Katolički odgovori

Zašto?

Iz te dvije teorije proistekla su dva sasvim različita pogleda na obrazovanje, znanost, samu spoznaju općenito...

Immanuel Kant:
U „Kritici čistog uma“ Kant je napravio „kopernikanski obrat“. Tvrdio je da se naša spoznaja ne prilagođava predmetima već da je obrnuto, predmeti spoznaje moraju se prilagođavati našim mogućnostima spoznaje. Kant je opisao nekoliko ograničenja ljudskoga razuma, za osjećanje i razmišljanje. Za osjećaj postoje dva ograničenja unutar naših osjetila: prostor i vrijeme. Ne postoje fizički predmeti, nego ograničenja našega uma kad god osjetimo nešto preko naših osjetila. Nužna je spoznaja po Kantu, dakle, moguća zato što ćemo mi uvijek stvari doživljavati na određeni način, a ne zato što stvari same po sebi uvijek jesu ovakve ili onakve. Ti oblici svijesti vrijede samo za naše iskustvo, a ne izvan njega. Ako um pokušava tražiti odgovor na pitanja izvan našeg iskustva, zapliće se u proturječja i ne može naći odgovor. Dakle, metafizika je po Kantu nemoguća. Takva pitanja koja prekoračuju granice iskustva su na primjer pitanja o svijetu (je li on beskonačan ili konačan), o duši (je li ona besmrtna ili smrtna), o Bogu (postoji li ili ne). Tu po Kantu nije moguće dokazati nijednu od suprostavljenih teza. Za dolaženje do spoznaje da Bog postoji trebalo bi nam načelo uzročnosti koje bi vrijedilo u svijetu, a ne samo u našem doživljaju svijeta, čega po Kantu nema.

Toma Akvinski:
Za njega je također važno iskustvo i opažanje za razvoj spoznaje, ali i "intelekt prosvjetljen drugim intelektom".
Metode obrazovanja u kojem se istražuje i proučava samo ono što je vidljivo u velikom su kontrastu sa stvarnim mogućnostima čovjekove spoznaje i duhovnog rasta.

Kant mi se čini normalnijim..nije moguće ići dalje od onog što mogu znati?...o stvarima i pojavama koje mogu gledati i proučavati..i to je ok.

Hvala na komentaru, a slijedi nastavak...

Postoji nekoliko bitnih razlika kod Tominog ustrojstva spoznaje. Prvo je razlikovanje osjetilnog učinka i vanjskog utjecaja. Prvo je osjetilno, a drugo ono materijalno. U toj razlici vrijedi načelo: sve što se recipira, recipira se na način recipijenta. Korijen toga je Aristotelovo učenje o spoznaji. To načelo se uglavnom uzima u obzir kod vidioca. Njihovo osjetilno opažanje iste stvari može biti vrlo različito. Opažanje podliježe subjektivnosti. Stoga se ne može reći: ovaj je dobro opazio, ovaj nije, jer svatko je opazio na svoj način. Osjetilni učinak nije jednak vanjskom utjecaju.

Druga je razlika između osjetilne i duhovne (intelektivne) spoznaje. Ovo spada također u temelje filozofije. Intelekt pretpostavlja osjetilnost koja se sa svoje strane provodi u tjelesnom organu (oku, uhu, mozgu...). Ali on je sam (intelekt) u svojoj provedbi posve nematerijalan. Toma argumentira ovako: ljudski je mozak organ ljudske vegetativnosti i senzomotorike. Zato sva osjetilna bića imaju mozak, pa i životinje. Istina je također da provedba intelekta pretpostavlja osjetilnost i da se sva spoznaja temelji na osjetilnosti, ali ipak mozak, prema Tomi, nije organ intelekta kao što je oko organ vida. Sam intelekt nema organa. (Zato prema Tomi nema niti bolesti duha, već intelekt može patiti samo od „nedostatka nečega“ u senzomotoričkom i osjetilnom učinku.)

Kako osjetilnost pripada materijalnosti, a duhovni intelekt je ipak nematerijalan, slijedi: osjetilnost kao takva ne može intelekt odrediti za spoznaju. Za spoznaju može se odrediti samo intelekt sam.

Nadalje, pošto intelekt po sebi nema nikakva znanja, on je poput prazne ploče, najprije pasivna potencija, dakle sposobnost primanja, Toma razlikuje u intelektu stoga dva momenta: potencijalni i djelatni intelekt. Ono što radi djelatni intelekt jest prožimanje, „prosvjetljivanje“, aktuiranje onoga osjetilnoga, ono mu dodjeljuje svoju vlastitu pojmovnu formu te tako zadobiva smisao, sadržaj, značenje. Kao takav, on može potencijalni intelekt odrediti za znanje.

* * *

Sustavni problem raznih praktičnih radova, pokusa i problemskih zadataka temeljenih na opažanju u nastavi je „zašto učenik ne vidi (i ne zaključuje) ono što bi učitelj htio da on vidi i zaključuje“. Zašto na temelju iste materijalnosti i istog vanjskog utjecaja učenik ne dolazi do postavki i teorema samo na temelju opažanja, kako bi učitelj želio da dođe, već je potrebno vodstvo i tumačenje?

Jedan praktičan problem kojeg sam se ovih dana sjetila jest „problem početka života“ i pitanje abortusa. Ako je danas znanstveno moguće vidjeti plod u utrobi majke u svim stadijima nakon začeća, opažanje bi znači kod svih trebalo biti isto, zašto se toliko razlikuju interpretacije, zaključci, „prava“ i zašto spoznaja nije jedinstvena...

Sljedeći primjer kojeg sam se sjetila je pitanje poučavanja prošlosti. Tu je itekako poznato da „povijest pišu pobjednici“ i da se spoznaja na temelju opažanja može vrlo različito tumačiti, ovisno o informacijama (opažajima) koji su nam dostupni ili koji su većini skriveni.

Tomin potencijalni intelekt govori mi o „biti učenik“, o važnosti poučljivosti, poniznosti i traženja istine. Djelatni intelekt pak mi govori o „biti učitelj“, o važnosti ispravnoga tumačenja osjetilnih sklopova i vođenja učenika, o povjerenju da se tumači ono što je bitno i ono što je istinito (općevažeće).

http://misija.slobodnadalmacija.hr/kolu ... SciNdekhxI

Potpisujem od A do Ž!

Ovdje je očito da se radi o sukobu dvije metodičke škole, tj. jedne koja zagovara metodiku i druge koja ju zapravo negira.
Ovi drugi imaju potporu politike, ali nemaju znanstveno utemeljenje, niti se zna kako će eksperiment završiti...

Glavni metodičari-znanstvenici i profesori s fakulteta koji su godinama "gradili" i razvijali struku, sada su marginalizirani, proglašeni "tradicionalistima", dakle nevaljanima, a putem edukacija polaznici se primoravaju na hoćeš-nećeš preuzimanje "novogovora" i stavova pojedinih (dosada) alternativnih škola.

Pitanje koliku će stvarnu potporu nastavnika na terenu "Škola za život" ili drugim riječima CKR, dobiti.

Moju potporu ni kao teoretičara, ni kao praktičara neće dobiti.
Mogla sam prihvatiti da nas kontroliraju loomenom, mogla sam prihvatiti svakakve njihove gluposti... ali nakon što sam vidjela danas kurikulum iz hrvatskog - nemam riječi.
Od tableta u prvom razredu pa do ostalih gluposti...

Znali su govoriti nekad (priče iz davnine) da sveti krst i zdravi razum mogu raspršiti sve strahove, sumnjičenja i razne demone...
Ta reforma, koliko vidim, nije jednooblična. Više je tu razina, a jedno odmah ne povlači za sobom i drugo, i ne može se zbog trećega kriviti prvo dvoje:
jedno je informatizacija,
drugo je nova teorija kurikuluma,
treće su novi sadržaji (pretežno međupredmetne teme),
četvrto je devastacija udžbeničkog standarda i pisanih priručnika,
a peto kulturološki udar na književnost, umjetnost, identitet, povijest...
i dalo bi se nabrajati još...
drugačija evaluacija / ukidanje brojčanih ocjena u 1. i 2. razredu,
naglasak na praktičnim radovima (projekti, istraživanja, tematski dani),
više psihologije u nastavi (osobni i socijalni razvoj)
pritisci za ukidanjem vjeronauka...

Mada sve to nije uzročno-posljedično nužno povezano i jedno ne uzrokuje drugo, sve to izgleda na prvi pogled kao domino kockice koje se ruše jedna za drugom.

Sama informatizacija nije sama po sebi loša, to je sve dio suvremenog doba, i može koristiti ako učitelj ima umjerenosti, takta i etike. Isto tako u novim sadržajima i promjeni evaluacije ima dosta toga dobroga.

Sjecam se dok sam čitala Gabriele Kuby (Verbum), tvrdi da u Njemačkoj 2/3 učenika srednjih škola ima psihosomatske poremećaje (Nova ideologija seksualnosti). Danski obiteljski terapeut Jesper Juul piše u knjizi "Škola u infarktnom stanju" da se od politike ni reformi ne mogu očekivati neka specijalna poboljšanja, jer se istinsko poboljšanje mora najprije dogoditi u učitelju i odraziti na odnose s učenicima. To je ono što neki instinktivno znaju: djeca rastu od ljubavi... Djecu odgajati jedino s ljubavi, a u Bibliji piše najvažniji sadržaj: Učite ih da ljube Boga i bližnjega kao samoga sebe...

Tableti koji ne mogu izdržati ni nakon cjelonoćnog punjenja jedan školski dan bez da se ne isprazne, tableti koji nisu mogli primiti kartice teleoperatera pa su ih školski koordinatori turpijali (jer je to bilo jedino moguće rješenje). Tableti koje su stručni suradnici trebali instalirati bez ičije podrške.
Međupredmetne teme koje mi svi već radimo...
Jeste samo vidjeli koje lektire su se izbacile?
I pitanje - kako to da se za sve ima rješenje, kako da loomen "izvrsno" funkcionira za predmetnu i razrednu nastavu, ali ne i stručne suradnike?
Kako u cijeloj priči nema nigdje pedagoga koji su ustvari nositelji škola?

Ovo što kažeš o tabletima je možda i dobra vijest, jer nijedan pedagog sigurno ne preporučuje koristiti ih svakodnevno, cijeli dan.
Bio je nedavno izišao jedan odličan članak:
https://blog.vecernji.hr/skola-za-5/tab ... tave-10685

Ja sam i dalje za informatizaciju (ima puno prednosti), ali uz veliki oprez, umjerenost i razum.
A zbog baterija i sl. to bi trebalo biti u konkretnoj nastavi povremen izlet, plan B i u motivacijskoj ulozi.
Međutim, događalo se da, pošto tableti nisu svima stigli na vrijeme, a u priručniku je pisalo učiteljima da taj i taj sat trebaju koristiti Kahoot, neki su od tih pitanja s Kahoota izrađivali prezentacije, mijenjali formate, samo da bude iskoristivo, što je velik trošak vremena i dodatni rad.
Sve u svemu, učitelje očekuje jako puno posla iduće godine, dobivenih materijala (radnih bilježnica i listića) bit će sve manje, a bitka s tabletima sve veća.
Kritike ministrici dolaze sa svih strana: stručne još od vremena nadobudnog Jokića, a sada i ljevičarske kritike koje će ju "razapeti".

S naše strane gledano, meni kao vjernici najvažnije je kako zadržati dušu i kako izgraditi ponovno temelj koji bi bio općim konsenzusom prihvaćen, da se djeca u školi osjećaju sigurno, da nađu da sve to ima Smisla, da ne izgube vjeru u tuđim očekivanjima, zadanim planovima i da im škola ne bude najgori pritisak u životu...
Isto kao što je Tuđman puno učinio za našu državnost, on nije mogao puno utjecati na duhovnu obnovu naroda, da nije bilo Tomislava Ivančića i drugih svećenika čiji je pastoralni rad bio malo širi od vlastite župe...

Sjećam se, i meni su kao srednjoškolki nastavni program, uvjeti i zahtjevi bili pretjerano stresni i često neshvatljivi, i da u to doba nisam naišla u knjižnici na Ivančića i Šagi-Bunića, ne znam kako bih uočila smisao u svemu tome i izdržala.
Najdraži su mi bili hrvatski jezik (povijest književnosti), vjeronauk i filozofija i sada znam da je to bilo zbog određenih profesora/ica koji su znali na ljudski, topao, obziran način prenijeti ljubav prema svom predmetu, bez obzira koju metodu i didaktiku koristili - to je bilo zaista manje važno...

Danas je među nastavnim osobljem posijano jedno sjeme zla liberalnog shvaćanja i relativizirajućeg shvaćanja morala, prije stotinu godina borili smo se sa sličnim slobodno-zidarskim idejama (D. Trstenjak: Slobodna škola), idejama koje danas nažalost nehotice prihvaćaju i mnogi katolici jer sve mediji serviraju, a gdje nam je vjernička budnost...?
https://www.index.hr/vijesti/clanak/pri ... 57990.aspx

Pitanje je jednostavno - zašto se u reformi ne spominje obrazovanje/usavršavanje drugih stručnih suradnika, ponajprije pedagoga?
Zašto su svima počeli e-kolegiji osim nama?
Znate zašto?
Jer sve ovo što se događa nama u školstvu je ništa drugo nego kopi-pejs iz drugik zemalja (naši ne znaju ništa drugačije), a pedagog kao funkcija i zanimanje u školstvu u mnogim zemljama ne postoji pa tako nemaju i ne znaju što i odakle iskopirati.
Ne znam kako vi, ali mene sve to poprilično frustrira jer do sada smo bili zatupljeni papirima, a sada ni ne znamo koje papire da, a koje ne koristiti.
Plus, spomenuli ste "nema ocjena u prvom i drugom razredu" - kako da ne . I one škole koje sudjeluju u reformi, prije tri tjedna su dobili direktivu da i ti eksperimentalni razredi budu ocjenjeni jer u protivnom će se postupati suprotno Pravilniku o ocjenjivanju.
Ponavljam - svakim danom sve više i više frustracija.

Ako je to tako, onda ja na Vašem mjestu ne bih uopće bila zabrinuta za išta.
Edukacija se tiče nastave, a ne pedagoške struke... Vas to ne kači, vi radite svoj posao kao što ste i dosad.
Trenutno su na Loomenu međupredmetne teme (Učiti kako učiti), a pošto vi pedagozi niste imali niti na faksu metodiku ijednog predmeta, niti didaktiku (izvinjavam se ako se varam), onda niste dužni niti dodatno se educirati na ovakav način.

(Metodika ipak malčice fali, pogotovo kod pedagoga koji se guraju u razred održavati Građanski i Zdravstveni odgoj, pa to onda ispadne striktno po dobivenoj pripremi, a neprimjereno za djecu.)


Naravno, čitava stvar i jest u tome da dok su razni pravilnici na snazi eksperimenti ne mogu ići ni u dubinu ni u širinu...
(A je li potrebno zbrda zdola?)

Potreban je čitav niz novih pravilnika...
I jedan pravilnik za zaštitu od prisiljavanja i besmislenih direktiva...

Ispravak netočna navoda.
Studij pedagogije u Splitu je dvopredmetni studij pa svi mi pedagozi izasli s tog fakulteta smo ujedno i magistri još jednog predmeta.
Ispravak još jednog navoda - na studiju pedagogije se slušaju i polazu metodike svih nastavnih područja te se hospitira na svim nastavnim predmetima. I onda mi dodu s "izmišljanjem" tople vode. Jednostavno - nezamislivo.

Uvažen ispravak. Ali ja još uvijek ne vidim gdje je metodika kojeg predmeta na studiju pedagogije...
http://pedagogija.ffzg.hr/files/preddip ... gogije.pdf

Aha, ja ti baš sve što napišem prije ili kasnije provjerim jer ne želim nikome lagati, a u splitske fakultete se ne kužim, al ipak ne vjerujem da je to neki ogrooooman studij gdje se uče sve metodike, to nema šanse...

Pedagozi uče samo opću metodiku, koja ih zapravo ne čini stručnom zamjenom u bilo kojem predmetu u osnovnoj ili srednjoj, i to je jedan od većih paradoksa našeg visokog školstva i čitavog sustava.

Ali, zaista, nema veze.

Sve u svemu, nema razloga za zabrinutost oko edukacije, jer Bog je svemoguć i milosrdan.
Nikakva zabrinutost ne može pomoći ikome, rekao je Padre Pio.