Katolički odgovori

Toni ti je apsolutno sve odgovorio, i ne trebaš ti postati katolik da bi išao na kateheze...odi, poslušaj, kalkuliraj, napravi računicu sam sa sobom, baš razmišljajući o stvarima koje je toni spomenuo. Tamo te nitko neće ispitivati jesi li katolik, bogat, siromašan, bolestan, zdrav,....

Što se tiče jednostavnih odgovora, ti meni još uvijek nisi napisao taj jednostavni odgovor na moje pitanje. Zašto ti ne vjeruješ? Što te tjera da se informiraš o vjeri? Misliš li da bi ti ovaj forum mogao dati neku potvrdu? Nije mi jasan cilj tvojeg upisa ovdje...Ok, želiš se informirati da, ali mislim da forum nije pravo mjesto za to. Zato sam i spomenuo kateheze jer smatram da je to idealno mjesto za odraslu vjeru i put obraćenja, makar svaki župnik bi te primio na razgovor ako ti je tlaka ili misliš da ne bi mogao na kateheze.

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Odgovor na ovo pitanje treba početi od činjenice da bez Katoličke Crkve nema spasenja pa zato treba biti katolik.
No, kako je ovdje težište stavljeno na ponašanje vjernika odnosno zašto nema više svjedočenja vjere, tu bi se svi mi vjernici trebali posuti pepelom (znakovito je Pepelnica sutra) i promisliti gdje u svom ponašanju griješimo jer se stvarno takav loš dojam, može vrlo lako steći promatrajući događanja, od interneta ali i povijesnih ili sadašnjih društvenih događanja kojih je sudionik i Crkva jer je dio društva. Nitko ne može reći, ne mogu učiniti više, pa biti zadovoljan sa sobom po pitanju svjedočenja vjere. Signali koji nam drugi šalju da su iznenađeni s našim ponašanjem jer ipak "mi idemo u crkvu svake nedjelje" svakako bi trebalo uzeti u obzir ali pritom treba razlikovati poštene prigovore (koje će dobronamjerni ljudi objasniti te dokazati ako ih se zamoli za pojašnjenje) od onih koji su plod običnog podmetanja, laži i pljuvačkih osuda bez dokaza. Dakle budući Stimrol nije naveo konkretne prigovore (možda je tako i bolje jer bi se neki potrgali dokazujući suprotno i razvodnili temu), ja osobno mogu najponiznije ali ugrubo, reći kako nažalost vjerojatno ima dobar dojam i nadati se da ga, taj dojam, neće odbiti od traganja za istinom.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ovaj post mi je jako dobar, jer stvarno oslikava situaciju kakva i je, i da je itekako potrebna nova evangelizacija ovoj generaciji. Počevši od mene, pa do ostalih forumaša i stimrola

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Najčešće i bude tako da one koji su se obratili i promijenili bar u nekom području određeni ljudi uzimaju namjerno na zub i predbacuju im svašta, jer u neobraćenim ljudima još itekako vlada ona primitivna potreba da kontroliraju druge i bližnje sude po nekim svojevoljnim kriterijima… I to je neka vrsta križa koji se jednostavno mora podnijeti.

A raskrstiti u sebi samome s potrebom i strasti takve vrste - sigurno je jedan od plodova obraćenja...

U principu je tako, ali si otišla dalje od teme.
Ne radi se o nekima koji su se obratili i promjenili u bar nekom području, nego stimrol, bar sam ja tako shvatio, veliku većinu katolika doživljava kao vjernike bez znakova vjere, bez odrasle vjere koju ne žive u svojim životima. I ja se u neku ruku slažem s njime. Dovoljno je pogledati statistiku i vidjeti koliko se njih izjašnjavaju kao kršćani i sve je jasno kao dan.

Ono što je Barnaba jasno istaknuo. Čak i ne treba gledati druge, nego gledati u sebe, u svoje srce. Takav način razmišjanja nas vodi do toga da možemo vidjeti svoje grijehe i ne padati u očaj, nego svime što nam Crkva daje obraćati se svaki dan.

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Stimrol je napisao, ponavljam:

Obraćeni, dakle, nismo, spašeni, također još nismo, što smo dakle? Jesmo li nešto uopće?

Može li netko bar nešto pozitivno napisati u čemu ga je vjera promijenila, prije nego što se (ponovno) prospemo pepelom po glavi jer zaključak sigurno nije da su statistike porazne i da smo svi nepopravljivi grješnici?

Da nema vjere sigurno mnoge stvari ne bih mogla nositi, niti bih neke stvari mogla oprostiti. Meni, bez vjere, ne postoji razlog življenja.

Jesmo katolici

Znaš na što mislim kad kažem obraćenje. Sigurno to nije tip ljudi koje stimrol vidi kako svake nedjelje idu na misu, a žive kao najveći pogani.
I svi jesmo grešnici, sada jesmo li popravljivi ili ne ovisi kako tko gleda na to. Za sebe mislim da sam nepopravljiv u nekim stvarima, tj. da sam potreban obraćenja!!! I od koga to obraćenje dolazi? Od Boga naravno. Nešto pozitivno zašto biti katolik je zbog oproštenja grijeha. A svi smo mi grešnici, dakle, uvijek si u profitu

Statistike sam spomenuo tako usput, jer je to tako vidljivo. Država koja je velikom većinom katolička, a znakova vjere jako malo, malo.

Ovo oko spasenja neću ni komentirati, nadam se da se šališ.
I na kraju pitanje za Saru...kako to misliš da bez vjere ne postoji razlog življenja? Ako možeš malo konkretnije?

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Vrlo konkretno - moje životno iskustvo jest da je bez Gospodina sve pljeva pa i ono što redovito izgleda vrlo važno - otkrivam da se sve ljudsko lako slomi - obitelj, prijatelji..., jedini koji uistinu ostaje jest Gospodin. Kad si postavim pitanje zašto se valja ustati, boriti - ostaje mi upravo ovaj odgovor.
Žao mi je ako to nije baš lijepo za uši, ali u mom životnom iskustvu je to baš tako.

Ja mislim da svatko od nas ima svoju životnu priču o tome u čemu ga je Bog dosad izmijenio i u čemu je postao bolji čovjek nego prije… Tih događaja ima u životu toliko koliko je svatko od nas dugo rastao s Bogom… Znate ono, ako te molitva ne mijenja, promijeni molitvu. Od molitve puno toga ovisi – i to nije samo isprazna vjerska priča nego stvarnost.

Istina je da smo u vjeri sada već spašeni, ali to nije vidljivo naizvan, nego će se to očitovati svima u posljednji dan. Pred nama je još puta i ne koristi nam puno lažnog samopouzdanja…

sara, hvala ti na odgovoru, možda nije lijepo za čuti, ali istina većinom nije lijepa za uši

adrijana, neželim u daljnje rasprave, teološke i bilo kakve više na ovu temu. Dosta smo se udaljili od temeljnog pitanja, a to je zašto biti katolik? Ili zašto ne biti katolik?

Stimrol je jasno napisao, da velika većina katolika ne daje znakove vjere, i da su u principu gori od onih koji ne vjeruju. I ovo je realnost našeg naroda, nemamo se što opravdavati. I ne samo našeg naroda nego cijelog svijeta, koji je potreban nove evangelizacije, kao što je blaženi Ivan Pavao II to govorio. Koliko god to crno izgledalo, kao što sara kaže, to je istina.

Druga stvar, vjera može mijenjati čovjeka, naravno,

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Samo, što je to što se od pojedinca, kršćanina očekuje?
Redovito se tiho, marljivo, odgovorno kršćansko življenje ne primjećuje. Sjećam se nekoliko pokojnih ljudi - tko je to primjećivao, svima je to bilo normalno.
Tko traži svjedočanstva vjere u spektakularnim stvarima, mislim da taj ne traži vjeru nego predstavu. Danas je šou temeljna potreba - pokazati se, biti uočljiv, in - sve je to daleko od živjeti kao kršćanin.

Ne slažem se sa ovime nikako. Kada vidiš jednu obitelj sa puno djece, npr. sa petoro i više, ta obitelj je itekako primjećena. Ili nekog bivšeg ovisnika, ili nekog tko je prija krao na poslu, ili nekog tko je prije kockao, itd... Zar to nisu vidljivi kršćanski znakovi ako oni više to ne rade? Ili kada momak i cura žive predbračnu čistoću? Jeli to danas jedan znak za svijet? Apsolutno je, pogledaj na you tubu 8 kat-iskustvo predbračne čistoće i vidjet ćeš kakva je reakcija Danijele Trbović na iskustvo. Tipično za svijet u kojem živimo. Sarkastično i zaostalo, sa čuđenjem i nevjericom.

U današnje vrijeme, obitelj sa više djece je jedna mala senzacija ako se zna da su katolici i otvoreni životu, možeš li zamisliti koje oni križeve imaju? Muž na poslu, žena od svojih kolegica sa faksa i susjeda i svih poznanika....koliko ogovaranja, uvreda itd.

Kršćanin je u današnjem svijetu itekako primjećen u svim porama društva. I napadan sa svih strana, zato i nije lako živjeti kao kršćanin i pokazivati znakove vjere.

Zato stimrol i piše na ovome forumu, odnosno to je njegov motiv. Zašto biti kršćanin/katolik kada to sa "stvarnim" životom nema veze? Zašto vjerovati? Ako oni koji "vjeruju" žive kako žive, zašto bi onda uopće trebalo biti katolik kada od toga nema koristi što vjeruju? Jer unatoč tome što vjeruju pokazuju se gori od onih koji ne vjeruju. Jednostavno je. I pitanje je što je potrebno da ti koji su se udaljili od Boga, iako su u Crkvi, iako vjeruju, opet upoznaju njegovu ljubav. Također vrijedi i za one koji nisu nikad bili u Crkvi. Što je potrebno da oni počnu davati znakove vjere?
Isto je jednostavno. Samo to treba prihvatiti. To je već malo kompliciranije

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Poznajem priličan broj obitelji s više djece i tu je kojekako. Ovisi kako žive, odnosno kako se ponašaju. Tamo gdje su svađe, međusobno ne razgovaranje, zapuštanje djece itd. sigurno nisu nikakvo svjedočanstvo. Ovo drugo što pišeš su prilično radikalne stvari, a i ti ljudi jednom moraju ući u redovitost života.
Što je potrebno za obraćenje - vlastita odluka i želja, prije svega, a sve drugo dolazi u drugi plan. Ako netko neće, ni anđeli da ih vidi mu ne bi bili od koristi.

Zaista ne znam što te je u mojim postovima toliko pogodilo i voljela bih objašnjenje.

Naša vjera je puno jača nego što se to ovom svijetu (u smislu Ivanovog evanđelja) čini. Jer dolazi od Boga i kako je još sv. Pavao rekao Korinćanima, parafraziram: mi nismo došli k vama s ispraznim brbljavostima, nego sa snagom Božjom. I danas se ta snaga jednako očituje, ali ona nema veze s nekim, kao što Sara reče, šou programima ili popularizmom. Isus je znao da "svijet" neće prihvatiti njegove učenike, štoviše da će ih progoniti i zatvarati, ali ipak smo mi svjedoci kako se kršćanstvo danas proširilo čitavim svijetom i "kako se svakom narodu naviješta Riječ Božja"...

Ljudi su danas zaboravili sve dobro koje je kršćanstvo donijelo svijetu i zbog toga tako malo cijene, ali to je njihova vlastita osuda, a nama prilika da im ponovno navijestimo evanđelje i tako zajedno s Bogom spašavamo svijet.