Katolički odgovori

Ja ne umanjujem, niti uvećavam ništa. No prihvaćam ocjene svog posta

Iznio sam svoj slučaj koji je jedinstven i samo je moj. Susjed bi to ispričao na sigurno drugačiji način
Moje svjedočenje nije dijeljenje savjeta.
Stoga ja se neću kleti u ništa što bi bilo kad bi bilo... niti ću ulaziti u diskusije usporedbama životnih situacija koje se sve jedinstvene neponovljive.

Upute nam je dao Isus i možemo prihvatit njegove riječi na svoj jedinstven način.
Molitva u vjeri radi čuda - mijenja dioptriju pogleda žestoko.
Vjera odmiče temelj vremena i prostora što donosi radost držanja Riječi

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Slažem se s tobom, Viz... Naravno da i kršćanski odgovor na sve te probleme nije isti kao kod ljudi koji ne vjeruju.
Osoba ovdje (a to može biti danas-sutra i bilo koja od nas) je doživjela nepravdu koja ima i pravne i financijske i psihičke i moralne posljedice i nije nikome lako reći: trebaš oprostiti... nemoj mrziti... pouzdaj se u Gospodina... ili čak: Bog te upravo u toj situaciji ljubi i neće te napustiti, sve će okrenuti na dobro...
Osoba se ima pravo boriti za pravdu, ima pravo na svoje osjećaje... ali vjera nas zaista poziva da na cijelu tu situaciju gledamo Božjim očima i s velikim povjerenjem u Njega... i kad treba bez straha zakoračiti u novi dan ili pogledati osobu u oči, jedino nam On može dati snage za to..
To bi mogla biti jedino nadnaravna snaga..
kao dar Duha Svetoga..

Viz realno nije imao problem, ali lijepo je pisati ružičasto iako je to daleko od realnosti. Ne znam što bi primjerice silovane žene rekle na tvrdnju "Svatko je potreban ljubavi. Nasilje i sukobljavanje je samo traženje ljubavi..."

Ima jedna meni bitna stvar, a vidim da nema osvrta na to, a ključno mi je kod mojeg svjedočenja. I želio bih to posebno naglasiti jer mi je jako bitno, a to je molitva Bogu Ocu.

Ja se molim konkretno u životnoj situaciji ili/i životnom stanju nakon životne situacije.
I to ciljano konkretno sa zrncem vjere.
Tako je bilo i kod ispričanog susreta sa susjedom.
Bog mi je uslišao molitvu odmah i Duh Sveti je na moju molitvu djelovao da sam rekao ono što sam rekao. Ja sam sam nemoćan i padnem u grijeh i napravim još veće zlo na provokaciju. No kad zatražim pomoć molitvom Boga Oca kako nas Isus uči, Duh Sveti djeluje nevjerojatno "ružičasto" tj. ja bih rekao sa radošću i mirom u srcu, sa srećom što sam sreo svog susjeda nakon dugo vremena

Isusov poziv je daleko od realnosti, od ovozemaljskog, od prolaznog, od vremenskog, od materijalnog, od "moje i ne dam!"...
Isusov poziv je vječan, zajednički, iz ljubavi, iz zahvale, iz davanja, iz razumijevanja, iz prihvaćanja.

Neki dan je bilo čitanje koje je baš prigodno:
Mk 11,22-25
Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju.
Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu!
Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!
No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."

Ja bih rekao (riječ je o vječnom) na svoj neki način da kad se imalo vjeruje u Boga, tada vođen Duhom Svetim, niti ne zamjeram nikome (maknem zamjeranje iz svog srca ljubavlju Boga Oca koji je temelj). Kad nemam vjere niti mrvicu (kad se ne molim), onda padam sve dublje i dublje šireći mržnju u svom srcu, šireći zamjeranje i tražeći pravdu tj. ja u nevjeri smatram da je drugi kriv, da mi duguje i da se treba kajati za učinjeno da bi mu oprostio... Zlo izlazi iz mene, iz mojih usta, iz moga srca kad se ne molim, kad nisam u vjeri... Ja sam izvor Zla!
Ja ne vjerujem tada u Boga uzdižući se iznad drugoga. Boga koji se daje jednako i pravednicima i ne-pravednicima. Ja tada očekujem (vrijeme mi je temelj) neku pravdu da zadovoljim žeđ za učinjenom mi nepravdom. A žeđ je sve veća i veća... Križ je sve teži i teži... Neće nestati vremenom težina križa života (kao vrijeme liječi rane... no ožiljci ostaju i samo čekaju da izrone), niti opijatima i sl. pripravcima, niti mantranjem, niti dugim monotonim radom, sportom (trčanjem, plivanjem i sl.)... Niti kaznom zločinca i nasilnika.
Niti namirenjem nepravde... Neće nestati težina života u patnji i boli.

Kad netko otme djetetu igračku koju voli, ono se rasplače i urla od boli. Vraćanjem te igračke i davanjem još tri nove predivne igračke - patnja u djetetovu srcu ne nestaje...
Realnost ovoga svijeta je okrutna... Zlo ne odstupa samo tako.
No vlastita vjera spašava!

Stavljanjem u srce riječi Isusa kod konkretnog vlastitog događaja preko molitve Bogu Ocu
u vjeri križ je sladak i lagan kad se u vlastitoj vjeri molim - Krist je sa nama u sve dane - vječno
Živio Kralj!
Aleluja!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Na kojem skupu je bilo to čitanje?

Na Svetoj Misi u petak.

Isprika što to nisam odmah napisao!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Moj Viz, mislim da ni tvoji postovi ne nalaze "plodno tlo", zato LJUBAV, koja je srž Evanđelja, prevedimo u BRIGU ZA DRUGE, zar ne bi li bilo shvatljivije?
Isus je svjesno bio žrtva za naše grijehe iz brige, recimo čak i iz straha Trojedinoga Boga da će skoro sav ljudski rod propasti, a stvorio nas je kako bismo Mu se vratili i uživali vječno blaženstvo uz njega(šo ovisi o nama).
Ljubav koju Isus očekuje i od nas nije ugodna emocija kao ljubav supružnika, ili ona prema djeci ili roditeljima. BRIGA za bližnjeg je, barem u početku, baš suprotna: sebe treba" prisiliti" na toleranciju, razumijevanje; na prihvaćanje "stvari" kakve trenutno jesu(i osobe), ali iz spoznaje da je Isus trpio i umro za svakoga. I za onu ženu, živo zlo, koja našoj Totus Tuus čini tolike boli i nepravde, treba se moliti Boga za spas te žene, za njenu duše. Ali i radi sebe, radi svoga mira - u svome srcu.
U početku sam se i ja pitao jesam li lud, blesav?! "Pa ja molim Boga za osobu koja mi je učinila toliko nepravde i zla (materijalnog, financijskog, emotivnog), a ona ostaje ista"!
Bogu hvala, to se promijenilo (neću u detalje kao ti, Viz): sada nakon Mise često razgovaramo o svemu. I nije mi teško...Dapače, radostan sam...Istina ne uvijek, ali mir u srcu je najvažniji.

Čitam: "Nisam robot"! Hvala Bogu da ne! Robota se programira i on će trabunjati,, nabrajati litanije, krunice, Očenaše, a ne zna zašto. Sreća pa nismo roboti, što znamo ZAŠTO. Znamo i ovo: što je više grijeha u ljudskome rodu, veća su zla na Zemlji.
Lako je moliti za Ukrajince! Znamo: moleći za druge molimo i za sebe, sabiremo si blago na nebesima, naročito kad molimo za bližnje. Bližnji je svatko tko se "našao" u našem životu. Od toga se ne može pobjeći ni na koji način, osim prihvaćenjem i molitvom (ne kao robot )

T.Tuus, čitao sam gdje Isus govori kako bi, samo kad bi to bilo moguće, IZ LJUBAVI (dakle "brige"?) odmah ponovo podnio sve, svu muku od početka do kraja, samo da spasi jednu jedinu dušu.
Bogu je veoma stalo do svake duše i čini sve, i rado uslišava iskrene molitve samo da Mu naše duše ne otme onaj crni, Zli. On se tako osvećuje Bogu, kao što znaš.
Naša duša je neprocjenjiva u Božjim očima, a to tako olako ignoriramo.

Ma naš viz tako piše i ja volim njegove postove.
Jednom smo nešto pisali i on nije imao u životu neke grdne stvari poput mene, daj Bože nikad ih ne imao i ostao uvijek ovakav.
A ovo je drugo iskustvo njegovo sa susjedom koje je iznio, ne znam je li u pitanju isti susjed.

Molim te, reci mi gdje si pročitao da je Isus to rekao, kome?
A ovo, namolila sam se, to traje godinama.
Neznam zašto je to na mom putu, ukoliko je od Boga, ne vidim više smisla.

T. Tuus, idemo od kraja, obrnuum redom:
1-"Neznam zašto je to na mom putu, ukoliko je od Boga, ne vidim više smisla".
2-"A ovo, namolila sam se, to traje godinama".
3-" Molim te, reci mi gdje si pročitao da je Isus to rekao, kome"?

1.Misliš li da cijela Banovina vidi smisla u razorenim domovima? Vide li smisla svi pogođeni ovim lokalnim nevremenima, tučom koja im uništi sve pa je u pitanju i egzistencija, ili svi pogođeni poplavama, erupcijama vulkana? Ne vide...I kao i ti pitaju (li se?) ZAŠTO BOŽE?
Ivan u Otkrivenu piše "I svejedno se ljudi ne obratiše..:" (nisu OPET stavili Boga na prvo mjesto). To je to - ne mijenja nas niđta ni kad nam se pošalje dobro, ni kad nas snađe zlo.
2.Molila si? Znači STOP? Ti si učinila svoje a sad je na Bogu red da On nešto poduzme?
Koliko je molila sv. Monika za obraćenje sina (kao primjer). Sigurno nije u sebi rekla:`Bože, dokle? Meni je dosta`.- Znala je da je naša godina kod Boga jedan dan, čak sat. Ali je VJEROVALA da će ju Bog uslišati, a kada - to je Božja stvar. U bila uporna, moleći za obraćenje sina i sama je postala sveta, naučila je moliti, spoznala TKO je Bog...
3.GDJE je to Isus rekao, kada, kome...zašto, povodom čega...ZAŠTO, zašto, zašto...
Zašto nije Isus izliječio sve bolesnike u Izraelu; zašto nije otjerao rimskog okupatora; zašto nahrani samo 2...eto i 5 tisuća onih koji slušaše, a još tolikih je bilo gladnih Židova? Opet ZAŠTO. Zašto Bog dopušta tolika zla u svijetu!!!
Pa napisao sam: bit će zala sve više kako vjera kopni, kako se grijesi množe, kako se otuđujemo od Boga, kako nam povjerenje u Njega opada...Dok posve ne nestane u šumi racionalizma i egoizma.

Kada RATIO s nama upravlja, nema više mjesta sa čvrsti CREDO.
"Zašto se pokajati kad će me ona zla žena opet i dalje mučiti, ne, ne mogu se kajati jer joj želim zlo koje je ona meni činila i još će" - bio bi rezon osobe koja osuđuje Boga za zlo koje se njoj čini. "Ne sudite da ne budete suđeni", "Oprosti da se tebi oprosti(ZATO je to Isus ubacio u Očenaš).

ps: od mene spomenuti moj "slučaj": trajalo je to cca 20 godina da bismo sada nakon Mise ona osoba i ja stali i razgovarali. Ne više kao krvni neprijatelji. Naprotiv.
(T.Tuus, ne osuđujem te ni u čemu, jer sam prošao mnogo više toga...Ne samo od jedne osobe. Ali s druge strane se i ti moraš upitati kao i ja: A kolikima sam ja učinio nepravdu, zlo?
To je bitnije od analize tuđe zloće prema nama.
Mir i svako dobro!

Ajmo od kraja.
...ja sam prošao mnogo više toga?!
Ti nemaš pojma što sam ja (ili bilo tko) prošao u životu a stavljaš se a priori iznad. Zato mi nemaju snagu, autentičnost tvoji postovi.
Analiza tuđe zloće...pa može me svojim tužakanjem dovesti do prosjačkog štapa, puna je love, ja u manjku, ako i izgubi, ne plaća, to je nešto više od "analize tuđe zloće", to je izgubljeno i ono malo mira što sam imala.
Ja pišem o svom problemu, koji me muči, ti o Banovini...Ako netko od tamo ovdje piše o svom problemu, hoćeš li njemu reći za mene ili za sve probleme u svijetu?
I vidim na kraju da nećeš odgovoriti KOME je Isus rekao navedeno, jer mislim da apostolima nije, evanđelistima nije, možda Berthi Dude ili Valtorti ili Vasuli ili tko zna kome tko si uzima za pravo pisati da komunicira s višim entitetima.
Cijenim pokušaj da mi proširiš perspektivu.

A jesi joj odgovori, svaka ti čast. Ej Zdrave Zdrave.

Lijepo je kad vidim da i drugi nađu mir na svoj jedinstven način, pa tako mi je drago i za tebe

Ja imam stavove dosta različite od tebe.
Ljubav vidim kao vječnu, apsolutnu, božanstvenu... i baš je dobra zamjena za opis Boga. No brigu ne bih nikad vezao sa ljubavlju, iako to često činim/činimo...
Briga je prolazna, relativna, izvrtljiva...
Kad sam u ljubavi ili još bolje kad sam zaljubljen, ja preko brige pokazujem da mi je stalo do drugoga. No tada ja, htio-ne htio, oduzimam slobodu drugome.
Sloboda je apsolutne prirode, božanstvene. Kao i Život!
Sloboda nam se, kao i Život, daje od Boga
Ja, ti, kao i svi mi svatko na poseban način se može davati dajući/šireći ljubav, slobodu i život.
Isto tako možemo i primati ljubav, slobodu i život.
To se zove interakcija nas kojom proslavljamo Boga svatko na svoj poseban jedinstven način.
Dakle proslavljamo kroz ovaj svijet Boga (tj. pokazujemo da nismo od ovog svijeta: vremena, prostora, energije...).

Možemo proslavljati brigom koja može jako brzo doći do onoga što si naveo za Isusa da je u strahu.
Strah je privid nedostatka ljubavi. Strah je suprotno od ljubavi. U strahu ja nemam niti zrnce vjere... Kad sam u strahu tražim zaštitu, osiguranje, garanciju, intimu...
Dobrim namjerama se lako stiže do pakla u svom srcu. Izvor zla je u meni. U mom srcu.
Kladu je "teško" vidjeti jer vidimo logikom/naučenim od ovoga svijeta da je kod drugoga zlo. Tako si i ti osudio susjedu/onu neku ženu.. i prozvao je zlom a da je niti ne znaš...
Onako kako sudimo, tako nam se sudi (apsolutan zakon kojeg je Isus više puta rekao).

Vjerom znam da nisam ovdje da sudim (mogu suditi).
Ovdje sam da proslavljam Boga.
Da ljubim, da dajem slobodu, da živim vječno
(ovo može svatko za sebe definirati na svoj način)

Kad sam u molitvi, u odnosu sa Bogom, onda nisam u brizi, a kamoli u strahu.
Očaran sam ljepotom nas! Ne skrivam se, ne stidim se i izjavljujem:
Hvala ti Bože na ljepoti života u zajednici svih nas

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!