Upravo ovo. Problem je sto se jako puno ljudi drzi ovog ko pijan plota. Pricesti na usta.. Tj. navezanost na geste i pro formu. I kad upoznas i pricas s tim ljudima vidis da su to ljudi koji su cesto asocijalni, anksiozni i imaju jako malo drustvenih kvaliteta, i razgovor (u real life-u) nazalost nikad nije bio ugodan s takvim jedinkama. (...) Ja osobno nisam upoznao jos nijednu osobu koja zastupa gore stajalista a nema problema sa dvi stvari; anksioznost i unutarnji gnjev. Kako je to povezano - ne znam, ali cisto sumnjam da netko tko upozna te osobe pozeli bit katolikom, ili primit ikakav savjet od njih.
Ja osobno sam se cesto trudio vidit neke duhovne kvalitete kod njih, ali bas nikad nisam uspijevao; sem discipliniranosti, ali mi se to vise cini strah od nepoznatnog, nego samokontrola/samosvladavanje samog sebe; dakle ta neka zamisljena crkvena struktura koja je nerealna njima dode kao melem za patologiju.
Iskreno, mislio sam da su biskupi daleko od naroda, da jedan biskup ne bi bio svjestan ovakvih problema. Bome sam iznenaden.
"Ja, osobno,,,JA pa JA"! Što TI? Pročitaj još nekoliko puta taj svoj post, možda shvatiš kako je ovo najogavniji "stil" egocentričnog uzdizanja sebe u sfere vrhunske psihoanalize bilo koga, k tome još vjernika na osnovi njihove savjesti kod pristupanja sv. Pričesti. Sram te bilo umišljena dušo! Možda ti ovaj KARDINAL malo spusti nos?
-------------------------------------------
Najbitnije iz Kardinal SARAH:
Pričest na ruku je DIO SOTONISTIČKOG NAPADA NA CRKVU
Isus trpi za duše onih koji ga vrijeđaju i za koje je prolio Krv koju su tako bijedno i okrutno prezreli. Ali Isus više pati kada izuzetan dar njegove božansko-ljudske Euharistijske prisutnosti ne može donijeti svoje potencijalne učinke u dušama vjernika. I tako možemo shvatiti da se
najveći dijabolički napad sastoji u pokušaju gašenja vjere u Euharistiju, sijanjem zabluda i poticanjem na neprikladne načine primanje Svete pričesti. Doista, rat između Mihaela i njegovih anđela na jednoj strani te Lucifera na drugoj strani, nastavlja se u srcima vjernika: Sotonina meta je misna žrtva i Isusova stvarna prisutnost u posvećenoj Hostiji. Ovaj pokušaj pljačke slijedi dvije stvari: prva je smanjenje samog koncepta “stvarne Prisutnosti”. Mnogi teolozi ustraju u ruganju ili ignoriranju pojma “transupstancijacija” unatoč stalnim referencama o njemu u Učiteljstvu Crkve (…)
Pogledajmo sada kako vjera u stvarnu Prisutnost može utjecati na način na koji primamo Pričest i obrnuto. Primanje pričesti na ruku nesumnjivo uključuje veliko raspršivanje čestica. Naprotiv, pozornost na najmanju mrvicu, briga o čišćenju posvećenih posuda, nedodirivanje hostije znojnim rukama, sve postaje vjeru u Isusovu stvarnu prisutnost, čak i u najmanjim dijelovima posvećene Hostije: ako je Isus tvar euharistijskog kruha, a ako su i najmanje čestica dio tog istoga kruha, manje je važno koliko je velik ili mali komad Hostije! Tvar je ista! To je On! S druge strane,
nepažnja prema česticama nas odvraća od te dogme. Malo pomalo misao može postupno prevladavati: “Ako ni župnik ne obraća pažnju na ulomke, ako dijeli pričest na takav način da se dijelovi mogu raspršiti, onda to znači da Isus nije u njima ili da je On tu samo do ‘određene točke’. “Drugi način na koji se napada Euharistija jest pokušaj uklanjanja osjećaja Svetoga iz srca vjernika. (…)
Dok izraz “transupstancijacija” ukazuje na stvarnu Prisutnosti, osjećaj Svetog omogućuje nam da vidimo njegovu apsolutnu jedinstvenost i svetost. Kakva nesreća bi bila izgubiti osjećaj svetosti upravo u onome što je najsvetije! A kako je to moguće? Primanjem posebne hrane na isti način kao da je obična hrana. (…)
Liturgija se sastoji od mnogih malih rituala i gesta – svaki od njih sposoban je izraziti ove stavove ispunjene ljubavlju, milosrdnim poštovanjem i klanjanjem prema Bogu. Upravo zato je prikladno promicati ljepotu, prikladnost i pastoralnu vrijednost prakse koja se razvila tijekom dugog života i tradicije Crkve, a to je čin primanja Svete pričesti na jezik i klečeći. Veličanstvo i plemenitost čovjeka, kao i najviši izraz njegove ljubavi prema svom Stvoritelju, sastoji se u klečanju pred Bogom. Isus je sam molio na koljenima u nazočnosti Oca. (…)
U tom smislu želio bih predložiti primjer dva velika sveca našeg doba: sv. Ivana Pavla II. i Terezije iz Kalkute. Cijeli život Karola Wojtyłe bio je obilježen dubokim poštovanjem prema Svetoj Euharistiji. (…) Usprkos iscrpljenosti i nemoći (…) uvijek bi kleknuo pred Blagoslovljenim sakramentom. Nije mogao kleknuti i ustati sam. Trebala mu je pomoć drugih da savije koljena i da ustane. Do posljednjeg dana, želio nam je ponuditi veliko svjedočanstvo štovanja Presvetoga sakramenta. Zašto smo tako ponosni i neosjetljivi na znakove koje nam Bog nudi radi našeg duhovnog rasta i naše intimne veze s Njim?
Zašto ne kleknemo kako bi primili Svetu pričest po primjeru svetaca?
Je li doista toliko ponižavajuće kleknuti i ostati klečeći pred Gospodinom Isusom Kristom?
A ipak, “On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom (..) ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.” (Fil 2, 6-8).
Sveta majka Terezija iz Kalkute, izuzetna redovnica koju se nitko ne bi usudio smatrati tradicionalistom, fundamentalistom ili ekstremistom, čija je vjera, svetost i cjelokupno darivanje sebe Bogu i siromašnima svima poznata, imala je apsolutno štovanje prema božanskom Tijelu Isusa Krista. Svakako je svakodnevno doticala Kristovo “tijelo” u raspadajućim i trpećim tijelima najsiromašnijih od siromašnih. Ali ipak, ispunjena divljenjem i poštovanjem, Majka Tereza se suzdržavala od dodirivanja transupstanciranog Tijela Kristova. Umjesto toga, klanjala mu se i promatrala ga tiho, spuštala se na koljena i klečala pred Isusom u Euharistiji. Štoviše,
primila je Svetu pričest na jezik, poput malog djeteta koje ponizno dopušta da ju hrani njezin Bog.
Svetica je bila tužna i bolno je patila kada bi vidjela kako kršćani primaju Svetu pričest na svoje ruke. Osim toga, rekla je da, koliko je znala, sve njezine sestre primaju Pričest samo na jezik.
Ne ostvaruju li se tu Božje riječi: “Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!“(Ps 81,10)?
....................
https://kristadobrogpastira.com/kardina ... -na-crkvu/