Katolički odgovori

U redu ali mislim da bi bio članak izvanredan ako bi krenuo od te činjenice. Dakle od opoziva odluke. Budući on nije tako postavljen nego zapravo brani postupke koji su uvjetovani tadašnjim okolnostima ali objektivno su bili pogrešni njegov doseg jedva da udovoljava moralnim kriterijima, pogotovo zadnja rečenica. Zapravo da nije, skoro usput, naveo tu odluku Pape Ivana Pavla II, bio bi stvarno dvojben. O članku bi se stvarno dalo dosta napisati ali time bi se neumitno moralo dotaći i situacije u kojoj se nalazi biskupija i biskup koji je izdao Imprimatur za njega, pa dvojim da li bi od kritičkog osvrta bilo više koristi ili štete.



Što se ovoga tiče, ja se ispričavam jer mi je zbog žurbe ispalo prvo slovo (zar je i to moguće ) riječi, tj. "A"
Dakle mislio sam na "obrazovanijeg agnostika" a ne "gnostika" kako sam napisao. Još jednom se ispričavam zbog zabune koju sam nehotice izazvao.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Mislim da je došlo do hermeneutske greške, i samim time krivog razumijevanja naravi članka, pa je stoga i ovaj prigovor deplasiran. Uopće se ne radi o osvrtu na (ne)opravdanost takvog postupanja u odnosu na današnje vrijeme, nego odgovoru na krive percepcije cijelog slučaja, kada se Crkvu napada iz potpuno neutemeljenih razloga (koje sam naveo u jednom od prethodnih upisa). Iz te perspektive članak je doista odličan jer daje sumarni pregled i odgovor na sporne točke - no na druge aspekte nema intencije davati odgovore.

Naravno da bi danas takav potez bio neprimjeren i mislim da to nije sporno, no s obzirom na tadašnje prilike postupak se dade razumjeti. Kažem razumjeti, ne opravdavati, jer na koncu Crkva više ne ustraje na doslovnom tumačenju spornih odlomaka kao jedinoj opciji, što je i bio glavni razlog reviziji ove odluke.

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Teoretski, ista stvar, pisana na drukčiji način. Oficij je tvrdio da je njihova interpretacija Svetog Pisma i Tradicije takva da je Zemlja u središtu svemira. Galileo je tvrdio da Sveto Pismo nije astrološki priručnik. Oficij ga je tada pitao što misli tko ima pravo na interpretaciju što Sveto Pismo jest, a što nije. Galileo je išao dalje.





Galilejeva optužnica jasno govori da Galileo ide kontra dogmi. Ovo se može na više načina tumačiti.

Nigdje se u optužbi ne spominje pojam dogme, nego protivljenje nauku sv. Pisma koji Učiteljstvo drži ispravnim i jedinim mogućim - naravno, to je daleko od onog striktnog pojma dogme koji spada u opseg nezabludivosti Učiteljstva (što je uostalom i izloženo u posljednjem dijelu članka).



Upravo to, dakle problem je nastao zbog pitanja autoriteta, i ovaj slučaj vjerojatno ni ne bi poprimio takav razvoj da Galileo nije ustajao u proširenju svog mišljenja na područje teologije - gdje uostalom laici ni danas nemaju mjerodavnost, tako da se tu nauk Crkve praktički nije mijenjao (niti to može). Drugo je pitanje preuski i isključivi sud Učiteljstva - gdje je na koncu Galileo imao pravo, jer danas ne držimo doslovno tumačenje ovog pitanja kao jedino moguće.

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Iako je taj stav prilično škakljiv, možemo reći da praktički do Prvog vatikanskog koncila dogme nisu bile smatrane na način na koji ih danas držimo. Tada nije trebalo biti ex cathedra nešto da bude službeno.

Tako da možemo reći kako, u slučaju Galilea, Crkva nije službeno proglasila njegov nauk pogrešnim na najvišoj razini, jednostavno zato što nije imala potrebe. Proglasila ga je heretičnim na nižoj, i ovo je bilo sasvim dovoljno da ga se ušutka.



Mislim da je njegov slučaj pokazatelj problema Crkvene komunikacije u odnosu klera i laika- koji postoji još i danas. Čovjek se jednostavno zapita da li je Isus mislio na nepogrešivost Crkve isključivo u teološkim pitanjima, ili je očekivao da ćemo napredovati u kompletnoj spoznaji na svim područjima.

Galileo laik je bio savjestan, i pobijedio kler na oba polja- i znanstvenom i teološkom. U znanosti, Zemlja se okreće oko Sunca. U teologiji, ako ta činjenica prkosi Bibliji, koja ne može biti pogrešna, pogrešna je interpretacija klerikalnih tijela.

Na ovo bih ti odgovrio da je pitanje jasnije formulirano.
[/quote]

Največa opsanost dolazi od nepoznavanja materije o kojoj se govori, jer kada bi se malo potrudio pa prije proučio problem o kojemu govoriš onda bi naučio da su postojali kardinali i viskoki crkveni velikodojstonici koji su se itekako zanimali za astronomiju i svekoliku znanost. Neki su otvoreno podržavali Galileja, ali, nažalost, on nije imao čvrstih dokaza, nego teoriju. To će učiniti Kopernik koji je bio klerik, kanonik, a zbunjenost tako velikim preokretom na tom području malo pomalo je kopnila.
Dobro je da se zanimaš za te stvari, ali pokušaj se malo informirati i nemoj mi zamjeriti, ponekad mi se činiš kao negdanji partijski kusist. Balvan revolucija na području znanosti.

Nemojmo zaboraviti iz kojeg misaonog strujanja proizlazi Prvi vatikanski sabor, i koji su autoriteti tadašnjeg promišljanja - to je sv. Toma, i općenito skolastička filozofija, koja vjekovima drži primat i kao takva oblikuje teološku misao. Tako da tu nije nastupio nikakav obrat u odnosu na prijašnje stanje, i da je praktički samo sankcionirano na (najvišoj) formalnoj razini ono što se u praksi držalo valjanim.

Tako da je Crkva i prije poznavala različite stupnjeve teološke kvalifikacije nauka - dobar primjer je pitanje milosne pomoći, ili poznati spor između tomista i molinista u kojem je Crkva omogućila otvoreni pristup različitim opcijama (a riječ je također o važnom vjerskom pitanju).

Na koncu, i danas postoji razlika između ex cathedra i službenog učenja u širem smislu, kao što je bilo kroz čitavu povijest – često bi se javljala aktualnost novih pitanja i donosili stavovi, međutim tek ono što su opći crkveni sabori i pape potvrdili kao konačno, imalo je tu vrijednost.



Kao što je angelus iznio, problem je zapravo bio u Galileovom ustrajanju na nedokazanim tezama, i to pod vidom nametanja stavova službenom učiteljskom autoritetu – što je u okviru tadašnjih okolnosti izazvalo burnu reakciju. No Crkva nikad na službenoj razini nije osudila heliocentrizam kao takav i smatrala ga herezom. Da jest, ne bi poticala znanstvena istraživanja koja su išla u tom smjeru (i koja su načelno podržavali članovi crkvene hijerarhije).

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Gdje si dosad? Već si mi falio. Tu su svi dobrice . Već mi je bilo dosadno.

Crkveni su se velikodostojici zanimali i podržavali Galilea, ali pitanje je njihovog položaja u sveukupnosti Crkvenog stava.

Danas ima Katolika koji tvrde da je Zemlja u centru svemira, nepomična, jer -valjda- ne može papa biti u krivu: http://geocentrism.com/gww.htm

Treba se bojati "konstrukcije" povijesti, gdje se znaju opći stavovi Crkve držati neslužbenima, isključivo jer ih nije papa dogmatski proglasio. Primjerice, kamatno plaćanje bilo je prohibirano praktički do 18. stoljeća, mada nikad nije teološki čak niti bilo adresirano do tad.




Kao što sam već naveo, Galileov stav može se promatrati iz kuta "Ako Crkveno učiteljstvo tvrdi da je Zemlja nepomična, tada ja kao laik imam pravo tvrditi da tako nije i od Crkve tražiti promjenu nauka." Ovo i danas izgleda teško, ali pitanje je što se desilo kod Galilea, koji je bez autoriteta imao pravo.

Papa je naredio Galileu da nastavi proučavati astronomiju, ali isključivo u svrhu dokazivanja da Zemlja stoji na mjestu. Mogu pronaći citat iz literature, znam da sam ovo negdje pročitao.

Od dekriminalizacije droga ništa i zbog samo jedne travice možeš u zatvor. Stoga, sine čuvaj se!

Nek se radije čuva Sungenis

Neosporno je da se Crkva u odnosu na Galilea ogriješila (objektivno i bez obzira na običaje vremena), a to javno i priznala, moleći oproštenje. Također je neosporno da je Galileo bio i ostao vjerni sin Crkve. To je polazna točka koju treba uvijek naglasiti radi objektivne istine i njom možemo pobiti sve napada u slučaju samog Galilea.
Problem nastaje kad se stvar postavi na višu razinu tj. kad Galileo igra samo sporedan primjer u odnosu na one puno gore primjere (Savonarola, Giordano Bruno...). To podizanje na višu razinu se može sažeti u jedno pitanje. Kako je moguće da se unatoč punini nauka koji posjedujemo, ispravne dogmatike, mogle desiti greške u postupanju prema onima koji su napisali ili rekli nešto kontra dogmatike ili većinskog mišljenja u Crkvi? Ne čudim se drugima, iz tog vremena, koji su otpali od Crkve kao npr Anglikanci pa dozvoljavali vješanje čak i dječaka koji bi ukrao pile, međutim ne može se izbjeći istina da nitko, pa ni vodstvo Crkve, u to vrijeme nije shvaćalo bit Isusovog nauka koje je on sažeo u dvije zapovjedi ljubavi. Mislim da ta činjenica jako otežava poziciju prema agnosticima.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.