Katolički odgovori

Kako kome smo molili?Pa Bogu naravno,a Gospi Međugorskoj ćemo kada Crkva utvrdi konačno jel postoji ta Gospa ili su je izmislili.Što je idolatrija?Hm ne znam na što ciljaš pa neću ništa ni pisati o tome.

Htjela sam reći da statistike nisu očajne, da nema smisla da svoj život svedemo na preživljavanje i gasimo pouzdanje u Boga..
Sad je vrijeme obraćenja i pokore..
Sada se mijenjaju neke stvari koje su godinama bile samorazumljive i uz male promjene mislim da ima šanse da naš život i okolina budu bolji.. Al to ne ovisi ni o dobrim vijestima niti o stožeru, nego o našoj povezanosti s Bogom i čitanju znakova vremena.

Zašto je Bog baš ovo poslao na nas?
Zašto je to dopustio...?

Oprosti, nisam te bila dobro shvatila...

(Idolatrija je stavljanje svetaca i Majke Božje iznad samoga Boga, a prorok Ilija je bio taj koji je svojim načinom molitve "nagovorio" Boga da učini čudo i tako ponizi svoje suparnike - štovatelje lažnih božanstava koji su svojim "čudotvorstvom" zaveli narod..)

U vezi komentara o molitvi, zaista mislim da nikad nije bilo potrebnije moliti (ali ne praznim riječima, nego u obraćenju i pokori), jer je ovo zlo koje je snašlo cijeli svijet bilo naviješteno. U Bibliji piše da nikad Bog ništa ne čini svijetu (ne kažnjava), ako prije toga po svojim prorocima ne opomene ljude i ne pretkaže.

Dakle, i ovaj virus i zabrane, gospodarski kolaps, mržnja prema kršćanima u svijetu - zlo su koje Bog dopušta da Mu se mi obratimo i da se Crkva pokaje...

(Možda bi netko mogao krivo shvatiti naslov ove teme...)

Možemo li mi zaista to zaustaviti?

Trebamo li mi govoriti Bogu što bi točno trebao učiniti ili On to već vidi i zna?

Možemo li samo kao Marija reći Isusu "Vina nemaju...", a ne zapovijedati mu koga da posluži i kako...

Trebamo li kao Marta i Marija samo dojaviti Isusu "Onaj koga ljubiš je bolestan..." i uzdati se što god da se dogodilo...

A zasto je Bog dopustio koronavirus kugu iz 15 stoljeca spanjolsku gripu ako je dobar.
Zasto nas je stvorio sa silnim mogucnostima za razvijanje karcinoma ako je to mogao sprijeciti (svemoguc je) a nije.
Ako nije mogao onda nije Bog onda smo proizvod slucaja ,ako je mogao a niie htio onda nas gleda sadisticki.
Msm ako je On svemocan zasto nije zaustavio....onda nije dobar.
Toliko je mocan da stvori svemir a nece da ukloni rak iz svijeta....cudno tu nestima nesto.
Kako biti vijernik pored ovakvih pitanja btw.

Zasto se opce moliti ako kazemo budi volja tvoja onda molitva nema smisla molit se za nesto a na kraju ce biti volja Njegova.

Tako da onda ili neznamo ko je On ili zivimo u zabludi opce o njemu.

@Neispravan, ova pitanja koja postavljaš nisu nova... to je kao da tražiš smisao života, svakodnevno, u svemu...
Ako uzmemo da je Bog stvorio svijet "i bijaše dobro" (Post 1), On nikako ne želi ni našu bolest, niti nevolje, zla, pa niti smrt samu.
Čovjek je sada došao do toga da optužuje Boga zašto uopće postoji zlo - a što ako je problem u tome što čovjek misli da može sam određivati što je dobro, a što zlo?
Puno od zala na ovome svijetu je napravio čovjek sam: nejednakosti, siromaštva, nepravde, mržnju, vrijeđanja, da ne govorimo o "u nebo vapijućim grijesima" i o onome što se danas proglašava "pravima" i "dobrom", a zapravo su teški grijesi.

Otajstvo zla u svijetu jako je vezano za čovjekovo shvaćanje slobode. Raditi što god hoćeš, kada hoćeš, protiv koga hoćeš.... pa i protiv samoga Boga.

Je li i taj koronavirus djelo ljudsko - ne neki eksperiment ludog znanstvenika - nego smišljena taktika zavladavanja cijelim čovječanstvom "oružjem" kojega se svi boje, a nevidljivo je? Zašto se onda Boga optužuje za to zlo...?

Javlja se opet napast iskušavanja (poput đavla u pustinji): Ako si ti zaista Sin Božji, učini da ovaj kamen postane kruhom...

Ali On odgovara: Idi od mene, Sotono... Jer ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih.

I dok bolest sama ne mora biti nužno zlo - ona može biti i put u veće dobro: naći u svome srcu Božji duh, obratiti mu se i živjeti u svom nutarnjem svijetu pomiren s Njim. I tako čak i u bolesti širiti ljubav i živjeti od Ljubavi.
A ta Ljubav je jača i od smrti.

A zašto postoji smrt? Kad je čovjek postao zao, čuo je ove riječi: "...Da ne bi slučajno pružio ruku i jeo sa stabla života, te živio uvijeke!" (Post 2)

Smrt je konačan usud zla i svega što je zlo na ovom svijetu, a uskrsnuće radosna vijest za svako "blaženstvo" učinjeno ovdje na zemlji.

Tako prolaznost svega nije nužno zlo, nego odvajanje od onoga što je protivno Bogu samome, koji je Vječan.

Ja bih pokušao nešto vezano za to reći:

Ljubav je vječna.
Bog je vječan.

Mi smo trenutno u prostorno-vremenskom stanju. Živimo. Rađamo se. Umiremo.
No bitna je karakteristika prolaznog: U prolaznom možemo stvarati.
Dakle djelovanjem u Ljubavi mi stvaramo novo.

Ali kako smo u Ljubavi Stvoritelja imamo i mogućnost da ne stvaramo. Da se uništavamo. Uništavamo se spoznajama dobra i zla.
Uništavamo se nedostatkom Ljubavi, tj. kad nismo na izvoru Ljubavi. Tada razaramo od sebe, preko sebe i na kraju sami sebe...
No ima Radosna vijest.
Mi se po Otkupljenju naših nedostataka ljubavi možemo ponovno napiti Ljubavi.

Lijep je ovaj život. Život u kojem stvaramo živeći moleći

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Molitva svete Gertrude

Srce Isusovo,
Jedina ljubavi moja, smiri me!
Najdraža pjesmo moja, razveseli me!
Vedrino mojih dana, razbistri me!
Sunce životvorne milosti, ogrij me!
Riječi mudrosti i života, pouči me!
Obilje blagoga milosrđa, pomiluj me!
Prebistri studenče Božji, operi me!
Balzame preteških rana, iscijeli me!
Žitnico rajskoga obilja, nahrani me!
Izvore djevičanskoga vina, napoji me!
Svjetlo nevinosti, obasjaj me!
Putnicima neugasiva zvijezdo, vodi me!
Plameni žaru ljubavi, zapali me!
Čvrsti stožeru čovječanstva, učvrsti me!
Ogrado sigurna i neprobojna, brani me!
Glasu najboljega savjeta, prati me!
Milino posvećenih duša, napoji me!
Pećino nježnih golubica, sakrij me!
Odrazu sjajne ljepote, ispuni me!
Prijestolje nebeskoga kraljevstva, osvoji me!
Otvoreno utočište pokajnika, spasi me!
Svadbeno ruho moje, zaogrni me!
Luko u životnim olujama, zaštiti me!
Kruno neba i zemlje, ovjenčaj me!

Neka Tvoja volja bude moja volja!
Pozdravljam te, o srce Isusovo,
Ti si živi izvor vječnoga života,
neizmjerno božansko blago,
goruća vatra ljubavi.
Ti si mjesto moga počinka;
Ti si moja utvrda i zaštita.
O moj Spasitelju,
zapali moje srce gorućom ljubavlju,
kojom je Tvoje Božansko Srce ispunjeno.
Udijeli mi milost i daj da Tvoja volja
bude moja, a moja uvijek Tvoja,
da svaka Tvoja želja bude pravilo
svih mojih težnja
i čitava moga djelovanja.
Amen.

Kako se današnja čitanja lijepo uklapaju u ovo vrijeme... Prvo čitanje počinje:

Tješite, tješite moj narod,
govori Bog vaš.
Govorite srcu Jeruzalema,
vičite mu
da mu se ropstvo dokonča,
da mu je krivnja okajana,
jer iz Gospodnje ruke primi
dvostruko za sve grijehe svoje.
(Iz 40, 1)

A nastavlja sveti Petar apostol:

Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.
Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastaliti. Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva.
Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da budete neokaljani i besprijekorni, u miru. (2 Pt 3,12)

Dok i Psalam kaže:
Gospodin obećava mir narodu svomu.

Ali ne "mir" kao što je bio dosada, zemlji je potreban jedan sasvim drugačiji mir.

Više vjerujem u snagu molitve i Svetog pisma, nego u cjepivo, iako je ovo koje je stiglo bioetički dopušteno...

Ali kod pokojnog biskupa Bogovića nije djelovala...mnogi su molili.

Znam... to je za njega bila Božja volja, bile su tu i godine, a i bolest je ozbiljna, teška i nepredvidljiva.. i ja među rođacima imam teško bolesnih (na bolničkom liječenju) i među poznanicima umrlih i nije to tako bezazleno kako su u početku neki vjerovali.. ovaj Božić je za mnoge pretužan.
Unatoč tome, bolje je moliti nego očajavati, i sve one koji su preminuli staviti u Božje ruke, pa kao prvi kršćani vjerovati da se oni sada kod Boga mole za sve nas. Pokoj im vječni!

Vjerujem da je bila Božja volja, no nije valjda da je bila samo Božja volja...
Što ako je bila volja duše biskupa Bogovića, što ako je on Istinski u dubini svoje duše donio odluku u slobodi da umre.
Možda se nama ne čini da bi to moglo biti u redu (egoizam).
Meni se ne treba činiti. Ja vjerujem da je duša biskupa Bogovića odabrala umrijeti, a to je ujedno i Božja volja

Kad vjerujem u Boga u život vječni, ili bolje reći život sadašnjeg trenutka, ja odabirem slobodnom voljom koju mi je Bog dao (kao i svakome od nas koji smo hram Duha Svetoga) da ću slaviti ovaj Život, ovaj trenutak tj. život vječni tj. Boga.

Hvala ti Bože što si nam iz ljubavi dao slobodu biranja gdje možemo iskustvom spoznati (kroz teške događaje) veličanstvenost ovog Života

Vječna je Ljubav!
Vjerujem u nju!
Sretan Božić svima! Sretan Život svima! Slavimo
Odabirimo Ljubav, odabirimo Boga!
Ljubimo jedni druge! Hrabro!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Odabrati i postupiti sasvim slobodno puno je puta u našoj moći, ali puno puta i nije..
Tu sada možemo nastaviti govoriti o Božjoj volji i koliko se ona razlikuje od naše volje, pa mislili mi o sebi da smo i najveći vjernici (tu sam više samokritična..)

"Odabrati umrijeti" u smislu kao što su to proroci Ilija ili Jona uslijed svojih nesreća poželjeli umrijeti i obratili se Bogu s tom željom (koja više naginje depresivnosti i odustajanja od života) - znamo kako je završilo - pošto to nije bila Božja volja, sam Bog ih je utješio, pružio im okrjepu i pozvao da hrabrije nastave svoj put.

Prvi kršćani su se molili u bolestima ovako: ako je Božja volja da ozdravim - daj mi, Gospodine, snage, ako je Božja volja da se uskoro vidimo - daj mi, Gospodine, da budem dostojan života vječnoga u društvu tvojih blaženika.
To je bilo posvemašnje pomirenje s Bogom - oba dva ishoda su na kraju za kršćanina dobra.
Tu je, dakle, posve neizvjesno što zapravo želi duša, ono što je važno učiniti dušu dostojnom Božjeg zahvata i obratiti se dok još imamo vrijeme u svojoj moći. Obraćenje ovdje ne znači neki određeni ljudski čin (osim ispita savjesti i molitve), već i prihvaćanje milosti Božje koju nam On u molitvama daruje...
ili otvaranje srca Njegovom..

Odabrati možemo uvijek dok smo i u ovom prolaznom vremenskom svijetu.

Mi često povezujemo sebe i svijet oko sebe kod opisa po prolaznom vremenu, no nije vrijeme osnova.
Osnova je Bog - čista Ljubav koji je vječan (1. Božja zapovijed). Bog je sada, a ujedno i u vječnosti.

Mogućnost odabira i ponovnog odabira nam je Bog dao uvijek dok smo i u ovom prolaznom svijetu (koliko puta mogu pogriješiti? 7x... nebrojeno puta...).
Jedno je odabir, a drugo su želje i potrebe... Želje i potrebe su jedan od odabira...
Nemojmo to miješati!

Ja odabirem da sam sretan i kad me "sapliću" drugi. Ja mogu odabrati tugu i kad imam sve što mi treba za život.
Ja mogu odabrati strah iako znam da je Isus pobijedio smrt.
No kad odaberem radost, svaki teški događaj koji sam iskusio se može u meni pretvoriti u radost.
Odabir nam je Bog dao da se proslavi

Želje i potrebe su isto stanje odabira, no ti odabiri po prirodnom Božjem zakonu dovode do toga da to što tražimo i želimo - tako i bude.
Ako tražim nešto, onda ja nemam to nešto. Pa tako i bude!
Ako ja želim nešto, onda meni nedostaje to nešto. Pa tako i bude!

Molimo: „Kruh naš svagdanji daj nam danas“
Ne molimo za sutra, molimo za danas/sada. Sada je pravo vrijeme!
Sada, a ujedno i u vječnosti!

Sve što sam odabrao u srcu iz duše, to Bog uslišava!
Ne tražimo Boga da on odabire. Nama svakome ponaosob je dao mogućnost da odabiremo.
Primimo dar Duha Svetoga!

Hvala ti bože na vremenu, na mogućnosti odabira i ponovnog odabira

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!