Katolički odgovori

Ovo gora napisano nije istina jer se nema gradacije pojma "razlog". To svakako je jedan od razloga za sklapanje braka koji istina, ne mora biti presudan, ali u smislu preuzimanja odgovornosti za svoje postupke ima ogromnu težinu i ne treba mu prilaziti s pozicija bilo kakvog omalovažavanja jer se radi o ljudskim sudbinama koje su usko vezane za ponašanje pojedinca u prošlosti. Mislim da tu na bi smjeli ostavljati bilo kakvih dvojbi i mogućih nedoumica jer svako dijete ima pravo na oca i majku.


Pozdravljam te Nina, Utopija ti je prije ispravno odgovori kako je za eventualno poništenje mjerodavan Crkveni sud, s tim da moraš imati na pameti kako se tu ne radi o nekakvom tvom "dečku" već o "mužu druge žene" koji mora pokrenuti postupak za poništenje braka. Dakle, ne vi zajedno nego on sam. Vodi računa o svojoj poziciji u toj situaciji i čuvaj se zavodljivosti grijeha.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

ma da sve to stoji da dijete mora imat i oca i majku ali ne pod uvjetom da pati gledajuc roditelje kako se neprestano svadaju,,,,,,,u slucaju mog decka njegova curica nije to dozivjela jer njena majka nikad i nije zapravo jako kratko je zivjela snjim.........meni samo nije jasno zasto je toliki problem dobit ponistenje....znam znam,,,,,sto bog sastavi neka covik ne rastavlja,,,ali svejedno zar je patna i trpnja ljubav zar nemamo pravo na drugu priliku,,,,Bog prasta sve vidi zna,,,,,nekazem da nema i rastava iz gluposti ali oni ljudi koji su stvarno patili zar nemaju pravo biti sretni....moj decko pije tablete za smirenje,,,,zapravo za sok tako je psihijatar rkao jer obavlja radnje koje normalni ljudi ne nije nista strasno ali nakon brojnih pregleda i razgovora psihijatar je utvrdio da je podljedica razvod i ta zena koja ga je slimila.Mi bi htjeli i crkveni vjencanje jer smo vjernice tesko nam je,,,,volimo se i razumjemo ...pa zasto nebi Bog i nama dopustio da budemo sretni,,,,mislim da kroz godine sto smo skupa i suze koje smo isplakali skupa radi toga zasliuujemo opros tsto zivimo u grijehu.....

moj navodni decko vise sam ja njemu zena u svemu nego sta mu je ona ikad bila i zasto se nemogu brinut za onog koga volim samo sam trazila savijet,,,,,,sve je grijeh sve sve.....i volit je grjeh totalno sam razocarana..........ali na kraju krajeva ima bog a sve vidi valjda zna kako nam je ....

Tražila si savjet pa sam ti ga dao. Ja te ne osuđujem kao osobu, ali ne želim ti pričati bajke ili ikako umanjivati grijeh niti teškoću tvoje situacije jer će te to još više gurnuti na put propasti.
Bog daje ljudima istinsku sreću i potiče ljude na život u milosti. Život u milost nastupa tek kad se prekine s grijehom. Zabluda je kako ima sreće u grijehu. Realno gledano, ti osobno u ovoj situaciji ne možeš napraviti puno jer pokretanje postupka za poništenje braka mora napraviti muž tuđe žene s kojim "živiš". Najviše što možeš napraviti je prekinuti s grijehom jer bez toga nema istinske sreće nikome (ni tebi ni njemu niti njegovom djetetu), samo pusto zavaravanje. Nije lako prekinuti s grijehom, ali cijena pristajanja na život u grijehu može biti ne-spasenje duše. No, s druge strane Bog je beskrajno milostiv i može svaku situaciju okrenuti na dobro kad se čovjek odluči da neće više griješiti. Budi svjesna kako ne moraš "živjeti" s njim da bi mu činila dobro. Možda možete živjeti kao brat i sestra, možda se možeš pobrinuti za njegovo dijete i sve će ti to biti uračunato u pravednost, ali najgore je umišljati kako je to "tvoj dečko" i zanemarivati činjenicu kako je on "druge žene muž".
Zato samo hrabro, Bog pomaže ljudima iskrena srca koji se klone grijeha.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

to znaci da bi ga trebala ostavit otic i tako se pokajat za grijeh....bez obzira sta cemo obodvoje patit.i to da se zavaravamo da smo sritni nije tako jer mi se razumimo slazemo podrska smo jedno drugom i stvarno se volimo.ja sam samo pitala dali ima pravo pokusat trazit pomistenje na osnovu onog sta sam vec prije napisala,neka se nitko ne uvridi ali sve ovo nema smisla znaci virovat i bit dobar krscan je bit patnik i nesretan bar za one koji su u nezgodnoj situaciji,,,,neka mi Bog oprosti ali tako mi se cini.

Nina, jesi li ti pročitala ono što sam napisao?



Na osnovu onoga što si napisala ja mislim kako nema osnova za poništenje, ali to treba provjeriti kod njegovog župnika koji je jedini mjerodavan. Zašto on (muž druge žene) to prije nije pokrenuo?


Nema istinske sreće u grijehu koji priječi izmirenje s Bogom, to je i tebi jasno jer ne bi pokušavala urediti svoj odnos ako misliš drugačije. Vjerujem kako ti misliš da je tvoja situacije beskrajno teška no ima i gorih stvari koji se ljudima u životu dese. Čovjek može upasti u razne situacije za koje ne mora uopće biti nimalo kriv (npr. rodi se fizički prikraćen te ima poteškoće u razvoju), ali takav kakav je neće ga spasiti svjesno i tvrdoglavo držanje za grijeh jer to onemogućava Milost Božju.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Živite godinama bez Crkve i sakramenata svjesno u grijehu. Voljeti nekoga znači željeti mu dobro. Kakvo dobro ti želiš mužu druge žene s kojim si godinama u smrtnom grijehu. Kako on tebi želi dobro ako živi s tobom u smrtnom grijehu. Kakvo dobro želite djetetu ako živite u smrtnom grijehu. Kažeš da zbog toga što ste vi plakali ,zaslužujete oprost bez obzira što vam ne pada na pamet prekinuti s grijehom. Gdje je nestao razum i ustupio mjesto osjećajima.

Draga Nina. U potpunosti razumijem tvoju dvojbu i zelju. Nije mi namjera osudivati ali jos manje ti povladjivati. Iz onoga sto si napisala jasna je tvoja patnja i osobe s kojom si u "ljubavi". Ljubav je pod navodnicima, jel ona nikada, bas nikada nije sebicna.

Barnaba ti je iznio potpunu istinu, iako po tvome odgovoru se da zakljuciti da nisi razumjela njegovu poruku. Kazes da si vjernica. Vjera podrazumjeva odgovornost i obavezu prema sebi i onima koje volimo, ostajanje i trazenje istine. Ponekad nam ta istina izgleda teska, ali je jedina ispravna.
Ako ju mi ne prihvacamo, i nije nam po volji...onda je problem uvijek u nama samima (rjesenje nije ni krajnost, napustiti...patnja, vjera osudjuje ...i banaliziranje u tome smjeru).

Trazila si pomoc, pa cu ti pokusati poblize objasniti na drugaciji nacin (iako je to vec ucinjeno).

Crkveni raskid braka ne postoji!
Osobe koje ulaze u brak imaju odredenu pripremu za brak, za taj sveti sakrament. Svojom zeljom i rjecju daju zavjet i postaju jedno pred Bogom.
Ako osoba u braku posumnja ili je svjesno preksila zavjet, moze pokrenuti postupak pred crkvenim sudom. Postupak o valjanosti zenidbe...znaci ne razvod vec utvrdivanje dali je brak uopce postojao ili postoji. To moze napraviti jedna ili druga strana (nitko treci). Do tada su oni jos uvijek u braku, makar se do kraja zivota vise nikada ne vidjeli.

Sada ti je valjda jasna barnabina opaska o decku i muzu.
Pred Bogom je on jos "muz", do okoncanja postupka ponistenja braka. A koliko god to tesko zvuci, nije niciji decko, vec ljubavnik.

Zivjeti u grijehu i poticati druge na grijeh nije ljubav.
Grijeh nas odvaja od Boga, koji je apsolutna i jedina ljubav.

Ponizni savjet: Do okoncanja postupka pred crkvenim sudom, moliti i biti prijatelj. A kada se postupak zavrsi donijeti odluku. Nastaviti zivjeti u grijehu (ako je brak i dalje valjan) ili postati jedno (ako je osoba s kojom zelimo pred Boga -slobodna)

Ponivit cu, ljubav nije sebicna. Kada nekoga volimo spremni smo mu pomoci, ne gledat sebe vec onoga koga volimo.

Zar se stvarno moze reci da nekoga volimo, ako smo mi uzrok njegova grijeha, i odvajamo ga od Boga?

_________________
Tko ljubi Isusa ne traži ništa osim žrtve. Sveti Pavao od Križa

da da sve ja to razumim i znam samo nevjerujem,,zapravo nezelim vjerovat ,,,,,,,i da vas jos samo pitam ta zena je lagala na svoje i njegovo dijete non stop govorila kako je bolesno samo da bi otisla od njega a posto je pedijatar bio u drugom mjestu u kojem je i ona rodena ona bi ostala tamo i po par tjedana.......zapravo zivili su u braku dok se nisu razveli sudski nekih dvije god ali od toga nisu bili skupa ni dva mjeseca stalno je odlazila,,,,i lagala...i na kraju je odlucila sama prekinut nije ju on ostavija,,a na sudu su mu rekli da ona nije bas sva svoja......i znam sad ce te mi opet rec da se ja netrebam misat i sve ali ja damo pitam zanima me vase misljenje,,,,,i to ne o mom stanju u svemu ovom nego o ovom sta sam napisala.

Mislim da je najpametnije ne petljati se u tuđe brakove.
Tko je kome što rekao, tko je kako postupio a kako trebao postupiti....to je nešto što se tiče samo muža i žene. Može im pomoći samo Bog. Sigurna sam da Bog i pomaže tamo gdje se muž i žena pokaju i odluče na obraćenje.
Voljeti tuđeg muža!? To je situacija koju ne bih poželjela nikome, baš nikome. I nešto mi je tu kontradiktorno samo u sebi jer sam uvjerena da čovjek iz ljubavi čini dobra djela a ne loša, da čovjek iz ljubavi stvara a ne razara. Razmisli da li je to baš ljubav.

I još nešto bih htjela reći. Ne znam da li je to u skladu s naukom Crkve ali ja recimo ne vjerujem u ono što ljudi kažu - sudbina. Nisam sigurna da je mojim rođenjem Bog odredio meni muža, on je moj izbor. Vjerujem naprotiv da će Bog popratiti svaku ispravnu nakanu i svaki naš postupak koji je u skladu s njegovim zapovijedima. Tako i vjenčanje kao sam čin, ako je na njega pozvan Krist (Isus je svoje prvo čudo učinio na svadbi), ako je to sveti sakrament, za moj pojam je takav sakramentalni brak uvijek nerazrješiv. Međutim, moramo svi biti svjesni činjenice da ono što je sveto Sotoni smeta i da on to stalno pokušava razoriti. Budimo svjesni da pritom prilično i uspijeva. Ali Bogu ništa, baš ništa nije nemoguće i on može u potpunosti obnoviti razoreno i mislim da ne postoji taj trenutak u braku kad više ništa nema smisla - to je samo varka Zloga. Potrebno je puno poniznosti i molitve, potrebno se puno puta smanjiti kako bi Bog u (sakramentalnom) braku zauzeo mjesto koje mu pripada.
Meni osobno Crkveno poništenje braka "ne ide u glavu" i kontradiktorno mi je samo u sebi.

nisam ja razorila niciji brak ja sam njega upoznala nakon dosta vrimena od kad se je razveo,,,da se razumimo..................a vidim da na ovom portalu nema bas nekog suosjecanja ,,,,,samo se pise o zakonima i zapovijedima,,,,,,ajd priznajmo da zivot nije bas tako lak da nam se nekad dese stvari kakve mi nebi tili i nismo nikad na njih promislili nekazem da sami ne odlucujemo .......i jos nesto ja jesam gresnica zivim u grijehu i sve to stoji ali ja mislim da ima puno gorih i tezih stvari od ovog mog i ne tjesim se stim samo vidim sta se sve dogada ....................covik s kojim zivim kojeg volim i on mene sad ce te rec da to nije ljubav nego grijeh pa ako je onda neka me nema - mozda je ozenjen drugom zenom koja mu je unistila zivot familiju snove i sve sta se je dalo unistit u samo par miseci zar on nema pravo pocet ispocetka .......i zasto je toliko tesko dobit crkveno ponistenje mislim da bog sve vidi i zna................svecenici odlucuju ko moze dobit a tko ne od kud oni mogu znat sto je neko prozivljava....

i jos nesto znaci svi oni koji ne zive sa svojim bracnim partnerima a koji nisu dobili crkveno ponistenje morju cili zivot zivit sami bez da ikad vise nadu sebi drugu osobu s kojom ce pokusat zasnovat obitelj,,,,,bez obzira sto mozda pojedini nisu krivci za nastalu situaciju...i tako ce se sacuvat od grijeha...mislim da to nema smisla i da bog to nezeli ljudima.

Uza sve naše suosjećanje i razumijevanje - nitko na ovom forumu ti ne može pomoći. Dobar si savjet dobila u prethodnim postovima - puno moli i malo se odmakni od svega. To je jedini način da ti Bog pokaže put. Ova situacija u kojoj se nalaziš prijeti ti da ti nečiji crkveni "razvod" postane opsesija. To nije dobro za tebe.
Ali to je tvoj život i nitko ti ne osporava pravo da donosiš odluke. I oni koji žive u civilnom braku nisu izopćeni iz Crkve, to znaš.

znam nisam tila nikog povridit eto samo sam tila cut neka druga misljenja hvala vam na tom ...............