Katolički odgovori

EDIT: prebačeno sa teme o biskupu Uziniću

Imam pitanje za sve gorljive protivnike ove molitve. U kojem slučaju bi ona vama bila prihvatljiva? Zašto ne molite u drugo vrijeme na istom mjestu ako vam ne pašu inicijatori? Zašto ste u ovoj stvari na istoj strani kao i nevjernici koji nose sablažnjive transparente i vrijeđaju vjernike, sprdaju se s Bogom itd. Zar vam to nimalo ne smeta?

U ovom slučaju molitva krunice se instrumentalizira, Bog se iskorištava za neke druge ciljeve. Nakane krunice nisu dobro iskomunicirane s javnošću i zato protu-prosvjedi. Ne sjećam se da su takvi prosvjedi bili kad se krunica molila kod Kamenitih vrata (mjesecima) ili drugdje. Ovo je obični društveni aktivizam s lošim pojmovima.
Ako organizatori misle da je "duhovni autoritet" muškaraca zapravo zaštita slabijih i služenje drugima, trebali su tako i reći. Pojam autoriteta nosi u društvu sasvim suprotne konotacije. Javljaju se žene koje s pravom upozoravaju da su naše obitelji nažalost previše tradicionalne, da su česta zlostavljanja nad ženama i djecom i da nam je dosadašnji "autoritet" muškaraca (a zapravo tiranija pojedinaca) donijela puno zla. (Crkva je već odavno promijenila retoriku, nekad se govorilo o "glavama", a danas o ravnopravnosti. Ups, mnogi to još nisu usvojili...)
To je slično kao kad bi danas-sutra skupina roditelja počela moliti u javnosti da im se vrati autoritet koji su nekad imali pred djecom.. Ti i ja bi možda shvatili o čemu se radi (što je pokretač htio reći), ali uzburkale bi se odmah skupine koje štite prava djece i rekle da je roditeljski "autoritet" mnogoj djeci činio zla. Slično kao kad bi biskupi i svećenici počeli prosvjedovati što vjernici ne poštuju njihov autoritet... Ili kad bi direktori održali jedan štrajk jer ih zaposlenici ne slušaju. Ili ravnatelji išli na prosvjed jer ih učitelji kao ni učenici ne doživljavaju kao autoritet. To jest, na jednu prosvjednu javnu molitvu. Pa neka Bog zna tko je zapravo ugrožen.

Mislim da su i "dobro" iskomunicirane nakane, isto bi bilo. Ne smeta im na kamenitim vratima, jer to drže nekako za "crkveno".
Vidjela sam u forumskim razgovorima da im smeta i sama ideja da mukarci kleče na "javnom" mjestu, zatim ih smeta što je to prečesto ( još bi tolerirali jednom godišnje npr), pa im smeta "što toga nikad prije nije bilo", jako im je iritantan taj prizor, zovu ih raznim pogrdnim nazivima (klečaši, klecavi i svakojako), "tjeraju" ih doma i u crkve, naprosto ih sablažnjava taj prizor.
E, baš zbog toga i zato što je u crkvi većinom mali broj muškaraca, ja ih podržavam, iako nisam puno razmišljala o tome prije.
Ista ekipa koja ide u "protuprosvjede" je ta koja isto to radi moliteljima protiv pobačaja. Mislim da ih nema smisla baš opravdavati. Oni jednostavno mrze Crkvu i vjeru, da nazovemo stvari pravim imenom.

Slažem se s tobom. Opravdavanje kontraprosvjeda me podsjeća na ono kad ženu koja je silovana optužuju da je izazivala, odnosno nije dobro iskomunicirala.

Tko opravdava protuprosvjede? Znam tu ekipu koja je nažalost sad našla dovoljno prostora za napade na protivnike pobačaja, za napade na Crkvu.. Nikad se nisam slagala s njima niti neću.. Ali ona nekolicina koji upozoravaju na zlostavljane žene i djecu - i problematičan pojam "autoriteta" muškaraca - to je prigovor na koji se treba osvrnuti. Ujedno, nekolicina glasnijih molitelja (ranije spomenutih) otvoreni su neprijatelji nadbiskupa Uzinića - pa se pitam jesu li i oni za Crkvu ili protiv Crkve?

Prilično komplicirano jer imamo ljude koji mole na koljenima krunicu i to na javnom mjestu.
A za prosječnog katoličkog vjernika to je više nego dovoljno da se oni koji tako čine bez imalo zdrave kritičnosti proglase automatski ispravnim.

Vidio sam svakakvih stvari recimo primjer, postoje tzv. braća koja propovijedaju pričest na koljenima pod svaku cijenu te idu u crkve i traže svećenike koji navodno to podržavaju ako ne nađu ne idu na pričest jer ne žele učestvovati u strašnom svetogrđu, svoj stav opravdavaju različitim viđenjima te imaju masu takvih malih štampanih knjižica koje možeš nabaviti svake prve subote na Jordanovcu na cenakulu.
Po njihovoj vanjštini i pobožnosti rekao bi sveti ljudi.

I što je najzanimljivije od svega oni će ti reći da je poslušnost Crkvi i svećenicima najbitnija stvar u duhovnosti i oni to doista i čine s jednom malom ali bitnom sitnicom koja ih odaje a to je samo onim svećenicima i biskupima za koje oni znaju da su ispravni.

U grešnosti se ne treba biti nikome poslušan niti raditi išta što je suprotno katoličkoj savjesti. Napadanje vjernika koji se javno mole nije u skladu s mojom savjesti i neću to činiti.

Nitko ovdje ne napada vjernike, ali svatko se može zapitati kako moli - kad se moli u javnosti, na trgu, ne čini li time od svoje molitve vrstu prosvjeda koja može izazvati i druge ljude na reakciju, ili se moli Bogu i traži njegovu volju?

Evo i biskup Radoš se jučer na Pepelnicu (sukladno Evanđelju!) osvrnuo na načine molitve i neizravno podržao nadbiskupa Uzinića:

„U svakoj od tih pobožnosti ugrađena je jedna napast koja se ponavlja – neka nam ne zna ljevica što čini desnica. Ne činimo djela da nas ljudi vide i da nas pohvale. Isus kaže: 'Otac tvoj koji te vidi u tajnosti, On će ti uzvratiti'“, rekao je mons. Radoš.

„Vrijeme korizme je vrijeme intenzivne molitve, razgovora s Bogom. Kako molimo? Isus nam kaže: 'Nemojte moliti kao farizeji, na javnim mjestima, po trgovima.' Kada moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i u tom potpunom mraku Otac vidi kako moliš.

Neka nam to bude izazov – upitajmo se kako molimo. Molitva nije manifestacija pred drugima, nije naše očitovanje vjere u Boga samo zato da nas ljudi vide. Moć molitve je onda kada nas ljudi ne vide, kad nismo svjedoci pred ljudima“, istaknuo je propovjednik.
...
https://www.biskupija-varazdinska.hr/vi ... vide/42699

Ovdje se ne radi o osudi svake molitve u javnosti, naime na Pepelnicu su bila čitanja o molitvi, postu i milostinji sa porukom da to ne činimo samo zato da budemo viđeni, da nas drugi vide i hvale, nego u skrovitosti svoga srca. Svjetovni mediji su izokrenuli tu poruku u to da kršćanin ne smije moliti u javnosti, jer im ovdje smeta sama poruka molitve protiv pobačaja koji je aktualna tema u zakonodavstvu.
U javnosti se smije moliti, ali pritom treba osuditi farizejsku molitvu, kada iskorištavamo molitvu za samohvalu prikazujući se vjernicima ili tražeći da nas hvale. Naprotiv Crkva ima organizirane javne molitve, kao što su procesije po trgovima na Cvjetnicu i Tijelovo. Mnoge su još situacije molitve u javnosti, poput kratke zahvalne molitve u restoranu prije jela, a ono što Crkva traži je da svaka takva molitva bude iskrena, da ne padnemo u napast da molimo samo da budemo viđeni i hvaljeni.

U vezi toga službeno se oglasila Varaždinska biskupija da biskup Radoš nije govorio o molitvi krunice na javnim prostorima, već je u skladu s čitanjima tog dana želio istaknuti kako moć molitve nije u izvanjskoj formi, nego u raspoloženju srca.
I sam biskup Radoš je demantirao napise u medijima da je u svojoj propovijedi osudio molitvu krunice na Trgu:
„Ne znam zašto je to netko uopće izvukao, jer to nije moj stil, niti bih slao poruke oko nečega što nije konkretno predmet mojega zanimanja.
„Citirao sam samo Evanđelje, misleći na Isusa i na sebe i ništa drugo. I prenoseći to ljudima koji su tamo, a ovo o čemu se piše nije bila moja tema. Niti primisao, niti bilo što drugo. To su insinuacije."

Konkretno u ovom je slučaju važniji širi kontekst... viewtopic.php?f=16&t=2534&start=15#p45725

Razlika između bilo koje crkvene organizirane javne molitve, kao što su procesije i sl., i ove vrste molitve jest u tome što je ovo svojevrsni društveni aktivizam (s ciljem da se bude u medijima i da se o tome raspravlja, tj. da se bude viđen), ali krenulo je po zlu pošto je toliko negativnog naboja na društvenim mrežama povukla ova "molitva" da bi ubuduće trebalo moliti u naknadu za počinjene grijehe...

Dakle, slažem se s tobom, nije problem u tome što je molitva javna, niti što se zbiva na trgu... nego u tome što u javnosti ne postoji konsenzus o bitnim moralnim pitanjima koja su u središtu nakana (a to smo znali i prije!), pa je dotična molitva povukla za sobom toliki medijski teret (napad)...

Moje pitanje (slično kako je i nadbiskup Uzinić postavio): nema li drugog načina?
Što je s onim prijašnjim metodama evangelizacije... trebaju li zaista svi katolici izlaziti na trgove i ljevičarskim metodama demonstracije poticati tako osjetljive teme...?

Biskup je korektno odgovorio, nije protiv nijedne "skupine vjernika", samo je citirao i tumačio Evanđelje.

Isus je sam rekao: Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

Isus je sasvim jasan.

Pratila sam ovih dana reakcije i komentare na jednom lokalnom portalu i čak mislim da nisu novinari "krivi za sve" oko ove teme... Na portalu gdje prosječna objava nekog članka donosi 5 - 10 lajkova, objava s biskupovom propovijedi kako molitva nije manifestacija skupila je u roku par sati gotovo 1000 reakcija (lajkova) i stotinjak komentara (od toga 90% pozitivnih - bravo, biskupe... točno je sve rekao i sl.). Novinari forsiraju ovu temu jednostavno zato jer je "vruća", ljudi reagiraju, a u današnjem vremenu digitalna reakcija je profit.

Vjerujem da je biskup iskreno odgovorio da on nije "protiv nijedne skupine vjernika", ali biskupi su ti koji se trebaju zapitati kakva je to skupina vjernika i tko iza nje stoji >> viewtopic.php?f=22&t=1451&p=39152#p39140

Adrijana je napisala neistinu o biskupu Radošu. On sam je to demantirao u medijima i rekao kako mu je smješno povezivanje njegove propovjedi s protivljenjem javnoj molitvi krunice.

U kojoj rečenici je neistina?

Pa da je podržao Uzinića, a nije. Čini mi se kako iz osobnih razloga napadaš molitelje kao i rječki nadbiskup. Samo žetva je velika i slobodno vi možete evangelizirati i pastoralno raditi, ako netko hoće vaš način provoditi, a ne morate napadati molitelje.