Zbog čega bi nas Bog kažnjavao ako razgovaramo o Njemu i svime što je s Njime povezano.
Znak da nekoga volimo je taj da se zanimao za sve o toj osobi pa prema tome mislim da se Bog ne ljuti na nas zbog naše radoznalosti u vezi Njega.
I meni se čini da Isus treba vikati i danas:
Iv 12,44-50
A Isus povika:"Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;
i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.
Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.
I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim.
I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."Ovo bi trebalo biti napisano velikim slovima jer je vikanje
Imamo ovdje jasno rečeno: prihvaćanje = život vječni
ili odbacivanje = vlastiti sudac mi sudi (sam sebi) tj. raspadljivo, vremensko (suprotno od vječno)
Tko odlučuje/odabire (
ili riječ) na kojoj strani sam?
Ne odlučuje Bog, vijeće, sabor, pravosuđe, policija, vojska, mediji, susjedi, rođak, neprijatelj, prijatelj, roditelji, djeca, ja od prije... Odlučujem ja sada
Odlučujem u vjeri.
Vjerujem li da je onaj drugi, isto kao i ja, dijete Božje vrijedan ljubavi i mira ili još bolje: vjerujem li da je Bog sve u svemu tj. vjerujem li u Boga kroz vlastitu stvarnost da smo svi apsolutno jedno Tijelo - da smo svi jedno u Bogu?
Kako vjerujem tako mi je...
Bogu hvala i slava!
