Katolički odgovori

Predlažem vam čitanje članak od Borisa Becka koji je izašao u tjedniku Nacional, koji u formi pitanja i odgovora (rekao bih gotovo apologetski ) govori o zbrki u društvu i zbrki u glavama, mislima i pojmovima oko umjetne oplodnje.
Člank možete pročitati na linku: Istine i laži o umjetnoj oplodnji

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Članak je dobar, a ispod tog teksta ima još jedan zanimljiv naslov:
"Prvo želimo seks bez djece, a onda djecu bez seksa."

Naslov je zanimljiv, jer nas Crkva uči suprotno, da sjedinjenje i prokreacija čine duhovnu cjelinu,
ali često se u željama da se pod svaku cijenu dobije to što želimo
zažmiri na te savjete Crkve. Često je razlog za to neupućenost i neznanje.
Poznam jedan par koji nije mogao imati djecu i isprva
nisu shvaćali zašto oni ne bi umjetnom oplodnjom
došli do svog djeteta. Nakon što su se dobro uputili
u sve što danas donosi umjetna oplodnja, odustali su od nje
i usvojili dvoje djece. Još jednom upućujem na dokument
"Dostojanstvo osobe" koji objašnjava crkvene stavove oko umjetne oplodnje.

Evo link i na taj članak http://www.nacional.hr/clanak/65925/prv ... -bez-seksa
To je bio njegov prvi članak koji je izazvao buru.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Velika većina katolika podržava MPO i a oni koji su neplodni podvrgavaju se zahvatima. Međutim, kad (s osjećajem za mjeru) negdje pokušamo iznijet svoje razloge mi koji smo protiv, uvijek izazovemo buru, bez obzira što nam namjere nisu zlobne. MPO je grijeh zbog kojeg će uskoro trpjeti cijelo čovječanstvo, a mi katolici moramo šutjeti, jer oni tvrde - ako se nisi našao u situaciji neplodnosti, ne možeš razumjeti. Taj "restriktivni" Milinovićev zakon ozakonio je oplodnju doniranim sjemenim i jajnim stanicama, a na jednom roditeljskom forumu već se pozivaju forumaši na donaciju. Meni je to neshvatljivo - znam da ne smijem osuđivati, ali je li baš svašta moram i razumjeti. Zar je isto pokloniti preko forumske burze dječje čizmice broj 23 i jajnu stanicu ili spermij? Da li je nama katolicima uistinu jedini izbor šutke prelaziti preko svega?

clanak iz nacionala mi je odlican, a evo sta ce se dilat iz udruge roda:
http://www.roda.hr/_upload/dokumenti/MPOinfo.pdf
zna li tko da li je ikakva katolicka udruga glasna po tom pitanju, ili je stajaliste da nema smisla?
(kad se ionako sve kroji kako bi se svidjeli Europi, a ne Bogu)

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Ovdje bih stao na Angelusovu stranu. Dok je jasan stav naše Crkve prema ovom problemu, objektivna je činjenica da ovi teološki stavovi nisu nužno zadnji. Crkva je mnogo puta mijenjala nauke koji su bili proglašeni evidentnim na ovoj razini, i takve se promjene ne drže kontradikcijom u povijesnom lancu. Možemo i navesti par primjera.

Ovdje bih se opet pozvao na Winnipešku Izjavu kanadskih biskupa u kojoj se navodi da predanje i ljubav para u braku ne može biti vidljiva u potpunosti kroz seksualni čin. Moguće je, prema toj logici, da par bude savršeno predan- dapače, i želi zanijeti- ali ne može radi bolesti. Njihovo predanje, tjelesno ustanovljeno i duhovno opravdano, prema toj logici može dozvoliti umjetnu oplodnju.

Inače, riskiramo banalizaciju "Teologije tijela" (koja ionako meni baš nije nešto, ali moje mišljenje je mila majka u usporedbi nekih tradicionalnih apologeta).

U budućnosti će se vjerojatno tehnologija poboljšati, i neće više trebati uzimati mnoštvo zametaka. Tada će jedini argument biti da je umjetna oplodnja 1) nedostojanstvena 2)protiv papinske volje.

Tko ne razumije zašto Crkva ne dopušta odvajanje sjedinjenja i prokreacije kod kontracepcije,
odnosno što je tu iskorištavanje i izokretanje Božjeg stvaralačkog nauma, ne može razumjeti ni ovo.
Bitna stvar je pokušati razumjeti. Da ovaj par poznanika koji sam naveo kao primjer
nije shvatio zašto nije dobro koristiti MPO, možda bi bio bi frustriran čak i da posluša savjet Crkve - ali bez razumijevanja.
Možda bi bili nezadovoljni i osjećali se kao žrtve, možda i napadali Crkvu zbog toga.
Ali pošto su baš detaljno prostudirali sve što im nije bilo jasno, shvatili su (i to je milost) i poslušali Crkvu,
i više se ne vraćaju na ta pitanja.
Dakle poslušnost Crkvi da, ali nužno je i razumjeti, shvatiti što prihvaćamo.



Tko zna što će biti u budućnosti, tehnologija napreduje i vjerojatno će kod umjetne oplodnje biti i drugih izazova poput mijenjanja gena ili sl.
Ono što je za nas bitno je što je MPO danas i što Crkva uči o tome što je sada, danas primjenjivo, a to se može pročitati u dokumentu koji sam već naveo ("Dostojanstvo osobe").

U tome je temeljni problem. Shvaćanje nije u domeni razuma niti volje- ako nešto ne shvaćaš, možeš prihvatiti jedino na temelju povjerenja ili vjernosti. Naravno, ovo neće nimalo promjeniti činjenicu da ti nešto nije jasno. Meni ne smeta taj pristup, jer krhko je naše znanje, ali mislim da je paradoksalno tražiti od Katoličkih laika, u prvom redu intelektualaca, da vele da im je nešto jasno iako nije (jer ako su Crkveni stavovi nejasni velikom broju vjernika, ovo baš i nije slika kakvom zamišljamo Kristovu zaručnicu).

Ja već duže vrijeme proučavam naše nauke, i vrlo otvoreno priznajem da ima stvari koje nisu suviše utemeljene u objektivnosti. Ovo ne znači da su nauci krivi, ali moguće je da Crkveni dužnosnici neke stvari prilikom donošenja stava previdjeli, kao što je bilo i u slučaju Galilea.





Gle, ovo što Crkva danas uči objektivno nije konačan stav. Crkva je mijenjala svoje enciklički formirani stav mnogo puta, i dok ovo nije običaj, nije niti prekršaj teologije.

Recimo ovako, papa Grgur Veliki napisao je tekst "Regula Pastoralis" krajem 6 stoljeća u kojem sugerira da je seks radi užitka grijeh, makar i u braku. On nije ni prvi ni zadji koji će tako učiti (dapače, Crkva je ovaj nauk promijenila enciklički tek s "Casti Connubii"- do 20. stoljeća Katolicizam je učio da je seks isključivo za prokreaciju). "Regula" je dobila podršku niza koncila i gomile prijevoda. Gledano sustavno, ona je radi starosti i utjecaja superiornija "Dostojanstvu osobe" i dokumentima tipa "Humanae Vitae" jer su, gledajući objektivno, ovi nastali kasnije i nemaju pravo narušavati neprekinut lanac učenja.

Da živiš u to doba, vjerovanje u zaključke "Dostojanstva osobe" smatralo bi se opasnim učenjem. Zapravo, zanimljiva je ideja da bi tadašnji mentalitet možda omogućio umjetnu oplodnju, jer se par tada ne bi trebao seksati za djecu.

Molim lijepo da se naučimo razlikovati ono što jest nauk od onoga što nije. I nisu svi papinski dokumenti (ni koncilski) iste važnosti i obvezatnosti. Ako to ne poznajemo, svašta ćemo tvrditi, npr. da protivljenje Galileu spada u nauk.

Već navedoh, ako se ta tehnologija uspije usavršiti, neće više biti potrebno zalediti pedeset zametaka, već jedan. Taj će se razviti normalno, u bebu.

Ovdje više neće biti stvarne opasnosti za život. Dapače, povećat će se broj živih. U tom slučaju, jedino što nam preostaje je inzistiranje na tome da je seks jedini način na koji se smije početi novi život.

Molim?
Misliš da bi to moglo izgledati ovako: jedno normalno stvoreno jajašce - bez dodatnih hormona i onda s njim u epruvetu pa spermiji pa u maternicu i neka se snalazi?! Mislim da je to pusta iluzija!

Kako? Danas već tehnologija ovo može učiniti, problem je što ima višak zametaka koji se uništava često. Ali ako tehnologija napreduje, i omogući punktiranje samo jedne jajne stanice, bit će većina etičkih dilema riješena. Naravno, mi možemo govoriti o teološkim razlozima zašto ta tehnologija nije primjenjiva, ali ovo je drugi dio priče.

Vrati se u realnost, molim te.

Sinke, oplođene jajne stanice se u umjetno stvorenim uvjetima uzgajaju do stadija blastociste. Mnoge od njih propadnu prije ovog stadija. Jedan dio, koji dospije do tog stadija, se usađuje u maternicu žene, a drugi dio se zamrzava. Prvi pokušaj umjetne oplodnje rijetko uspije. U slijedećim pokušajima upotrebljavaju se zamrznuti zameci. Ako nakon uspjelog pokušaja preostane zamrznutih zametaka, oni mogu opstati tri godine. Nakon toga ih bacaju ili upotrebaljavaju u kozmetičkoj industriji ili koriste za proizvodnju matičnih stanica. U RH je trenutno između 10 i 11 tisuća zamrznutih zametaka. To bi trebao biti rpoblem za svakog čovjeka zdravog razuma, ne samo za teologe.

Rode su zbilja nadmašile sebe same. Kažu da je laž da se zamrzavanjem zameci uništavaju i dokaz im je za to jer se često upravo iz zamrznutih zametaka rode djeca. Ali ne postavljaju pitanje što ćemo s onim zamecima iz kojih se djeca nikada ne rode? Potencijalna djeca za koju više nitko ne pita, jer roditelji su svoj cilj već ostvarili?

Ima li smisla boriti se protiv toga? Dobro pitanje Kalimero, ali ne znam odgovor. Naišla sam na jedan post našeg Angelusa gdje kaže (u nekom drugom kontekstu) da se ne treba opirati zlu, nego pružiti i drugi obraz. Ta mi je misao tako dobro došla da pomogne raspletu jedne moje životne situacije (nema veze s ovim)...ne znam da li se može primijeniti i kao odgovor na tvoje pitanje. U svakom slučaju bez Božje pomoći ne možemo ništa. A i knjiga Michaela o Briena "Posljednja vremena" pomogla mi je da promijenim stav općenito glede zla u svijetu - sve to treba promatrati u svjetlu skorašnjeg Kristova dolaska. I bit će nam lakše.