Malo je to dublje pitanje.
Naravno da nije isto kad se netko oda masturbaciji i gleda stalno porniće ili kad nekome to služi za olakšavanje napetosti, bez zamišljanja. O tome sam pričala sa svećenikom, a za ovo s monasima nemam pojma.
Ne može grijeh služiti za olakšavanje napetosti. U vezi lažne "monaške prakse" i "redovničkih" savjeta sam već upozorio kopitara da ovdje ne prolazi manipulacija ni savjeti drugih vjera. Naravno da katolički redovnici naučavaju katolički nauk, što je kasnije sam kopitar ispravio i ovdje i ne temi
"Samozadovoljavanje", ali opet se citira ta neistina. Valjda zvuči primamljivo, kao uostalom i svaki grijeh.
Tamo na toj temi sam već pisao o težini i umanjenju krivnje ali koja i dalje ne opravdava:
Crkva uči da neke stvari mogu umanjiti krivnju, kao nezrelost ili psihički i društveni pritisci, ali to ne opravdava grijeh koji može biti manji ili veći. U vezi težine krivnje nije isto bori li se netko protiv svoje ovisnosti ili tvrdokorno ustraje u grijehu i opravdava ga. Crkva nas poziva da se izdignemo iz te navike kako bi bili sposobni za zrelu ljubav. To je bit, grijeh nas neće usrećiti, grijeh je uvijek jadan, i ne može biti nadomjestak ljubavi.
Možemo mi sami sebe opravdavati, ali u grijehu ostajemo i dalje jadni, nikoga grijeh nije usrećio, Crkva stoga poziva na promjenu života i obraćenje.