Nisam govorio o tome da je Čistilište mjesto.
Rekao sam samo da je ta dogma nastala kasnije.
Poznato mi je da su u prvim vremenima samo mučenici smatrani direktno pridruženi Bogu čak toliko da su se neki namjerno predavali Rimljanima.
Nigdje nije rečeno da se sve pokojne treba smatrati kao da su u Čistilištu već samo da za njih treba moliti.
Jasno da to niko nezna a isto tako i za one koje je Crkva proglasila svetim ne možemo znati sa sigurnošću ali se možemo moliti za njihov zagovor.
Dok smo na zemlji imamo vjeru a ne sigurnost, što znači možemo vjerovati da su oni koji su proglašeni svetima doista takvi ali ne možemo reći da smo sigurni, kao što ne možemo reći ni da smo sigurni u vlastito spasenje ali možemo vjerovati i nadati se.
Istina, nisi rekao da je Čistilište mjesto, a dogma je trebala "nastati iz nečega". A to je vjerovanje (koje je slijedila i praksa) da su pokojnima potrebne molitve da bi bili potpuno pridruženi Bogu, tj. očišćeni. Tako je apostolska vjera u
općinstvo svetih dobila svoje pojašnjenje: nisu kršćani sveti samim činom ulaska u Crkvu (mada su ih neki tako nazivali) i ne idu svi direktno u raj... To traži Božja svetost.
Istina, nismo mi tu da prosuđujemo tko je u raju, a tko u čistilištu, ali ipak mislim da se crkvene kanonizacije ne mogu toliko baš relativizirati..
Iako se kalendar s popisom svetaca više puta u prošlosti mijenjao, ipak je nada da je puno više spašenih negoli u njemu piše!