Citadel je napisao/la:
Dakle, to su tri Boga, kako može biti jedan Bog. Nije mi dovoljno uvjerljiva teza da je Bogu sve nekako moguće jer ovo mi nije logično. Da, dosta sam zbunjen. Najlakše mi je prihvatiti da su Otac-Sin-Duh Sveti jedan Bog u tri uloge, ali opet neki kažu da to nije tako.

Za bilo kakvu raspravu s nekatolicima moramo jasno odrediti sliku Boga. Kad toga nema, nameću nam se različita unitarijanska i patripasionistička umovanja (patripationizam: hereza koja niječe Trojstvo i prema kojoj je logično Bog Otac kao jedini pravi Bog trpio na križu u vidljivom liku čovjeka Isusa). Moramo poći od toga da Bog nema istu vrstu osobnosti kao čovjek. Božja osobnost je mnoštveno-jedinstvena u istom trenutku. Osim toga, Bog djeluje u različitim vrstama stvarnosti: djeluje u vremensko-prostornoj kategoriji i izvan nje (pojavi se u jednom određenom trenutku na jednom određenom mjestu, a u isto vrijeme je sveprisutan). Boga ne možemo uvjerljivo mjeriti ljudskim kategorijama niti ga suobličavati na sliku čovječju. Svi naši antropoformizmi kojima Boga pokušavamo objasniti uspijevaju u tome samo približno, zato što naše iskustvo ne može pojmiti tu Božju istodobnu mnoštvenost i integritet. Bog je istodobno "Mi" i "Ja".
Razlika prema poganskom shvaćanju različitih božanstava jasna je. Tri osobe Trojstva imaju istu volju, što znači da Sin ne može proturječiti Ocu, niti Duhu, a niti obratno. Što misli, želi i radi jedan, misle, žele i rade ostala Dvojica. Gdjegod je aktivan jedan, aktivna su i druga dvojica. Poganska božanstva nisu imala istu volju: sukobljavala su se oko žena, ratovala međusobno, konkurirala si, itd.
I opet se moramo vratiti na Bibliju, točnije na Isusov odgovor pismoznancima u Lk 22, 41.44: A on im reče: "Kako kažu da je Krist sin Davidov? Ta sam David veli u Knjizi psalama:
»Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'« David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Time je htio reći da je on nešto više od Mesije, Sina Davidova kojeg su Židovi očekivali, i da je već kralj David to znao i u psalmu najavio.
Na kraju ne preostaje mi nego da ponovno citiram Gospodinov upit Petru i apostolima: "A vi, za koga me vi držite?" Crkva je na to odavno odgovorila, ali prema našoj raspravi čini se da je riječ o pitanju upućenom svakom čovjeku ponaosob od Isusova vremena pa do konca svijeta. O tome odgovoru ovisi ne samo sudbina svakog čovjeka, nego i sudbina čovječanstva u cjelini. To nije akademsko pitanje: ako je Isus Bog, tad ne može opstati unitarijarna slika Boga, nego mora postati trojstvena. Ako pak Isus nije Bog, tad je bilo kakav kršćanski unitarijanizam besmislen, te bi tadašnji židovi i Rimljani bili u pravu što su ga razapeli, jer je samo smućivao narod.
Što bi rekao Sv. Abraham, naš praotac u vjeri na ova naša umovanja? Možda bi nas samo podsjetio na svoj razgovor s Bogom o sudbini Sodome u Post 18. Kako mu se tamo Bog ukazao? U obliku triju ljudi. "Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. " Nakon toga se vidi da razgovara sa svom trojicom, ali iz teksta i dalje proizlazi da je tu nazočan Bog osobno, ne trojica nekakvih njegovih predstavnika poput anđela koji nisu Bog. Dakle, Abraham razgovara s Bogom koji mu se ukazao u obličju trojice ljudi i koji mu progovara na usta te trojice. Nema boljeg starozavjetnog primjera Božje mnoštvenosti i integriteta u istom času.