Zdrave, svi ovi linkovi koje si naveo su od tradicionalističkog pokreta koji ne prihvaća potpuno nauk Crkve oko primanja pričesti.
Takvi izvori su često nevjerodostojni, npr. link na isječke s mise koji si stavio "
NE Pričest NA RUKU" želi sugerirati da papa Franjo ne dopušta pričest na ruku na svojim misama što nije istina. Naprotiv, na cjelovitom snimku te iste mise vidi se da neki svećenici pričešćuju na ruke, a neki samo na usta, ovisno o svećeniku, jer papa Franjo nije odredio samo jedan oblik pričešćivanja na svojim misama:
https://www.youtube.com/watch?v=fp79v4c8m4I#t=117m06sZatim facebook stranica "NE primanju sv. Pričesti na RUKE!!!" tvrdi "Prema apostolskoj Predaji Sveta Pričest dijelila se na usta.", makar je sve do 9. st. primanje na ruke bio redovan oblik primanja pričesti.
Tu se spominje i naslov "PAPA BENEDIKT XVI. PORUČUJE KATOLICIMA: KLEKNITE I KLEČEĆI PRIMAJTE SVETU PRIČEST SAMO NA JEZIK!" na što sam već upozorio i detaljno odgovorio nakon što se već tri puta zaredom spominjao na ovoj temi (ovo je četvrti!):
viewtopic.php?f=3&t=45&p=23937&hilit=Kako+se+pri%C4%8De%C5%A1%C4%87ivati#p23937Zatim christusrex koji je glasilo tradicionalističkog bratstva SSPX, koje nije u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom.
Uglavnom, ne treba se zavarati raznim stranicama sa interneta, već slušati radije papu i Crkvu. Ponovit ću neke citate J. Ratzingera:
"Znademo da se do 9. stoljeća pričest primalo stojeći i na ruku. To dakako ne mora značiti da tako treba uvijek ostati. Jer je veličina i ljepota Crkve u njezinu rastu, sazrijevanju, dubljem shvaćanju tajne. Stoga je novi razvoj, koji je počeo nakon 9. stoljeća kao izraz strahopoštovanja, posve opravdan, i za nj postoje dobri razlozi. No ipak moramo reći i to da Crkva nije mogla 900 godina nedostojno slaviti euharistiju." I onaj čija poruka na ovoj temi stalno izmiče, pa kao da gubimo vrijeme stalno na iste prepirke:
"Mi bi trebali brinuti samo u korist onoga prema čemu su Crkvena nastojanja usmjerena, i prije i poslije devetoga stoljeća, a to je poštovanje u srcu, unutrašnja pokornost pred otajstvom Boga koji se stavlja u naše ruke. Ne trebamo zaboraviti da nisu samo naše ruke nečiste, već i naš jezik i naše srce i da mi često više griješimo s jezikom nego rukama."