+!
Ljubljena!
Jasno mi je, što je "pjesnik htio reći".
Prvo ono osnovno kako ne bi dolazilo do zbrke oko pojmova.
1. Ako
suprug nije kršten, onda nije 'katolik', iako mu je roditelj (jedan ili oba) kršten po katoličkom obredu.
2. Ti imaš pravovaljane sv. Sakramente (sv. Krštenje i sv. Potvrdu) i možeš dobiti dokument o tome iz parohije, gdje si krštena i krizmana,
kad to bude potrebno.
Ti možeš obaviti prijelaz u 'katoličanstvo' nakon što si obavila sve potrebno što se od tebe traži.
Ako blaguješ Presvetoga, onda imaš sv. Pričest i sv. Ispovijed, dok tvoj suprug nema nijedan sv. Sakrament.
3.
'Katolik' je dužan kao roditelj odgajati djecu u sv. Vjeri, te ih dati krstiti i polako za ruku voditi u sv. Vjeri,
a djeca svojom slobodnom voljom od te sv. Vjere mogu odustati, prihvatiti neko drugo vjerovanje ili što god već odluče, kad narastu.
Za miran razgovor (natenane=polako, bez žurbe, detaljno,...) predlažem franjevce u Novom Sadu:
http://ofmns.org.rs/Moj stav je,
da se sv. Ženidba obavi uvijek u svojoj župi,
ako laičke osobe nisu lutalice.
Vi ćete ocijeniti situaciju (Novi Sad, obitelj i rodbina,...) i u dogovoru sa svojim župnikom
može se sv. Ženidba obaviti i u nekoj drugoj župi ili lokaciji.
U franjevačkoj crkvi na Trsatu se može naknadno obaviti obnavljanje bračnih zavjeta,
kad bude prikladno ne samo za vas supružnike.
Naravno, da se i tamo u Rijeci možete vjenčati, ako bude tako uređeno među župnicima i uz dozvolu.
Inače, još nešto:
http://www.suboticka-biskupija.info/katedrala.phpŽelim naglasiti kako je sv. Ženidba jedini Sakrament,
gdje
zaručnici ('katolici' i 'pravoslavci') darivaju jedno drugome sv. Sakrament u Ljubavi (OtacSinDuhSveti) pred Crkvom.
Ako nije nešto pravovaljano, onda ih Ljubav ne združuje, te o tome može samo crkveni sud donijeti odluku.
Nema drugog crkvenog vjenčanja, dok je pravovaljani supružnik živ.