Zašto se kod euharistije koristi baš vino, a ne sok?

Najjednostavnije, zato što je Isus kod posljednje večere upotrijebio kruh i vino, on je izabrao te supstancije koje i danas imaju istu simboliku i stvarnost duhovne hrane. Postoje međutim grupe koje zagovaraju pijenje grožđanog soka jer alkohol smatraju grešnim, no za to nema nikakve biblijske niti povijesne osnove.

Isus je na posljednjoj večeri koristio istu hranu i piće kao i Židovi njegova vremena u obdržavanju Pashe. Za tog blagdana trebali su maknuti sav kvasac iz svojih kuća. "Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga već dana uklonite kvasac iz svojih kuća." (Izl 12,15)
No sok od grožđa je pun prirodnog kvasca koji uzrokuje fermentaciju. Fermentacija je proces u kojem se grožđana tekućina čisti od kvasca, čije se čestice talože na dnu posude, te tako nastaje vino, čisto i bistro.

Tekućina koja se koristila za SZ žrtvovanje je bila jako vino, pretočeno i očišćeno od ostataka, tako da čak ni mrtvi ostaci kvasca nastali u procesu fermentiranja nisu ponuđeni u žrtvovanju. Zato kvasac koji bi bio u soku od grožđa nije nikad došao do žrtvenika. Stoga vino ne sadrži kvasac kada je ispravno pripravljeno za Židovsku Pashu i sada za novu pashalnu proslavu Isusa Krista.

Krist je uzeo dva najjednostavnija i najuniverzalnija predstavnika koji nas prehranjuju, kruh koji nam vraća snagu i vino što "razvedruje srce čovječje" (Ps 104,15) i upotrijebio ih je kao simbole i stvarnost duhovne hrane.

Ako pogledamo povijesne okolnosti, grožđe rodi u jesen, a Pasha je u proljeće. Bez frižidera grožđe ili grožđani sok kroz nekoliko dana od berbe počinje fermentirati ili se kvariti. Jedina metoda očuvanja je dopustiti da grožđe fermentira u donekle kontroliranim uvijetima, te time dobiti vino.
Osim toga, Židovi su svake sedme godine imali odmor od ubiranja plodova: "Ali sedme godine neka i zemlja uživa subotnji počinak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda. Što samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj žeti niti beri grožđe s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina počivanja." (Lev 25, 4-5)
Zato su svake šeste godine morali ubrati dovoljno za slijedeće dvije godine. Čak ni proizvođači grožđanog soka ne mogu ga tako dugo održati (bez pasterizacije), a svježi sok se mora popiti unutar nekoliko dana.
Tek 1869 je napravljen komercijalni sok od grožđa koristeći pasterizaciju kako bi se zaustavila prirodna fermentacija. Tada su i neke protestantske grupe prešle na korištenje grožđanog soka umjesto vina. Npr. Metodistička crkva je u 19st. aktivno sudjelovala u antialkoholističkoj kampanji i iz te tradicije proizlazi da kod euharistija upotrebljavaju sok od grožđa a ne vino.

No upotreba soka nije biblijska, već se zasniva na odbacivanju vina kao pića koje sadrži alkohol.
Iako je osudio opijanje i pijanstvo kao i svaki grijeh, Isus je pio vino i družio se sa grešnicima, te su se mnogi kao i danas sablažnjavali nad time:
"Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Đavla ima!' Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika." (Lk 7, 33-34)