Barnaba je napisao/la:
modus vivendi je napisao/la:
Citat:
Zločin je zločin pa ma tko ga počinio (to nema veze sa kolektivnim izjednačavanjem) i dok god se EU u pravnom pogledu bude držala tih floskula te na tome gradila svoju budućnost bit će klimava.
Međutim oni me ne zanimaju meni je žalosno da se nije sudilo pojedincima za zločine samo zato što su zločinci bili antifašisti. Mada sam i ja antifašist jer mi je svaka ideologija koja počiva na potlačivanju drugoga gnusna a niti je Božja volja za društvene odnose među ljudima.
Ma posve se ja slažem da je žalosno što se propustilo suditi i pobjednicima to jest pozitivcima, jer i saveznici koji su bili pozitivna strana u 2.SV.Ratu svejedno su počinili zločine, ovisno o zemlji i regiji u manjem ili većem opsegu.
Žalosno, ali kako rekoh, tada a i danas su odnosi u svijetu kao i međunarodno pravo, ugođeni tako da ne sudi pobjednicima, ali to vrijedi samo ako su pobjednici velike slie.
U nekom pravednom svijetu, sudilo bi se svakom pojedincu koji je počinio zločin, bez obzira dal' je on bio na pozitivnoj ili negativnoj strani.
I zašto si onda protiv onih koji ukazuju na takve nelogičnosti te na očiti nesrazmjer i pristranost u suđenjima i negiranjima pojedinih zločina?
Protiv sam svakoga tko priča samo o jednim zločinima, jer svaka od tih pojedinačnih priča završava na isti način;
Naši su nevine žrtve a njihovi su zločinci.
Treba obje priče smjestiti u realni kontekst:
1. NDH je bila zločinačka i kvislinška tvorevina a ne volja Hrvatskog naroda, Talijanima je poklonila cijelu Dalmaciju, vlasti NDH su izvršile izuzetno veliki broj zločina.
Makar se ne može reći da su automatski svi vojnici te ''države'' bili zločinci, sigurno je da sam vrh sačinjen od zločinaca a određeni je broj ''koljača'' i među vojnicima, prvenstveno oni Ustaše dobrovoljci, prvi Ustaše (skoro jednako vrijedi i za Partizane).
NDH strana ne može ničime biti opravdavana ili amnestirana i ne može se smatrati nečime pozitivnime.
2. Partizani su većinom sačinjeni od nekomunista, ali su bili nominalno ''vođeni'' kao Komunisti. Riječ je o ljudima koji su najvećem broju ustali kako bi oslobodili svoju zemlju zločinaca, okupatora i izdajnika.
Bilo je u redovima Partizana razno raznih profila ljudi, od HSS-ovaca pa do svećenika.
Velika većina tih ljudi nije imala nikakve zločinačke nakane.
Borba partizana je LEGITIMNA, oslobodilačka i usmjerena protiv terora Ustaša, Talijana, Nijemaca, Četnika, ali je sam vrh prilično sličan vrhu Ustaša.
Sve dok nije završen rat, njihova je borba bila posve legitimna i pozitivna, a po prestanku neprijateljstava i rata, onaj zločinački i ideološki vrh, koji će kasnije formirati totalitarnu komunističku Jugoslaviju, vodio je i organizirao veliki zločin, u kojemu je sudjelovao određeni broj i nižih časnika i vojnika.
Ali ta velika mrlja ne može promijeniti pozitivni i legitimni karakter partizanske borbe sve do tih događanja neposredno nakon rata, jer većina Partizana nikako nije odgovorna za taj zločin.
Slično je i sa zločinima zapadnih saveznika, tako je Truman naredio bacanje atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, taj je veliki zločin počinilo svega par ljudi, jednak tom zločinu jest i onaj zločin bombardiranja Dresdena i sl.
Trebalo je se suditi za sve te zločine, ali politika to nažalost nije dopustila.