Katolički odgovori

U vezi senzacionalističkog novinarstva i pape zanimljiv je članak: Senzacionalističko novinarstvo namjerno misreprezentira riječi Svetog Oca

Usput podsjećam, ako vjernik svoje mišljenje o papi i vodstvu Crkve daje u javnosti (a danas tu spada i internet), to treba činiti s poštovanjem prema pastirima, osobito Kristovom namjesniku, pazeći pritom na dostojanstvo osoba. (usp. kan.212-3)
Molim stoga forumaše da se kocentriraju na argumente, ne vrijeđaju dostojanstvo osoba (neprovjerenim informacijama, klevetama itd.), te u svom pisanju poštuju papu i pastire Crkve.

Ovo je u najmanju ruku čudan smisao za istinito novinarstvo.
Od početka izlaženja jednik L'Espresso je snažno usredotočen na korupciju i klijentelizam talijanskih demokršćana, a danas ima vlasnika koji izdaje naveće lijevo orijentirane novine Italiji (La Repubblica). Dakle ima puno sličnosti s tjednikom "Globus" čiji vlasnik izdaje i Jutarnji list.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Istina, postoji i na Hrvatskom jeziku. Stavio sam na engleskom jer je to sa vatikanske stranice, pa da ne bude da nešto muljam sa prijevodima. Što se tiče sadržaja papine izjave, ona je do kostiju sablažnjiva. I to iz više razloga. No, počnimo s onim što je točno:

-točno je da papa nije zanijekao da je sodomija grijeh.
-točno je da i najteži grijeh može biti oprošten kroz ispovijed (uz zadovoljenje određenih uvjeta, naravno).

Međutim, ono što nije točno je sljedeće:

- Nije točno da sodomski grijeh nije zločin, nego samo grijeh kao i mnogi drugi. To je možda tako u današnjem svijetu (zapravo, u današnjem svijetu nije niti grijeh) i to je možda tako u mislima modernih katolika, ali to zasigurno nije tako u Božjim očima. Sodomija, sama po sebi, jeste grijeh koji vapi u nebo za osvetom (i na ovom svijetu) i jeste jedan od grijeha koji trebaju biti kažnjeni i od strane svjetovne vlasti. Ne zaboravimo da je do prije samo par desetljeća sodomija uistinu bila zakonski kažnjivo djelo i u sekularnoj državi. Do nedavno je bilo nezamislivo da javni sodomit obavlja bilo kakvu javnu funkciju i u sekularnom društvu, a kamo li u Crkvi. Tek je postepenim rastakanjem morala na scenu stupila ideja da to i nije nešto tako jako loše.

- Nije točno da ispovijed poništava potrebu za pravednim kažnjavanjem zločina. Dakle, ako se neki ubojica stvarno pokaje za svoj zločin, on mu u ispovijedi biva oprošten. No, to ne znači da i dalje ne treba biti kažnjen kao ubojica. Stoga, nije točna niti izjava da papa (ili bilo koji upravitelj, biskup, svećenik…) mora zaboraviti sve što je prije ispovjedi netko radio. Dapače, njihova je dužnost voditi računa i koga primaju u svećenstvo (jer, nisu svi kandidati prikladni) i koga promoviraju u hijerarhiji. Ovo je slučaj da se najnedostojniji i najgori kandidati promiču u hijerarhiji Crkve dok se često oni najbolji kažnjavaju jer nisu baš jako tolerantni i u skladu sa modernim vremenom. A što je još gore, papa je jednu od svojih dužnosti (da sudi) otklonio riječima „tko sam ja da sudim“. A samim tim je poslao jasnu poruku i svim ostalim biskupima (a i svima ostalima) kako se (ne)trebaju ponašati u sličnim slučajevima.

- Distinkcija između homoseksualne osobe i homoseksualnog lobija je u ovom slučaju dobrim dijelom umjetna distinkcija. Za početak, osoba sa homoseksualnim sklonostima uopće nije prikladna za primanje u svećenički red. Stoga je i papa Benedikt XVI ponovo uveo pravilo „nulte tolerancije“ i za samo ređenje osoba sa tako teškim i neurednim sklonostima (to je pravilo ponovo uvedeno nakon katastrofe prouzrokovane dobrim dijelom upravo usvajanjem „ne osuđujućeg“ mentaliteta). A u ovom konkretnom slučaju se čak i ne radi o osobi koja se samo bori sa svojim sklonostima, nego o osobi koja je aktivno prakticirala svoje nastranosti, koja se koristila svojim vezama u Vatikanu kako bi zaštitila svoj položaj unutar Crkve i koja se koristila svojim položajem unutar Crkve da si ispunjava svoje zle sklonosti. Kad su drugi prelati tražili njegovu smjenu, upravo ga je neki lobi iz Vatikana zaštitio. A kad je sablazan ipak postala tolika, prelat je maknut iz Bolivijske nuncijature i vraćen u Vatikan. No, kad se prašina malo slegla, ponovo je unaprijeđen u upravitelja tri hotela za smještaj svećenika! Kuž'š ti to, sodomit sa takvom karijerom sablazni iza sebe je postavljen upravitelj nad hotelima za smještaj svećenika! Ali, naravno, on nije dio nikakvog sodomitskog lobija. Đe bi bio. To što ga je netko iz Vatikana uporno štitio i promovirao čim se ukazala prilika… to ništa ne znači. Ma kakvi. I slučajno je kasnije, usred krize sa „gay“ lobijem, postavljen za upravitelja vatikanske banke. Uistinu fantastičan način borbe protiv „gay“ lobija: promoviraj u hijerarhiju najgore kandidate sa najgorim sodomitskim skandalima iza sebe. No, bit će da je to u skladu sa Crkvenim učenjem i ponašanjem! Kako da ne.

- Izjava „tko sam ja da sudim“ izrečena u tom kontekstu je postala bojni poklič svih pervertita na kugli zemaljskoj. Sada se s njom, pod papinim pokroviteljstvom, svi služe protiv katolika, tj. protiv poslanja Crkve koje je dobila od Krista.

- Da papine riječi i djela nisu u skladu s Crkvenim učenjem jasno se može vidjeti iz činjenice da tako nitko nikada u Crkvi nije postupao. Bilo jeste raznih skandala i sablazni, ali da bi netko opravdavao promoviranje sodomita sa korištenjem Isusovih riječi „tko sam ja da sudim“ (te tako kod ljudi iskrivljivao smisao Isusovih riječi), to nikome nije palo na pamet. Dapače, svećenik koji bi bio uhvaćen u sodomitskom činu bio bi osuđen od strane Crkve (dakle, od zakonitih autoriteta u Crkvi) i predan državi da izvrši pravednu kaznu. To je katoličko učenje i to je ispravan izraz katoličke vjere.

Ničije riječi ja ne izvrćem nego ukazujem na činjenicu da je sodomit sa presramotnom serijom skandala promoviran u hijerarhiji Crkve. Na početku se moglo opravdati papu da mu je netko smjestio neprikladnog kandidata, ali nakon što ga je sam papa zaštitio na njegovu položaju, ta opcija je otpala.

Sada se u obrani pape koriste dvije različite metode koje su u svojoj suštini suprostavljene i međusobno isključive.

Prva je negacija autentičnosti optužbe. Bez obzira koliko ova metoda bila protiv razuma (jer negira činjenicu da Vatikan nikad nije otvoreno zanijekao Riccinu prošlost, dok je novinar izričito potvrdio svaku svoju poimeničnu optužbu pokazujući spremnost da ide na sud), ona barem pokazuje da onaj tko se s njome služi kako bi opravdao papu dobro razumije da, ukoliko bi izvještaj o Ricci bio točan, onda bi i kritika na papu bila opravdana. Kažem, ova metoda vrijeđa ljudski razum i vrlo je frustrirajuće slušati uporno nijekanje stvarnosti, no barem u njoj nema negacije katoličkog učenja.

Druga metoda je ona koja opravdava papine riječi i djela na način da ih prikazuje kao da su u skladu s katoličkim učenjem. Oni koji se služe s njom ne negiraju stvarnost Riccine prošlosti, nego njegovu promociju i zaštitu pokazuju kao ispravan način djelovanja i kao nešto sasvim normalnim u Crkvi. Ova metoda "obrane" pape je toliko nebulozna da, zapravo, ne zaslužuje nikakav poseban odgovor. Naprosto, svaki katolik koji išta zna o svojoj vjeri neće nasjesti na jeftinu demagogiju koja pokušavao učiniti da je promocija i zaštita sodomita sa bogatom povijesti skandala i manipulacija iza sebe u hijerarhiji Crkve nešto normalno. Ovaj odgovor je neizmjerno gori od onog prvog jer on ne negira da se zlo dogodilo, nego opravdava zlo prikazujući ga dobrim.

Stoga, kad meni upućujete kritiku što kritiziram papu, prvo se morate odlučiti koji stav zauzimate. Da li negirate stvarnost Riccine prošlosti ili govorite da je njegova promocija u hijerarhiji Crkve, unatoč njegovoj prošlosti (o sadašnjosti ništa ne znamo), nešto OK i u skladu sa Crkvenim učenjem?

Pametuješ! Ako je Papa rekao da je optužba nedokazana, vjerujem mu. I tu priča za mene prestaje. Što se tiče Papine izjave "tko sam ja da sudim" čitala sam potpuni citat i ne mogu reći ništa drugo nego da nepošteno izvrćeš pravi smisao onoga što je Papa rekao. To je manipulacija i sama po sebi, čisto zlo.

Ne pametujem i ne manipuliram ja nego ti. U slučaju Ricce postoje dvije opcije: ili jeste sodomit sa hrpom skandala iza sebe ili nije. Vatikan nikad nije otvoreno negirao izričite i ponovljene optužbe na Riccin račun. Jednom je rečeno da je izvor "nevjerodostojan" a drugi put je rečeno da preliminarna istraga nije pokazala ništa. A ni jedna ni druga izjava nije eksplicitno odbacila optužbu. S druge strane, ugledni novinar je na tvrdnju Lombardija da se radi o nevjerodostojnim izjavama, ponovio da to nije točno nego da se radi o izvorima iz prve ruke i da Vatikan svu dokumentaciju ima kod sebe. I ponovio je da iza svega stoji "točku po točku". A budući da se radi o navođenju konkretnih imena i konkretnih sablažnjivih događaja, onda bi novinar itekako bio podložan sudskom procesu kad bi išao tako klevetati. Pa eto, Vatikan je imao sve ove mjesece da ga tuži i da ga dematira, a nisu učinili ništa od toga. Dapače, na pokazanu novinarovu spremnost da ide na sud, su se povukli i više nisu komentirali. Osim što je papa izokrenio katoličko učenje o nesuđenju.

A papin odgovor pokazuje zanimljivu dualnost. Prvo govori da preliminarna istraga nije ništa pokazal, a zatim govori o grijesima mladosti koje novinari uvijek potežu, pa onda govori o potrebi razlikovanja sodomita od sodomitskog lobija, pa onda govori "tko sam ja da sudim" itd. Uglavnom, sve ovo što je rekao ne bi imalo nikakvog smisal ako je protiv Ricce sve izmišljeno i slagano. Ali, stvarnost je takva kakva jeste. I zato svi sada šute o ovome. Da je optužba na Riccin račun stvarno bila kleveta, i novinar i novine bi odavno bile tužene.

A najgore od svega je to što se promocija skandalima sklonog sodomita pravda pozivanjem na katoličko učenje. Šteta koja je s time učinjena je nesaglediva i katastrofična.

Razumijem, Mata, svu dubinu ovog problema. Čitala sam o tome već prije onog papinog intervjua, na blogu Sandra Magistera. Iskreno ne znam sve detalje zašto se Papa odlučio ipak za njega - koliko je obaviješten o njegovoj prošlosti, s kime se sve konzultirao i tko mu je savjete dijelio. Papa u takvim (kadrovskim) stvarima može pogriješiti. Osobno ne smatram da je to njegova najbolja odluka niti najbolji izbor. Ipak se radi o važnom mjestu i funkciji koju svjetovni mediji itekako vole navlačiti i ispipavati. Radi se o čelnom čovjeku vatikanske banke. Ali ako je Papa tako svjesno odlučio ne obazirati se na njegovu prošlost i zažmiriti na osebujan životopis ovog "upravitelja", to može biti ili izraz velikog milosrđa ili velika naivnost.
Sad, mislim, nakon onog intervjua, da Papa ima dobre (plemenite) nakane, ali vidjet ćemo jel taj čovjek to zaslužuje ili ne.
I Benedikt XVI. bio je u neprilici kad je saznao da ga je varao njegov sobar kojeg je volio kao sina. Iako su mu životopis i preporuke za posao vjerojatno bili izvrsni.
U Vatikanu se može svašta očekivati. Na nama je da se molimo da Papa mogne razlikovati prave i lažne prijatelje. A osobito suradnike.

Nije mi drag taj masonski globus. Ne može L'Espresso biti takav. U Italiji je drugačije.

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Osvrnuo bih se na namjerno prezentiranje papinih riječi izvan smisla njegove poruke. Svatko dobronamjeran je svjestan da se ne može uživo, u razgovoru, idealno izgovoriti svaku riječ ili "zarez", kako se to može u npr. nekoj enciklici, i zato je u takvim izjavama pošteno gledati i tražiti kontekst. No neki mediji i pojedinci, namjerno to ne žele već samo traže gdje i kako će moći napasti neku papinu riječ ili rečenicu.

Usput podsjećam da na ovom forumu težimo pisati na hrvatskom jeziku kako bi svi lakše razumjeli. Ovo je cjeloviti hrvatski prijevod razgovora u avionu na pitanje gay lobija:

"Ilze Scamparini (Brazil): Željela bih zamoliti dopuštenje postaviti jedno pomalo osjetljivo pitanje: još jedna slika je pomalo obišla svijet, a to je bila slika mons. Ricce i vijesti o njegovom intimnom životu. Željela bih znati, Svetosti, što namjeravate učiniti po tom pitanju? Kako se suočiti s tim pitanjem i kako se Vaša Svetost namjerava suočiti s cjelokupnim pitanjem o gay lobiju?

Papa Franjo: O mons. Ricca: učinio sam ono što Kanonsko pravo nalaže učiniti, a to je investigatio previa (preliminarna istraga). I u toj ivestigatio nije pronađeno ništa od onoga za što ga optužuju, nismo pronašli ništa od toga! To je odgovor. Ali želio bih dodati jednu drugu stvar: vidim da se mnogo puta u Crkvi, izvan ovog slučaja ali i u ovom slučaju, ide tragati za ‘grijesima mladosti’, na primjer, i to se objavljuje. Ne zločini, zločini su druga stvar: zlostavljanje maloljetnika je zločin. Ne, grijesi. Ali ako je neka osoba, laik, ili svećenik ili redovnica, počinila neki grijeh, a onda se obratila, Gospodin oprašta, a kad Gospodin oprašta, Gospodin zaboravlja i to je za naš život važno. Kad se idemo ispovjediti i uistinu kažemo: „Zgriješio sam u tome“, Gospodin zaboravlja i mi nemamo pravo nezaboravljati, jer upadamo u rizik da Gospodin ne zaboravi naše grijehe. To je opasnost. To je važno: teologija grijeha. Mnogo puta mislim na sv. Petra: počinio je jedan od najtežih grijeha, a to je da je zatajio Krista, i s tim grijehom je postao Papa. Moramo mnogo razmišljati. Ali, vraćajući se na Vaše konkretnije pitanje: u ovom slučaju, proveo sam investigatio previa i nismo pronašli ništa. To je prvo pitanje.

Potom, govorili ste o gay lobiju. Ah! Mnogo se piše o gay lobiju. Ja još nisam u Vatikanu pronašao nikoga tko bi mi dao svoju osobnu iskaznicu na kojoj bi bilo napisano “gay”. Kažu da ih ima. Držim da kad se netko nađe s nekom takvom osobom, treba razlikovati činjenicu biti osoba gay od činjenice stvaranja lobija, jer nijedan lobi nije dobar. To je zlo. Ako je neka osoba gay i traži Gospodina i ima dobru volju, pa tko sam ja da je osuđujem? Katekizam Katoličke Crkve to objašnjava na tako lijep način, pa kaže – čekaj malo, kako se kaže – i kaže: “ne smije se zbog toga te osobe marginalizirati, trebaju biti integrirane u društvu”. Problem nije imati tu sklonost, ne, trebamo biti braća, jer to je jedno, ali ako postoji drugo, onda je drugo. Problem je stvarati lobije te sklonosti: lobiji pohlepnih, lobiji političara, lobiji masona, mnogo lobija. To je za mene teži problem. I zahvaljujem vam puno što ste postaviti ovo pitanje. Mnogo hvala!"



Iz baš nikakvog konteksta ovdje se ne može naći da je Papa rekao da su Petra izabrali "oni" - odnosno da ga nije izabrao Bog, već papa naglašava da je Petar "i s tim grijehom postao papa". Ne vidim dobronamjernost u upornom traženju nekakve greške umjesto papine poruke.



Papa ovdje govori da u preliminarnoj istrazi nije pronađeno ništa od onoga za što se mons. Riccu optužuje. Ako se ubuduće pronađu ikakvi dokazi, onda će očito biti drugačija situacija. Jer u vezi suđenja, papa je rekao ovo: "Ako je neka osoba gay i traži Gospodina i ima dobru volju, pa tko sam ja da je osuđujem?". Naime sama sklonost nije grijeh, ali ako postoji drugo (čini) onda je to problem, kako kaže papa. Reći u svemu tome da papa progoni Crkvu ili iskrivljuje riječi o nesuđenu je zlonamjerno.



Evo što je papa rekao:
"Gospodin nas je stvorio na svoju sliku i naličje, i mi smo slika Gospodina, i On čini dobro i svi mi imamo u srcu tu zapovjed: čini dobro i ne čini zlo. Svi. 'Ali, oče, taj nije katolik! Ne može činiti dobro!'. Da, može činiti. Mora činiti. (...)Gospodin je sve, sve nas otkupio Isusovom krvlju: sve, ne samo katolike. Sve! 'Oče, a ateiste?'. I njih. Sve! A ta krv nas čini djecom Božjom prve kategorije! Stvoreni smo kao djeca s naličjem na Boga i Kristova krv nas je otkupila sve! I svi mi imamo obvezu činiti dobro."

Kako se vidi iz konteksta ovog neformalnog govora, papa je naglasio da smo svi stvoreni na sliku Božju i Krist je umro za sve, znači i ateiste i sve ljude bez iznimke.
"Crkva, slijedeći apostole, uči da je Krist umro za sve ljude bez iznimke. 'Nema, nije bilo i neće biti nijednog čovjeka za kojega Krist nije trpio'."(KKC 605)
Papa poručuje da su po Krvi Kristovoj svi ljudi otkupljeni od grijeha koji ih je držao u ropstvu i po Božjoj milosti mogu činiti dobro.

Pozivam još jednom na argumente i pošteno sagledavanje konteksta u kojem su pojedine papine riječi izgovorene, te da umjesto vrijeđanja pape kao katolici pokušamo čuti i shvatiti papine poruke.

Nažalost, u Crkvi se pojavila tendencija prilagođavanja nauka vlastitim fiks idejama, zaboravljajući na bitnu stvar - poslušnost! I pri tome se koriste, vrlo obilato, iskrivljavanja i čupanja iz konteksta pojedinih riječi onih koji o sebi misle da su mjerilo stvari. Unutar Crkve, to je direktan nastavak Judinog postupka kad je prigovorio zbog prolivene nardove pomasti. Zanimljivo je da tada ne citiraju izvorne (redovito talijanske citate) nego, gotovo uvijek, engleske što ukazuje da se uzimaju sa sasvim određene stranice.

Jedino relevantno mišljenje o ikome može dati samo Bog. Kad pročitaš Giovijev post onda opet dolazimo do čuvene Kristove rečenice da ne sudimo jer nam je i samima doći na sud. Mi ne vidimo u tuđa srca i ne znamo što je istina. Moj savjet i dalje stoji. Popričati s ispovjednikom i prikazivati sv. Mise da te Gospodin prosvijetli da se možeš vidjeti kakav uistinu jesi. Ovo posljednje je jako ljekovito protiv oholosti i suda kojeg svi nosimo u sebi.

Počeo se i Globus popravljati. Stjepo Bartulica i Vice Batarelo dali interviju za te novine a možda će razgovarati i sa pripadnicima akademskog kruga koji organizira TLM u Vlaškoj!

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

To je zlo. Ako je neka osoba gay i traži Gospodina i ima dobru volju, pa tko sam ja da je osuđujem? Katekizam Katoličke Crkve to objašnjava na tako lijep način, pa kaže – čekaj malo, kako se kaže – i kaže: “ne smije se zbog toga te osobe marginalizirati, trebaju biti integrirane u društvu”
je dio teksta Papinog citata.

Koja li smo mi civilazacija u kojoj ljudi dijele osude bez obzira na vjeroispovjest? Učimo li od Pape ? Slijedimo li ga ?? Slijedimo li Isusov nauk kada se direkto ili indirektno pita čovjeka koji su mu grijesi u životopisu ?,zar da bi ga mi opinjali i podsjećali na grijege njegove .

Rečenica “ne smije se zbog toga te osobe marginalizirati, trebaju biti integrirane u društvu” je okk ali ne za širu masu ljudi , pojašnjenje je potrebno npr ljudima koji su se pokajali i ti to znaš treba mu pružiti priliku da se integrira u društvo pružajući mu podršku, obrzovanje,odgoj, kako bi njegovu volju za pokajanjem -promjenom podržao.

Ne treba gajiti iluzije kako se Globus popravlja jer je isti izdavač i Globusa i Jutarnjeg Lista. Iznošenje programa u takvom tjedniku je kontraproduktivno i posve neshvatljivo.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Od 22. prosinca 2013., u crkvi sv. Martina u Zagrebu, moći će se prije i nakon tradicionalne svete Mise nedjeljom (kao i na Božić) kupiti liturgijski kalendar za iduću godinu. Cijena ostaje ista kao i prošle godine, 30 kn po primjerku. Tema ovogodišnjeg kalendara su biskupi Katoličke Crkve koji služe svetu Misu prema tradicionalnom obredu, i to biskupi sa svih kontinenata.


Moji predlozi za budući kalendar

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!