Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Čet tra 23, 2026 12:41

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 60 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: Sub lip 26, 2021 21:29 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4859



Čini se da je besmrtnost duše bila predmet rasprava još od Tome Akvinskog jer se htjelo razgraničiti Aristotelov način diobe duše i njene besmrtnosti u kojem uskrsnuće nije ni potrebno - od biblijske objave i nauka Crkve. Zato je na 5. lateranskom saboru prihvaćena kao "dogma":
........................................................................................

Da mi kršćani moramo biti oprezni da tu besmrtnost ne shvatimo na taj platonistički način.
Na žalost ova filozofija je izvršila golemi utjecaj tako da što se tiče svijeta on je potpuno pod utjecajem ovog rekao bi se anti biblijsko-kršćanskog pogleda npr. Holivud te prikazivanje nekih lebdećih duhova, Kasper i sl. nameće takvu predodžbu čak i mnogi kršćani su to prihvatili kao normalno.

U svemu tome Uskrsnuće kao centralni događaj i način budućeg života se stavlja u drugi plan.

Pitanje je zapravo koliko mi kršćani shvaćamo da je život vječni ili besmrtnost rezultat jedino i samo Isusa Krista i Njegova spasenjskog djela počevši od utjelovljenja za koje oci kažu:
"Bog je postao čovjek da bi čovjek postao Bog".

Ako bi se na besmrtnost gledalo kao nekakvu automatsku datost onda bi obezvrijediti samo Uskrsnuće kao jedini mogući princip života vječnog a i utjelovljenje Boga i uzimanje naše smrtne i ograničene naravi ili prirode a za uzvrat dobivanje u dioništvo kako kaže apostol Petar te Božanske naravi po kojoj nam je osigurano ta besmrtnost koja pripada samo Bogu a mi je dobivamo po milosti.
Zato ponovno pitam.

Da li smo mi besmrtni po prirodi ili po milosti?

Jasno je da smo samo po Isusu Kristu Bogočovjeku zadobili ovo dioništvo u Njegovoj besmrtnoj naravi ali ako kažemo da je naša duša besmrtna a nemamo u vidu ovu Kristocentričnost onda je vrlo moguće da to krivo razumijemo.
Zato citiranje katekizma bez objašnjenja može nanijeti više štete nego koristi.

Nadam se da je sada malo jasnije zbog čega se postavljaju ovakva pitanja i zbog čega je potrebno o njima razmišljati.

Dakle duša je besmrtna jer tako govori katekizam. To je ok.
I to je dogma, isto tako je ok.

Ali prvo da razjasnimo što za nas predstavlja pojam duša?( Jeli to nekakav zasebni entitet koji preživljava ili duša predstavlja osobu kao puninu)

Zatim na koji način predstavljamo sebi besmrtnaost?

( Jeli to neko automatsko davanje koje nam omogućuje da vječno preživljavamo ili je to isključivo vezano i omogućeno samo zahvaljujući Isusu Kristu i njegovu spasenjskom dijelu.


Što znači "dogma"?
"Vjerovati u besmrtnost duše" - što to znači za naš život?
Ima li ta vjera neke konkretne posljedice za naše ponašanje?

Ako su stari biblijski pisci vjerovali da se nakon smrti "duh vraća Bogu koji ga je dao" - jesu li oni zapravo vjerovali da je duša smrtna ili besmrtna? Ja bih rekla da su oni još uvijek tražili istinu i objašnjenje od Boga, tj. nisu se usudili nadati da bi Bog mogao tako nešto veliko pripraviti čovjeku...

Isus svojim uskrsnućem definitivno donosi veliku novost - toliku da njegova "radosna vijest" postaje sasvim novi nauk i religija. Sveti Pavao govori o vječnom životu, sveti Ivan da smo djeca Božja, apostoli tumače vjeru u uskrsnuće tijela... Kad Isus u svojim prispodobama sam govori o eshatologiji i posljednjim stvarima on spominje Lazara i bogataša (nagradu i kaznu), ženidbeni vez koji više ne vrijedi (jer ljudi žive kao anđeli), govori o posljednjem sudu (razdioba na lijeve i desne), o pšenici i kukolju.

Prvi kršćani možda su više čeznuli za time, nego vjerovali, jer je ta Isusova poruka davala potpuni smisao krhkom životu, a i zadovoljenje konačne pravde (jer silnici vladaju ovim svijetom i tko dobro čini uvijek će biti progonjen).

Pritom je rasprava o tome je li duša po naravi smrtna ili besmrtna bila u drugom planu, sve do 16. stoljeća kad su učestali izrazi kao što su "spasenje duše", "vječna smrt", "pakao, čistilište i raj" dovodili u zabludu neke jer je "vječna smrt" pobijala "pakao", a "spasenje duše" nedovoljno jasno tumačilo vjeru u uskrsnuće tijela.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto kol 10, 2021 20:49 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 1542

Što znači "dogma"?
"Vjerovati u besmrtnost duše" - što to znači za naš život?
Ima li ta vjera neke konkretne posljedice za naše ponašanje?

Ako su stari biblijski pisci vjerovali da se nakon smrti "duh vraća Bogu koji ga je dao" - jesu li oni zapravo vjerovali da je duša smrtna ili besmrtna? Ja bih rekla da su oni još uvijek tražili istinu i objašnjenje od Boga, tj. nisu se usudili nadati da bi Bog mogao tako nešto veliko pripraviti čovjeku...

Isus svojim uskrsnućem definitivno donosi veliku novost - toliku da njegova "radosna vijest" postaje sasvim novi nauk i religija. Sveti Pavao govori o vječnom životu, sveti Ivan da smo djeca Božja, apostoli tumače vjeru u uskrsnuće tijela... Kad Isus u svojim prispodobama sam govori o eshatologiji i posljednjim stvarima on spominje Lazara i bogataša (nagradu i kaznu), ženidbeni vez koji više ne vrijedi (jer ljudi žive kao anđeli), govori o posljednjem sudu (razdioba na lijeve i desne), o pšenici i kukolju.

Prvi kršćani možda su više čeznuli za time, nego vjerovali, jer je ta Isusova poruka davala potpuni smisao krhkom životu, a i zadovoljenje konačne pravde (jer silnici vladaju ovim svijetom i tko dobro čini uvijek će biti progonjen).

Pritom je rasprava o tome je li duša po naravi smrtna ili besmrtna bila u drugom planu, sve do 16. stoljeća kad su učestali izrazi kao što su "spasenje duše", "vječna smrt", "pakao, čistilište i raj" dovodili u zabludu neke jer je "vječna smrt" pobijala "pakao", a "spasenje duše" nedovoljno jasno tumačilo vjeru u uskrsnuće tijela.



Da li smo besmrtni zato što imamo besmrtnu dušu ili smo besmrtni zato što Bog postaje čovjek, što kaže apostol Petar: " postali smo dionicima Njegove naravi?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri kol 11, 2021 22:08 

Pridružen: Pet kol 19, 2011 12:51
Postovi: 586


Da li smo besmrtni zato što imamo besmrtnu dušu ili smo besmrtni zato što Bog postaje čovjek, što kaže apostol Petar: " postali smo dionicima Njegove naravi?

zato što imamo dušu


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet kol 12, 2021 20:41 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4859


Da li smo besmrtni zato što imamo besmrtnu dušu ili smo besmrtni zato što Bog postaje čovjek, što kaže apostol Petar: " postali smo dionicima Njegove naravi?

I jedno i drugo. Ovo prvo (besmrtnu dušu) imamo radi ovog drugog (Božjeg utjelovljenja).

To je "čudesna razmjena" (admirabile commercium).

Kao što rekoše stari crkveni oci:
Sveti Atanazije Aleksandrijski kaže: "Božji je Sin postao čovjekom da nas učini Bogom" (De Incarnatione, 54, 3: PG 25, 192), ali poglavito sa svetim Leonom Velikim i njegovim glasovitim homilijama o Božiću ta stvarnost postaje predmetom dubokom razmišljanja. Sveti papa kazuje: "Ako budemo priznavaoci neizrecive susretljivosti Božjeg milosrđa koja je navela Stvoritelja ljudi da postane čovjekom, ona će nas uzdići u narav Onoga kojem se klanjamo u našoj naravi" (Govor 8 o Rođenju Gospodnjem: CCL 138,139).

https://www.vatican.va/content/benedict ... 20104.html


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet kol 13, 2021 10:40 

Pridružen: Čet kol 10, 2017 16:11
Postovi: 789
Što, ljudi koji su živjeli prije utjelovljenja, nisu imali besmrtnu dušu? Umrli i nikom ništa?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet kol 13, 2021 21:02 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4859
Što, ljudi koji su živjeli prije utjelovljenja, nisu imali besmrtnu dušu? Umrli i nikom ništa?

Ne, nije to kronološki povezano... Bog sve ljude otpočetka stvara s besmrtnom dušom, jer je u vječnosti, u početku vremena, predvidio Sinovo utjelovljenje.

Nastavak papinog učenja:
"A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo" (Gal 4, 4-5).
Božić je tako blagdan u kojem Bog postaje tako blizak čovjeku da dijeli s njim sam čin rađanja, da bi mu objavio njegovo najdublje dostojanstvo: da je dijete Božje.
I tako čovjekov san otpočet još u raju – htjeli smo biti kao Bog – ostvaruje se na neočekivan način ne po čovjekovoj veličini koji ne može postati Bog, već po poniznosti Boga koji silazi i tako ulazi u nas u svojoj poniznosti i uzdiže nas k pravoj veličini svoga bića.

Drugi vatikanski koncil u vezi s tim kaže: "Otajstvo čovjeka stvarno postaje jasnim jedino u otajstvu utjelovljene Riječi" (Gaudium et spes, 22); u protivnom ostaje zagonetka: što znači to stvorenje čovjek?
Tek kad vidimo da je Bog s nama možemo vidjeti svjetlo za naše biće, biti sretni što smo ljudi i živjeti s povjerenjem i radošću.
A gdje se to na stvaran način uprisutnjuje ta čudesna razmjena, da djeluje u našem životu i učini ga životom prave djece Božje? Odgovor glasi: u euharistiji. Kada sudjelujemo na misi mi prikazujemo Bogu kruh i vino, plodove zemlje, da ih on primi i preobrazi dajući samoga sebe i dajući se nama za hranu, da primanjem njegova Tijela i Krvi sudjelujemo u njegovom božanskom životu.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri kol 18, 2021 23:06 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 1542
I jedno i drugo. Ovo prvo (besmrtnu dušu) imamo radi ovog drugog (Božjeg utjelovljenja).

To je "čudesna razmjena" (admirabile commercium).

Kao što rekoše stari crkveni oci:
Sveti Atanazije Aleksandrijski kaže: "Božji je Sin postao čovjekom da nas učini Bogom" (De Incarnatione, 54, 3: PG 25, 192), ali poglavito sa svetim Leonom Velikim i njegovim glasovitim homilijama o Božiću ta stvarnost postaje predmetom dubokom razmišljanja. Sveti papa kazuje: "Ako budemo priznavaoci neizrecive susretljivosti Božjeg milosrđa koja je navela Stvoritelja ljudi da postane čovjekom, ona će nas uzdići u narav Onoga kojem se klanjamo u našoj naravi" (Govor 8 o Rođenju Gospodnjem: CCL 138,139).

https://www.vatican.va/content/benedict ... 20104.html


Ako imamo besmrtnu dušu onda ne trebamo uskrsnuće.
Da li je uskrsnuće naš cilj i način budućeg života ili besmrtnost duše.
Da li su sa Isusom na gori razgovarali besmrtne duše Ilija i Mojsija ili su bili u uskrslim tijelima?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet kol 19, 2021 11:38 

Pridružen: Uto stu 26, 2019 18:59
Postovi: 367
Lokacija: Jastrebarsko
Dobro je ovdje malo razmotriti vječnost.

Ja to gledam kao osnovu.
Većinom je osnova prolazno vrijeme, pa tako čujem: prije vječnosti, nakon vječnosti, kad dođe vječnost...

Isus je sve vrijeme sa nama. Vječno je sa nama.
Vjerujemo li u to?
"I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."

Ovdje nema uvjeta: ako, kada, sve dok, ili, ali ...
Nema niti definicije prostora (tamo, onamo, ovdje, ondje...), niti odabira: ovi, oni, mi, naši, naše...
Izjava počinje sa i što je oznaka apsolutne bezuvjetne ljubavi.

Uvjeti, prostorna definicija i odabir osoba su osobine prolaznog svijeta, tj. od onih koji su od ovoga svijeta.
Pozvani smo biti u ovome svijetu, iako nismo od ovoga svijeta :))

Častimo Isusa kad govorimo koje je što godine (prije ili poslije rođenja Krista), no Krist nije od ovoga svijeta :;

Možemo i sami odabrati ponovnim rođenjem obraćenjem da nismo od ovoga svijeta, već u ovome svijetu čime slavimo Boga diveći se ljepoti ovoga očaravajućeg svijeta u Savezu u Ljubavi :DD

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet kol 20, 2021 21:25 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4859

Ako imamo besmrtnu dušu onda ne trebamo uskrsnuće.
Da li je uskrsnuće naš cilj i način budućeg života ili besmrtnost duše.
Da li su sa Isusom na gori razgovarali besmrtne duše Ilija i Mojsija ili su bili u uskrslim tijelima?

Evo, sad za Veliku gospu dosta se govorilo o uskrsnuću tijela. Možda si već i pročitao homiliju kardinala Bozanića iz Marije Bistrice (njegove riječi su mi uvijek zanimljive, a draže mi je nasamo pročitati jer slušajući nešto i prečujem), osobito ovaj ulomak:

Citat:
"3. Draga braćo i sestre, sve dok o vjeri i duhovnom životu razmišljamo kao o nečemu što samo dodiruje našu dušu, nećemo puno odstupati od drugih religijskih iskustava i naučavanja. »Općenito se dosta lako prihvaća da se ljudski život poslije smrti nastavlja na duhovan način. Ali kako vjerovati da ovo tijelo, koje je tako očito smrtno, može uskrsnuti za vječni život« (KKC, 996). Upravo kršćanska vjera jest vjera i u uskrsnuće tijela, kako ispovijedamo u Apostolskom vjerovanju: »Vjerujem u Duha Svetoga, (…) u općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni«.

Stoga je današnja Svetkovina kao drugi Uskrs – sav marijanski. Ona nam kao zalog pruža otajstvo uskrsnuća tijela za kojim u svojoj dubini čezne ljudsko srce. Ona obasjava svjetlom nade našu svakidašnjicu. Marija, dušom i tijelom uznesena na nebo, usmjeruje naš pogled prema našoj budućoj sudbini.

4. Uznesenje Blažene Djevice Marije u nebo, ne samo dušom nego i tijelom, prosvjetljuje našu vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni. To je posebnost kršćanstva: vjera u uskrsnuće tijela, jer je tijelo hram Duha Svetoga. I naše tijelo čeka otkupljenje.

Marijino uznesenje dušom i tijelom u nebo je siguran znak naše buduće slave i uči nas ispravnom pristupu našemu tijelu. Ova nam Svetkovina usmjeruje pogled preko granica smrti kada se raspada naš ovozemni dom, kako bismo, zatim, po Božjoj milosti prošli kroz duboku promjenu.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije potiče nas da njegujemo zdrav odnos prema duši i tijelu, prema cijelom svojem biću, koje je predodređeno za slavno zajedništvo s Bogom, poput Presvete Bogorodice Marije. Stoga nam pogled na Mariju pomaže da cijenimo vlastitu ljudskost, svoje tijelo i svoju dušu, svoj život, jer ćemo i mi jednom doći do slave u kojoj se Marija već nalazi.

5. Vjera u uskrsnuće tijela puno je šira od besmrtnosti duše. Ona nam pokazuje da ništa ljudsko neće biti izgubljeno, nego će sve biti zauvijek spašeno. S tim je povezana još jedna poruka kršćanske mudrosti, koja je danas nažalost pomalo zanemarena, ako ne i zaboravljena, a to je ona o zaslugama. Naime, zasluga je pečat Vječnoga što ga Krist utiskuje u svaki čovjekov čin, čak i onaj najskromniji i najskriveniji, ako se čini u svjesnom i namjernom odnosu s Kristom, koji je za nas dao svoj život. Uključujući svoj mali doprinos u Kristovo djelo otkupljenja, sudjelujemo u beskrajnim zaslugama što ih naš Gospodin s Križa nastavlja izlijevati na nas po euharistijskoj žrtvi."
https://ika.hkm.hr/novosti/homilija-kar ... -bistrici/


Ne znam želiš li reći da je besmrtnost duše nekako u suprotnosti s uskrsnućem ili da jedno pobija drugo. Po meni oboje ima logike, a u tome da bismo mi kršćani više trebali naglašavati uskrsnuće, to stoji.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri vel 09, 2022 09:25 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 1542
Evo, sad za Veliku gospu dosta se govorilo o uskrsnuću tijela. Možda si već i pročitao homiliju kardinala Bozanića iz Marije Bistrice (njegove riječi su mi uvijek zanimljive, a draže mi je nasamo pročitati jer slušajući nešto i prečujem), osobito ovaj ulomak:



Ne znam želiš li reći da je besmrtnost duše nekako u suprotnosti s uskrsnućem ili da jedno pobija drugo. Po meni oboje ima logike, a u tome da bismo mi kršćani više trebali naglašavati uskrsnuće, to stoji.


Besmrtnost duše po milosti ili ovisnosti o Bogu a nikako besmrtnost duše po vlastitoj prirodi.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pon vel 21, 2022 09:29 

Pridružen: Uto stu 26, 2019 18:59
Postovi: 367
Lokacija: Jastrebarsko
Priroda je Božjih ruku djelo!
Ja sam, kao i svatko od nas, Božjih ruku djelo!

Ljubeći drugačijega različitoga, mi ljubimo i bližnjega, mi ljubimo i Boga, a ujedno i sebe vjerujući da smo svi u Božjim očima jedno.
Mt 7,12
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Moja crkva
PostPostano: Pon tra 25, 2022 12:13 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 1542
EDIT: Prebačeno s teme "Moja crkva"


Zujko, mislim da ni ovo "popuštanje" mjera neće trajati dulje od turističke sezone (BA1. pa BA2., pa neki X-ovi s dodacima drugih slova su već u pripremi. Mislim na tobožnje mutacije korone).
Po pitanju Pričesti, pitam se, shvaćaju li SVI da primaju cijeloga, ŽIVOGA Isusa, a ne samo materijalno, možda čak i mrtvu materiju - tijelo, po nekima tek simboliku? Pa čak i za neke svećenike kad vidim kako dijele Pričest - kao žvaku.




Mnogi misle što je samo djelomično točno da primaju doslovno komad mesa i krvi Kristove a da nisu svjesni da zapravo primaju cjelokupnu osobu i to Uskrsnog i proslavljenog Krista sa svim onim što to Uskrslo tijelo uključuje i s obzirom na nas kao udove Crkve.

Opasnos postoji i da se Tijelo izloženo na klanjanju neki dožive kao relikviju ili kao što rekoh na početku samo kao dio tijela i krvi.

Dobro je razmisliti što je sveti Augustin rekao u molitvi:

" bilo mi je kao da čujem tvoj glas iz visine: ‘Ja sam hrana jakih: rasti pa ćeš me jesti. I nećeš ti mene pretvarati kao hranu svoga tijela, nego ćeš se ti promijeniti u mene.’

Pitanje na kraju:
Da li mi Krista u pričesti pretvaramo u sebe ili On nas pretvara u sebe?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Moja crkva
PostPostano: Uto tra 26, 2022 12:24 

Pridružen: Čet lip 12, 2008 18:03
Postovi: 666
Pitanje na kraju:
Da li mi Krista u pričesti pretvaramo u sebe ili On nas pretvara u sebe?

Zanimljivo, mada čudno formulirano pitanje. Ipak, za Isususovu tvrdnju kako je On Put, Istina i Život. Ž. Bezić u svojoj knjizi `Kršćansko savršenstvo` ovo zadnje pojašnjava (jer si i ti pitanje usko vezao uz život s, po i U Kristu).
..........
ŽIVOT
Kako po roditeljima dobivamo naravni život, tako po Isusu primamo vrhunaravni: "Došao sam da imaju život u izobilju" (Iv. 10,10). "Ja sam uskrsnuće i život - poučava Isus Martu - Tko vjeruje u mene, ako i umre živjet će. Tkogod živi i vjeruje u mene sigurno neće umrijeti" (Iv. 11,25...). Ne samo da od Krista primamo život, mi smo njegov vlastiti život, jedan isti organizam s njime, njegovo Otajstveno Tijelo. U njemu, po njemu i za njega živimo. "Sve je naime stvoreno po njemu i za njega" (Kol. 1,16). On je loza, a mi njezino pruće što vene odrezano od živodajnog trsa (Iv. 15,5).
.
Bez milosnog jedinstva s Isusom nema nadnaravnog života. "Meni je Krist život", svjedoči sv. Pavao (Filip. 1, 21). I svima nama je Krist život. U tolikoj mjeri da se moramo hraniti njegovim tijelom i krvlju, ako želimo živjeti. Euharistija je specijalni sakramenat života: Kristova u nama, našega u Kristu. Dobro su je nazvali "produženim Utjelovljenjem" (Incarnatio continuata), koje započinje na oltaru a završava u našem srcu. Ovaj put se Isus utjelovljuje ne više u krilu Majke, nego u prilikama kruha i u srcu pri-česnika. Toliko mu je stalo do našega života da svoj vlastiti čini sredstvom i hranom našega, uništava svoje euharistijsko tijelo na misi mističkim načinom, a u pričesti fizičkim. U Euharistiji se ostvaruje mistička, fizička i milosna asimilacija našega života s Isusovim.
.
Tajna ove životne asimilacije nije simbolika, nego stvarnost. Mi smo - po riječima Apostola - zaista s Kristom "suživljeni" (Ef. 2. 5), "saumrli"(II Tim. 2,11), "supokopani" i "sauskrsli" (Rim. 6,4), te ćemo konačno s njime skupa sjediti" na nebu (Ef. 2, 6). A to je moguće stoga što smo njemu "utjelovljeni", (incorporati) te tako postali daleko više nego samo ud Kristov (Christi sumus), mi smo on sam (Christus sumus). "Živim, ali ne više ja, već u meni živi Krist" (Gal. 2,20).
Krist je moj život i moj životni program: "Per ipsum et cum ipso..." Po njemu Boga slavim, s njime molim i dobivam nove milosti, u njemu živim, radim i posvećujem se.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Moja crkva
PostPostano: Uto tra 26, 2022 14:32 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 1542
Zanimljivo, mada čudno formulirano pitanje. Ipak, za Isususovu tvrdnju kako je On Put, Istina i Život. Ž. Bezić u svojoj knjizi `Kršćansko savršenstvo` ovo zadnje pojašnjava (jer si i ti pitanje usko vezao uz život s, po i U Kristu).
..........
ŽIVOT
Kako po roditeljima dobivamo naravni život, tako po Isusu primamo vrhunaravni: "Došao sam da imaju život u izobilju" (Iv. 10,10). "Ja sam uskrsnuće i život - poučava Isus Martu - Tko vjeruje u mene, ako i umre živjet će. Tkogod živi i vjeruje u mene sigurno neće umrijeti" (Iv. 11,25...). Ne samo da od Krista primamo život, mi smo njegov vlastiti život, jedan isti organizam s njime, njegovo Otajstveno Tijelo. U njemu, po njemu i za njega živimo. "Sve je naime stvoreno po njemu i za njega" (Kol. 1,16). On je loza, a mi njezino pruće što vene odrezano od živodajnog trsa (Iv. 15,5).
.
Bez milosnog jedinstva s Isusom nema nadnaravnog života. "Meni je Krist život", svjedoči sv. Pavao (Filip. 1, 21). I svima nama je Krist život. U tolikoj mjeri da se moramo hraniti njegovim tijelom i krvlju, ako želimo živjeti. Euharistija je specijalni sakramenat života: Kristova u nama, našega u Kristu. Dobro su je nazvali "produženim Utjelovljenjem" (Incarnatio continuata), koje započinje na oltaru a završava u našem srcu. Ovaj put se Isus utjelovljuje ne više u krilu Majke, nego u prilikama kruha i u srcu pri-česnika. Toliko mu je stalo do našega života da svoj vlastiti čini sredstvom i hranom našega, uništava svoje euharistijsko tijelo na misi mističkim načinom, a u pričesti fizičkim. U Euharistiji se ostvaruje mistička, fizička i milosna asimilacija našega života s Isusovim.
.
Tajna ove životne asimilacije nije simbolika, nego stvarnost. Mi smo - po riječima Apostola - zaista s Kristom "suživljeni" (Ef. 2. 5), "saumrli"(II Tim. 2,11), "supokopani" i "sauskrsli" (Rim. 6,4), te ćemo konačno s njime skupa sjediti" na nebu (Ef. 2, 6). A to je moguće stoga što smo njemu "utjelovljeni", (incorporati) te tako postali daleko više nego samo ud Kristov (Christi sumus), mi smo on sam (Christus sumus). "Živim, ali ne više ja, već u meni živi Krist" (Gal. 2,20).
Krist je moj život i moj životni program: "Per ipsum et cum ipso..." Po njemu Boga slavim, s njime molim i dobivam nove milosti, u njemu živim, radim i posvećujem se.



Dali se na osnovu ovih razmatranja može zaključiti da život vječni koji će mo baštiniti u Kristu i koji je zapravo ucjepljenje u Njegov život i Tijelo čiji smo udovi a koji započinje od trenutka utjelovljenja ili kako sveti oci kažu " Bog je postao čovjek da bi čovjek postao Bog" a u poslanici svetoga Petra imamo da će mo postati dionici Njegove naravi ili Ivan kad kaže još se ne očitova što će mo biti ali znamo kad ....biti ćemo slični Njemu.

I sad dalje kako reče ovaj svećenik po pričesti ulazimo u taj Život i živi organizam te se sjedinjujemo sa svojom Glavom- Kristom.

Da li je ta naša nazovimo " besmrtnost isključivo vezana za Krista ili mu život vječni primamo odmah po rođenju jer imamo besmrtne duše.
Ako već po rođenju odmah postajemo besmrtni po tim besmrtnim dušama onda utjelovljenje smrt i Uskrsnuće nije u središtu i kao jedina posljedica naše besmrtnosti.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Moja crkva
PostPostano: Uto tra 26, 2022 16:46 

Pridružen: Čet lip 12, 2008 18:03
Postovi: 666
Da li je ta naša nazovimo " besmrtnost isključivo vezana za Krista ili mu život vječni primamo odmah po rođenju jer imamo besmrtne duše.
Ako već po rođenju odmah postajemo besmrtni po tim besmrtnim dušama onda utjelovljenje smrt i Uskrsnuće nije u središtu i kao jedina posljedica naše besmrtnosti.

Kopitar, zašto "besmrtnost" pod navodnicima?
Znamo da je Duh Sveti duša naše duše. I po duši smo besmrtni. Po materiji (koju je opet, stvorio Bog, posredno evolucijom ili drugačije) dobivamo tijelo, ali dušu! Eh... Pa ŠTO Bog može dati nego samoga sebe kao najveću dragocjenost čovjeku?!!!
Nije Bog sebičan! Ali valjda razumijemo ZAŠTO mu je toliko stalo do svakog ljudskog bića - njegove duše? (usputno, nju Sotona nastoki zavesti da se tako osvećuje Bogu).

Da, Isusov dolazak, Muka i Uskrsnuće kao 1. nikome automatski ne OSIGURAVAJU vječni život UZ Boga, ali OMOGUĆUJU, što itekako ovisi o nama samima. Sve je milost Božja, pa i naš život. Ako prihvaćamo te milosti sa zahvalnošću i živimo sukladno tim darovima, našoj vjeri, spoznajama KAKO trebamo živjeti - vječni život će biti uistinu vječni život. Ako odbijamo - vječna smrt je odabrana od POJEDINCA, jer Bog poštuje slobodnu volju, izbor.

Kao 2. Besmrtnost naše duše nije vezana uz dolazak Isusov... Pa i On sam je imao LJUDSKU i besmrtnu kao i naše dušu!
Isus je sišao/sašao nad pakao (ja znam reći "u podraj" gdje su duše pravednika čekali trenutak Kristova dolaska po njih. Zašto? Jer si po primjeru apostola koji se čude da Isus ulazi kroz zatvorena vrata, stane među njih...Ma da skratim: po želji je isus materijalan, po želji čisto duhovan, to je PRODUHOVLJENO tijelo kakvo će svatko dobiti o uskrsnuću svih mrtvih.
Dakle, ovo ti pišem da prihvatiš ZAŠTO kažemo da je nebo bilo zatvoreno nakon Istočnoga grijeha. Sv. Ivan piše da nitko nije vidio Oca doli sin. A Isus kaže: "Tko vidi mene, vidi i Oca". Nakon uskrsnuća 100% točno - i nakon ljudske smrti - sve PO Isusu.
.
Kristovo utjelovljenje smrt i Uskrsnuće JESTE u središtu i zbilja je samo tako Isus omogućio da svoju/našu besmrtnost "iskoristimo" na, od Stvoritelja planirani način, da vječno budemo UZ Njega. A Cijelo Trojedinoga Boga, (pretpostavljam i sve u Raju) omogučio nam je Božju PLAN realiziran kroz osobu Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga Ćovjeka.
Ja o svemu kao totalni laik, ali pišem smatrajući da je to valjda tako. :)


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 60 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sljedeće

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 4 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr