moje srce, meni su se oči otvorile, radost me ispunila, a i spoznaja da sam jako, jako puno griješila i živjela kao poganin. U jednom trenu mi je došla u glavu slika pastira koji na leđima nosi svoju ovcu. Znala sam da sam ja ta ovca i da me Bog vratio u stado. Prvi put sam bila sretna što sam "samo ovca", a ne "mali bog" koji "vlada svojom sudbinom". Iste sekunde sam izbrisala account na astro.com koji sam imala godinama, jedva sam dočekala da se ispovijedim i pričestim.

Sada kada gledam unatrag vidim koliko sam propustila svoj život. Koliko sam malo uistinu upoznala ljude oko sebe, koliko sam malo utjecala na njihove živote. Bila sam uvjerena da je njihov karakter predodređen pa tako i njihova sudbina. Zato se nikada nisam trudila nekoga promijeniti. A što znači nekoga promijeniti, to znači dati mu dio sebe. Moj muž je meni uvijek upućivao kritike i gurao me da neke stvari mijenjam, a ja sam mislila "to je moj karakter, to se nemože promijeniti, zašto me ne voli onakvu kakva jesam". Ja znam da sam danas u tim stvarima u kojima me gurao na promjenu bolja i da sam puno od njega dobila i zbog njega danas i jesam u situaciji da jedva čekam nedjelju da idem na sv. misu. Ali ja njemu nisam dala ništa. Ja sam "upoznala" njegov karakter kroz astrologiju i "znala" sam da je to tako zapisano i kako ću ja to promijeniti, pa ćemu se uopće truditi, treba voljeti osobu onakvu kakva je (a to moje "kakva je" je bilo "što astrologija kaže da je"). Mislila sam da zato što astrologija daje neke "istine" da trebam prihvatiti sve njene "istine" i da im se jednostavno trebam prilagoditi. Pa zar nije vrag onaj koji će ti reći 99% istine samo da bi ti progurao jednu laž. Iako astrologija daje puno manje od 99% istine, to je više neka vrsta autosugestija.

Ja sam bila spremna i svoju djecu upoznati kroz natalnu kartu. Ja sam bila spremna prihvatiti njihove mane i grijehe kao nešto zapisano i što treba prihvatiti i voliti, a ne nastojati promijeniti. Ja sam bila spremna odustati od odgoja i prepustiti sve astrologiji. Bože hvala ti, hvala ti što si me izbavio.

Uz Božju pomoć sve je moguće, svaki karakter oblikovati, svaki dan učiniti radosnim, svaku vodu u vino pretvoriti. Samo treba iskati, moliti, kucati na Božja vrata. Samo to.
Sve moje znanje, inteligencija, iskustvo, dugogodišnje proučavanje astrologije, sva pamet ovog svijeta u bilo kojem pogledu, sva znanost, pada ispred čovjeka punim vjere, pada na koljena.

Ljubljeni Bože hvala ti na ovoj ogromnoj milosti.

Ajoj koliki je tekst ispao, ispričavam se, ako moram skratiti neka mi moderator javi pa ću nešto smisliti. U svakom slučaju i vaša stajališta o astrologiji su svakako dobrodošla, voljela bi ih čuti. Zašto je to zlo, grijeh i td.

http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=9978
ovoj je jedan link koji piše o magiji i tome. Astrologija je krivojvjerje, obmna i praznovjerje, za mene.

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Prekrasno svjedočanstvo, Anki!
Meni se čini da je astrologija kod nas već toliko uzela maha da gotovo ne postoji osoba koja je bar malo bila u dodiru s njom.
I doista se na prvi pogled čini kao neka bezazlena igra ili kao "kontrola nad sudbinom" koja se čita dnevno poput vremenske prognoze.
Ali nije baš tako, nije naodmet malo kritičnosti prema tome, jer se radi ipak o ostatku onog starog poganstva kojemu su se ljudi predavali dok još nisu upoznali pravog Boga...

Astrologija sama po sebi nije loša ni dobra ,ljudi su ti koji ju čine ovakvom ili onakvom iz neznanja.Ono sto je na zapadu astrologija je poganski biznis uglavnom koji nema veze sa pravom astrologijom.

Naravno, prava astrologija je čisti okultizam, a ne povremena zabava za dokone bogataše...

Htjela bih istaknuti poantu svoje priče ako nije baš najjasnija:
Astrologija ne nudi spasenje. Samo Isus nudi spasenje i ozdravljenje. Tražiti od astrologije da nam pokaže pravi put samo znači da smo već u startu izgubljeni jer jedini pravi put je Isus. Tražiti istinu u astrologiji, bez obzira da li je "dobra" ili "loša" znači postavljati sebe iznad Boga koji puno bolje od nas zna što je za nas dobro ili loše.

Zanimljivo predavanje o kršćanskom pogledu na astrologiju imao je doc. dr. sc. don Ivica Raguž.
U antičko doba štovale su se zvijezde kao bogovi i davala su im se imena, ponajprije iz životinjskog svijeta. Tako je nastao zodijak kojeg danas susrećemo u svim horoskopima. Prema položaju zvijezda nastojala se odrediti sudbina koja je namjenjena svakom pojedincu.
Sv. Augustin koji se prije obraćenja bavio astrologijom, nakon prihvaćanja katoličke vjere žestoko se tome suprotstavlja jer smatra neprihvatljivim da zvijezde bez Božje volje utječu na čovjeka i ograničavaju ljudsku slobodu. A ljudima koji tvrde da su astrološka predviđanja točna nudi tri odgovora: pisci horoskopa govore ono što ljudi žele čuti, zatim postoji mogućnost slučajnih pogodaka i naposlijetku, za Augustina najvažnije, uvidi kao rezultat utjecaja demona.

Sv. Toma Akvinski navodi da astrolozi imaju uspjeha jer računaju da većina ljudi podliježe strastima. Iako nebeska tijela i zvijezde mogu utjecati na čovjeka, budući da je on tjelesno, osjetilno biće, Toma naglašava da "mudrac vlada i zvijezdama, ukoliko vlada sobom i svojim strastima".

Na kraju je don Raguž ponovio riječi srednjovjekovne teologije "Zvijezde utječu, ali ne prisiljavaju", i zaključio kako smo svi rođeni pod sretnom, betlehemskom zvijezdom – Isusom Kristom, Gospodarom vremena i svega stvorenog, koji nas oslobađa od svijeta pa tako i astrologije.

"Kotač sreće melje sve, samo ne i kršćane."
/detalj s katedrale u Tridentu/

možda nema veze sa temom ali nisam znao gdje postaviti pitanje-zašto svećenici daju intervjue za ovakve časopise?
http://www.24sata.hr/lifestyle/istinite ... sti-526795

To su 99, 9999 % izmišljeni intervjui. Ili copy-paste sa kršćanskih stranica bez suglasnosti autora...

Ma, ne daju sigurno intervjue za takve časopise. Mislim da takvi časopisi vjerojatno nemaju nijednog novinara zaposlenog nego se zasnivaju na principu skupljanja priloga za svaki broj po internetu - po raznim portalima, domaćim i stranim.
I mislim da je to i ovdje slučaj. Intervjue i razne vijesti o navedenim svećenicima imaš na desecima portala/foruma/stranica/blogova tako da je to najlakši posao na svijetu - samo copy/paste i za čas i bez puno muke imaš gotovu temu broja.

Sve skupa garniraš hrpom lakših tema i kraćih članaka s raznih "alter" stranica et voila - gotov je tvoj časopis.
Takav "časopis" sam složiš za malo vremena.
To je za nešto stariju publiku, vjerojatno onu koja ne koristi internet pa zato kupuje papirnata izdanja.
Znači ćušpajz od časopisa u kojem je sve pokradeno i skompilirano s raznih stranica.

_________________
"Mir i obraćenje - spas vam je,
u smirenu uzdanju snaga je vaša."
Iz 30,15