Nije mi namjera nikoga veličati osim Boga samoga. I ovdje se ne radi o veličanju već o evociranju uspomena na Julienne Bušić, a njoj je pisanje pomoglo da očuva vjeru, unutarnji identitet i nadu u trenucima potpune razdvojenosti od supruga Zvonka. Ima jedan lijep stih koji mi se s tim isprepliće, nalazi se u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici glasi: „Dušo duše Hrvatske, Isusova Mati, Sunce naših stradanja, ne prestani sjati!”
Zapravo nije čudno što je Julienne potaknuta Božjom milošću mogla u hrvatskom narodu vidjeti takve ljepote u izričaju vjere.
Prihvaćam ovaj komentar Majkićka u cijelosti jer priča o Julienne je priča o vjeri u najčišćem smislu te riječi - o onoj vjeri koja ne živi u jeftinim forumskim citatima i pukom moraliziranju, nego u spremnosti na potpunu žrtvu i predanje. Neka ovi stihovi „Dušo duše Hrvatske, Isusova Mati, Sunce naših stradanja, ne prestani sjati!” budu nama podsjetnik vjere koju je ona živjela bez ikakve kalkulacije.
Ovih dana je izišla knjiga od Tihomira Dujmovića
"Tko je ubio Zvonka Bušića" koja je ugledala svjetlo dana zahvaljujući Julienne koja je autoru ustupila privatnu arhivsku građu koju je skupljala preko 40 godina.
Hvala kolegici na ovim predivnim riječima koje su temu vratile tamo gdje joj je i mjesto - poštovanja, tihe molitve i dostojanstva.
Zanimljiv tekst fra Maria Knezovića
https://www.google.com/url?esrc=s&q=&rc ... h1AqEfVtnc