Katolički odgovori

Ne mogu zamisliti da bih se odricala vlastitog identiteta, svojih pradjedova i prihvaćala tamo neke melodije koje sa mnom nemaju veze. Meni to sve izgleda kao pranje mozga.
Zašto nije moguće čuvati, radovati se i živjeti u pokladu vjere svojih otaca nego zanemarivati svo svoje korijenje i prihvaćati uvozne novotarije. A ovdje se krv lila za krst časni i slobodu zlatnu?!
Isus je bio Židov i obnašao je sve židovske tradicije, sigurna sam i s pobožnošću i ljubavlju pjevao pjesme svoga naroda. kako može poštovati tuđe onaj tko prezire svoje.
Uz put, ono što sam vidjela od neokatekumenskih slavlja mi je vrlo odbojno, s duhom i mentalitetom Hrvatske nema ništa. Što se pak katoličanstva tiče skeptična sam, ali nad time trebaju bdjeti biskupi.

Točno.
međutim izgleda da narod potcjenjuje svoje vlastite vrijednosti, kvalitetu i originalnost.
kad sam došla u kraj gdje sada živim, ljudi su se u klapi jako trudili biti moderni i dalmatino...dok sam i ja govorila da je najveća duhovnost i ljepota u njihovom zavičajnom napjevu- nakanatu.

pomalo su to ostavili, kad su se ispucali na foru dalmato, vratili su se crkvenim pučkim napjevima svog kraja..
Tko god dođe u crkvu i čuje ih ostane pod dubokim dojmom jačine ovog napjeva.
naravno da i dalmatinski izričaj kao i zagorski i drugi imaju svoju ljepotu, zbog toga je dobro njegovati to što su nam naši djedovi i prapradjedovi ostavili u nasljeđe.

neokatekumensko veselje i prazni pjesmuljci s rima-štima štihom nemaju nikakve dubine, osim vanjskog efekta Prevelike sreće samih pjevaća i cijele njihove pratnje
kome to paše u dotičnom trenutku, neka izvoli.

Koliko se dugo može iskreno to furati, e to je jedna druga priča. Praznina nikada nema iza sebe nikakav trajni trag.
No, eto, neka samo predstava krene...Show must go on.
samo neka nam ne diraju u ono što je u svima nama, pa i njima samima, iskinsko i naše. Vratiti će se svatko izvoru tko za istim ide.

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Molim te da kažeš konkretno gdje i tko niječe žrtveni karatker mise, tko još uvijek tvrdi da nema euharistije bez zajednice i umanjuje ulogu svećeništva. Neokatekumeni su priznati dio Crkve, i takvo nešto nitko tko je u Crkvi ne može naučavati.
Trebamo gledati stanje danas, a ne ono što je bilo. Ako imaš saznanja za sadašnje probleme, o tome ima smisla pričati.

Na kraju tvoje iskustvo sa neokatekumenima na ovom forumu nazivaš "gotovo neurotičnom opsesijom s konfliktom radi konflikta", no koliko sam ja pratio ovu temu, ne mogu se s time složiti, ustvari ne znam koji su to postovi ili tvrdnje na koje imaš primjedbu?

šta mogu kad sam duhovno siromašan

no to i nije bila primjedba nego usporedba,kad neko ima apriori loše mišljenje o NP onda koliko vidim od muhe pravi slona pa sam onim samo htio na to malo ukazat.

ALi nema veze,svako ima pravo na svoje mišljenje,ti na svoje,ja na svoje.Ni prihvaćat nas ne mora svatko,sve u slobodi.

Ako sam te nečim uvrijedio molim za oprost

Al dobro mi je ono Kikaši ka da smo svi neki vlaji...

ma da,kad jednom zapjevaš psalme malo drugačije uglazbljene nego je u nas uobičajeno odmah si se odrekla svega svoga,i svojih korjenova i svega ostalog.Onaj kome se ne pjeva ni ne mora pjevat.Iskreno ni meni se takva glazba nije sviđala i nisam pjevao kad bi drugi pjevali ali su mi neke pjesme lege i sad ih s guštom pjevam.

A također i u crkvi van zajednice pjevam sve pjesme koje se inače pjevaju pa ako sam na zajednici i zapjevao koju "kikašku" pjesmu ja se ničeg svoga nisam odrekao nego sam se samo obogatio za nešto novo

Kikašu jedan! Ne diraj Vlaje, jerbo kad ja moja mater i ostali u crkvi u kojoj san se krstila zapivamo U sve vrime godišta, cili anđeoski zbor piva s nama.

Ali isti taj zbor piva i kad ja i moji kikaši zapivamo psalme. Samo što onda držin ruku na džepu, jerbome malo straj da mi putovnicu ne oduzmu

A ti moj Angeluse, Zumzum, Sara, i ostali svi imate jedan pozdrav i od mene, ma ko nećete na kikaški tulum, dođite na kavu, pa što Bog da.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

šta možeš,sve je to kikašluk...

A uostalom psalmi se pjevaju na Hrvatskom a tekst je iz Biblije pa tu osim melodije ne vidim ništa toliko značajnoga.I to pjevamo dva puta tjedno kad smo na zajednici i euharistiji i ne vidim zašto zbog toga ne bi pjevali crkvene pjesme kad smo u crkvi,zbog toga se ničega ne moramo odreć

Vidim,da se mnogi stalno hvataju forme,kalupa,ignorirajući sadržaj.

Kome pravo,kome krivo ja tvrdim da je sve to jedna farizejština.

Opet tvrdim da način izričaja pjesme nije toliko bitan koliko sam sadržaj.
A sve to zajedno ne vrijedi ništa,ako se taj sadržaj ne preslikava u osobni život svakog od nas.

Ovaj put je vrlo zahtjevan,kako za laike,tako i za svećenike,
jer ne ostavlja mnogo mjesta za glumu.
Dapače,sam Duh koji proizlazi iz Riječi i Euharistije tjera svakoga da preispita samog sebe stalno.
To preispitivanje i dinamika Puta rezultira spoznajom što sam ja.
A ta spoznaja ljudskosti ukaljanoj grijehom i spoznajom da me Krist ljubi u dimenziji križa daje mi snagu da se pokrenem i promijenim.Ne konačno,već stalno kao jedan proces.

A sad pitanje za Mirka,gdje se to stalno pjeva gregorijanski koral?
I na kraju,da li ti znaš,odakle su tekstovi u koralu?

Isto tamo odakle su i iz Neokatekumenskih pjesama,karizmatičkih ili hrvatskih liturgijskih
pjesama.

_________________
QUIS UT DEUS

Pa po mom mišljenju bilo bi bolje i non stop pjevati gregorijanski koral nego pljeskati i plesati u Crkvi kao na trgu ili gostionici.
Evo što Papa kaže o tome:
Ars celebrandi – umijeće (ispravnog) slavljenja
38. …nadići svaku moguću suprotstavljenost između umijeća (ispravnog) slavljenja te punog, aktivnog i plodnog sudjelovanja svih vjernika. Doista, glavni način kojim se promiče sudjelovanje Božjega naroda u svetom obredu jest primjereno slavljenje samoga obreda. Ars celebrandi je najbolji uvjet za actuosa participatio. Ars celebrandi izvire iz vjerne poslušnosti liturgijskim normama u njihovoj cjelini, jer upravo taj način slavljenja tijekom dvije tisuće godina osigurava vjerski život svih vjernika…
Liturgijsko pjevanje
42. …Crkva je tijekom svoje dvotisućljetne povijesti stvarala, a i danas stvara, glazbu i pjesme koje čine baštinu vjere i ljubavi. Ta se baština nikad ne smije izgubiti. Uistinu, ne možemo reći da su za liturgiju sve pjesme jednako vrijedne. Stoga je potrebno izbjegavati općenitu improvizaciju ili uvođenje glazbenih rodova koji ne poštuju smisao liturgije… želim, a to su zatražili i sinodalni oci, da se primjereno vrednuje gregorijanski koral jer je to pjevanje vlastito rimskoj liturgiji.
Nešto je sasvim drugo kad nakon liturgije u liturgiji skupljena i sabrana radost prerasta u „svjetovnu“ svečanost, koja se onda izražava u zajedničkome blagovanju i plesu te pritom ne gubi iz vida razlog svoje radosti koji joj podaruje i smjer i mjeru. Ta poveznica između liturgije i vedre, raspjevane svjetovnosti („crkva i gostionica“) uvijek je vrijedilo kao nešto tipično katoličko, a to zapravo i jest.

He, he. Krivo me citirate. Ne kikaši, nego kikači, kao ono kikići od imena Kristijan. A, sad, dali se vi poistovjećujete s kikašem i kikašima, u to ne bih ulazio. Vaš slobodni izbor.

A sad, što je to identitet i koliko nam je važan, to bih iz jednog najsvježijeg primjera. U naše župne urede stigao dopis iz caritasa da će nam oni poslati maslinove grančice koje bi dijelili vjernicima, a svaki bi dao neki mali prilog za caritas. Zamisao hvale vrijedna, ali! Zaboravili ljudi u svojoj plemenitoj nakani da se kod nas u sjevernoj Hrvatskoj na blagoslov ne nose maslinove grančice nego drijenak. Istina, neki koji ne razumiju da su i običaji sastavnica našeg kulturnog identiteta, donose i kod nas pokoju maslinovu grančicu, koju su kupili negdije na tržnici ili im poslali rođaci iz Dalmacije.
Mi pak koji znamo i ponosimo se svojim kulturnim identitetom u koji spada i blagoslov drijenka na cvjetnicu, umjesto masline, čvrsto ostajemo uz naše običaje.
A kad je tek crkveno pjevanje u pitanju tu nema razgovora o bilo kakvim bedarijama.
Kako spadam u dosta tolerantne osobe ( vjerujte na riječ), onda ne zabranjujem odmah mladima neke pjesmuljke koje oni vole i koje su pokupili po kojekavim sastancima mladeži, ali mi nije drago kad to čujem. Najgora mi je ona: I nema boga kao što si Ti i nema ga i nema ga i nema ga.... A sve čekam kad će me koje bistro dijete priupitati: velečasni, kaj ima kod nas više bogova?
Laku vam noć želim, kikači i oni drugi koji to nisu.

Za tu pjesmu kažu, da ju je papa Ivan Pavao II napisao!
angelus

svi slavimo, svi slaavimo
svi salvimo gospoodina!
i nema Boga kao što si ti
nema ga
nemaga......

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Još kad se radi nasilje pa ispadne Slava da bi se pjevao taj pjesmuljak... ajmeee

Koliko sam video u poslednjim postovima kao veliki problem je način pevanja pesama što po meni znači nemoć onih koji su protiv NP jer nemajući neke ozbiljnije argumente pronašli su to kao problem.Niko od njih nije se zapitao od kolike koristi su čitanja iz Biblije koje čuje pripadnik NP, ni to kolko ih čuje u toku jednog meseca odlazeći redovno u zajednicu.Dali se neko zapitao koliko traju pripreme za jedno okupljanje zajednice, koliko se treba citata iz Biblije pročitati (ne samo pročitati nego i dobro rastumačiti)da bi se došlo do onih koji će se čitati u zajednici prilikom narednog okupljanja, od kolikog je značaja čitanje teme iz teološkog rečnika, o toj ogromnoj duhovnoj dobiti niko ne govori jer jako je bitno kojim tonalitetom će se pevati psalmi.Draga braćo Hrišćani naučite da prihvatate one koji nisu kao vi jer ni Bog nas nije stvorio sve iste a da je želeo mogao je.
Mir sa svima vama

[[/quote]

To ti je iz jednog psalma, dok još Izraelci nisu bili potpuno sigurni da nema i drugih bogova, ali iz psalma izbija jako uvjerenje da je Jahve najači.
Mi pak, barem u našoj župskoj zajednici nemamo. Za N..... nisao potpuno siguran.

Za mene NP niti je problem niti me smeta, stoga ga ne odbacujem temeljem pjesama i napjeva, samo ukazujem da mu je tu i još u nekim ''biserima'' veliki nedostatak. Uostalom, to je prvenstveno vaš problem, jer vam je nepotrebna zapreka da se približite onoj večini vjernika koji sasvim utemeljeno drže do svoje kulturne baštine, kojoj vjera ne samo da nije zapreka, nego duhovno ozračje u kojemu je taj glazbeni izričaj nastao.