Citat:
Tko ne razumije zašto Crkva ne dopušta odvajanje sjedinjenja i prokreacije kod kontracepcije,
odnosno što je tu iskorištavanje i izokretanje Božjeg stvaralačkog nauma, ne može razumjeti ni ovo.
Bitna stvar je pokušati razumjeti. Da ovaj par poznanika koji sam naveo kao primjer
nije shvatio zašto nije dobro koristiti MPO, možda bi bio bi frustriran čak i da posluša savjet Crkve - ali bez razumijevanja.
Možda bi bili nezadovoljni i osjećali se kao žrtve, možda i napadali Crkvu zbog toga.
Ali pošto su baš detaljno prostudirali sve što im nije bilo jasno, shvatili su (i to je milost) i poslušali Crkvu,
i više se ne vraćaju na ta pitanja.
Dakle poslušnost Crkvi da, ali nužno je i razumjeti, shvatiti što prihvaćamo.
U tome je temeljni problem. Shvaćanje nije u domeni razuma niti volje- ako nešto ne shvaćaš, možeš prihvatiti jedino na temelju povjerenja ili vjernosti. Naravno, ovo neće nimalo promjeniti činjenicu da ti nešto nije jasno. Meni ne smeta taj pristup, jer krhko je naše znanje, ali mislim da je paradoksalno tražiti od Katoličkih laika, u prvom redu intelektualaca, da vele da im je nešto jasno iako nije (jer ako su Crkveni stavovi nejasni velikom broju vjernika, ovo baš i nije slika kakvom zamišljamo Kristovu zaručnicu).
Ja već duže vrijeme proučavam naše nauke, i vrlo otvoreno priznajem da ima stvari koje nisu suviše utemeljene u objektivnosti. Ovo ne znači da su nauci krivi, ali moguće je da Crkveni dužnosnici neke stvari prilikom donošenja stava previdjeli, kao što je bilo i u slučaju Galilea.
Citat:
Tko zna što će biti u budućnosti, tehnologija napreduje i vjerojatno će kod umjetne oplodnje biti i drugih izazova poput mijenjanja gena ili sl.
Ono što je za nas bitno je što je MPO danas i što Crkva uči o tome što je sada, danas primjenjivo, a to se može pročitati u dokumentu koji sam već naveo ("Dostojanstvo osobe").
Gle, ovo što Crkva danas uči objektivno nije konačan stav. Crkva je mijenjala svoje enciklički formirani stav mnogo puta, i dok ovo nije običaj, nije niti prekršaj teologije.
Recimo ovako, papa Grgur Veliki napisao je tekst "Regula Pastoralis" krajem 6 stoljeća u kojem sugerira da je seks radi užitka grijeh, makar i u braku. On nije ni prvi ni zadji koji će tako učiti (dapače, Crkva je ovaj nauk promijenila enciklički tek s "Casti Connubii"- do 20. stoljeća Katolicizam je učio da je seks isključivo za prokreaciju). "Regula" je dobila podršku niza koncila i gomile prijevoda. Gledano sustavno, ona je radi starosti i utjecaja superiornija "Dostojanstvu osobe" i dokumentima tipa "Humanae Vitae" jer su, gledajući objektivno, ovi nastali kasnije i nemaju pravo narušavati neprekinut lanac učenja.
Da živiš u to doba, vjerovanje u zaključke "Dostojanstva osobe" smatralo bi se opasnim učenjem. Zapravo, zanimljiva je ideja da bi tadašnji mentalitet možda omogućio umjetnu oplodnju, jer se par tada ne bi trebao seksati za djecu.