haim je napisao/la:
Nisu, nego netko poput mate i njemu sličnih tumači crkveni nauk jednakim načinom kako protestantski fundamentalisti tumače Bibliju.
Zanimljivo je da ja uopće nisam tumačio sporni kanon, nego sam ga samo naveo. Prema tome, ako ga nisam tumačio, onda je jasno da ga nisam mogao niti pogrešno protumačiti (eventualno sam mogao krivo prevesti, no zato i jeste ostavljen engleski da se provjeri).
Stoga, budući da problem nije u mom tumačenju (kojeg i nema) onda samo ostaje mogućnost da je problem u samom kanonu.
Citat:
Kad govorimo o tridentu, ili bilo kojem koncilu, treba njegove spise tumačiti uzimajući u obzir povijesne okolnosti.
Fraza "uzimajući u obzir povijesne okolnosti" se najčešće koristi kad se ne želi vjerovati u nešto što piše. Onda u igru ulaze "povijesne okolnosti" koje bi trebale promjeniti smisao teksta.
No, ponovit ću, ja uopće nisam tumačio sporni kanon, pa je stoga jasno da ga nisam mogao krivo protumačiti. Ja sam ga samo naveo (što ću učiniti i ovaj put, da ne bude zabune o čemu se radi):
"CANON X.-If any one saith, that the marriage state is to be placed above the state of virginity, or of celibacy, and that it is not better and more blessed to remain in virginity, or in celibacy, than to be united in matrimony; let him be anathema. "
The Council of Trent, The Twenty-Fourth Session, DOCTRINE ON THE SACRAMENT OF MATRIMONY
"Ako bilo tko kaže da je bračni status iznad stanja djevičanstva ili celibata, i da nije bolje i sa više blagoslova ostati u djevičanstvu ili celibatu, nego biti ujedinjen u braku, neka je kažnjen prokletstvom."
Citat:
Primjenjeno na trident, to je bio protureformacijski koncil. Što je rekao, rekao je da se odupre protestantizmu koji je rasturao Crkvu. Tako i ovo, izrečeno protiv protestanata koji su nijekali i celibat, i redovništvo, i hijerarhiju, sve.
Ovo je točno. Tridentski koncil je osudio mnoge zablude protestantizma, a među njima je osuđena zabluda da nije bolje i sa više blagoslova ostati u djevičanstvu ili celibatu, nego biti u braku. Ta protestantska zabluda je tada osuđena i ta osuda vrijedi i danas.
Doista mi nije jasno što bi u ovoj izjavi bilo sporno?
Citat:
I nemojte podmetati mariamni i haimu nešto što ne pišu, jer nitko ne dovodi pod upitnik celibat, nego njegov obvezatni karakter za kler, a za to i sama Crkva prizna da nije nužni uvjet za svećeništvo i da ga ne traži narav svećeništva. To je ljudski, crkveni zakon, podložan promjeni ili ukidanju, i reći da je netko pod anatemom zato jer mu se protivi, je glupo. U najmanju ruku.
Tko je gdje rekao da je celibat dogma i tko je gdje rekao da će netko zbog nevjere da je celibat dogma biti kažnjen anatemom? Ja to na ovoj temi nisam vidio da je bilo tko napisao, a ja zasigurno nisam. Jesam pisao o celibatu, ali nešto drugo.
No, onaj tko se zaredi kao svećnik latinskog obreda a protivi se celibatu i ne provodi ga iz ovog ili onog razloga, taj nije osuđen po anatemi izrečenoj na koncilima nego po kršenju svog zavjeta. Naime, prije nego je zaređen, biskup kandidata pita da još jednom dobro razmisli o obavezi koju uzima na sebe. Svećenički zavjet nije labaviji od bračnog i kršenje svećeničkog zavjeta vjernosti ne nosi sa sobom manje, nego daleko veće posljedice od kršenja bračnog zavjeta.
Posljedice kršenja bračnog zavjeta su često vidljive odmah u razorenim obiteljima. Posljedice kršenja svećeničkog zavjeta će svima biti jasne na sudnjem danu.
Uglavnom, kršenje svećeničkog zavjeta ne samo da je težak grijeh, nego je to svetogrđe. Uistinu treba žaliti za onima koji u takvom stanju primaju euharistiju jer si tako nabijaju grijeh na grijeh (i to kakav grijeh!).
A još gore od ovoga je uopće poći za svećeničkim zvanjem svjesan da se zavjet neće održati. Tu se na sve još dodaje loša namjera pri samom ređenju. A kao što znamo, upravo je dobra namjera jedan od najvažnijih uvjeta za stupane u svećenstvo. Neka se Bog smiluje svakom tko tako čini.
Citat:
I ne stvarajte izmišljene konflikte: 2. vatikanski jasno kaže u 32.broju LG kako sve službe u Crkvi imaju isto dostojanstvo i temeljne vjerničke zadaće. Koliko god celibat imao svoje vrijednosti, ima ih i brak, koji nastavlja Božje stvarateljsko djelo, i znak je Krista i Crkve.
Od kad je to citiranje dogmatskih koncila „stvaranje razdora“? To se može reći ako i samo ako se ne vjeruje onome što piše. Činjenica da smo i ti i ja (a i drugi ovdje prisutni) navedeni citat shvatili na isti način iako ja nisam niti pokušao tumačiti ga, jasno govori da su izrazi „čitanje u kontekstu vremena“ zapravo fraze kojima se na suptilan način pokušava negirati dogmatsko Crkveno učenje.
Što se tiče LG, treba pažljivo čitati o čemu smo mi ovdje uopće govorili jer vidim da su se malo pobrkali pojmovi.
Naime, prvo je Giovi ispravno rekao da je svećeništvo viši poziv od bračnog.
Na to je Sara tražila potvrdu tog stava u dokumentima Crkve.
Onda su ti dokumenti pokazani.
I onda se sa razlike u visini poziva (te blagoslova koji uz to ide) prelazi na razliku u dostojanstvu (kao da su to sinonimi, a nisu).
Naime, krštenjem čovjek prvi neizbrisivi biljeg i stječe dostojanstvo djeteta Božjega.
No, sa samim krštenjem, bez potvrde, čovjek ostaje bez jednog vrlo važnog dara koji mu omogućuje više blagoslova. Stoga, iako i jedni i drugi imaju isto dostojanstvo djeteta Božjeg, ipak među njima postoji stvarna razlika u visini poziva i poslanja (jer, nije isto biti sa potvrdom i bez potvrde), pa onda i nagrade za vjerno služenje.
Isto je i sa svećenstvom. Tu čovjek dobiva još jedan neizbrisivi biljeg na svoju dušu. I stoga, njegovo poslanje je višeg reda od onog kojeg ima u bračnom savezu. Dakle, razlika nije samo u razlici privremenog služenja, nego i u vječnom poretku i to iz istog razloga kao što postoji razlika između osobe koja je samo krštena, i osobe koja je uz to i potvrđena. Jer, svakim stupnjem se dobiva novo poslanje i nove obveze koje, ako ih se ispoštuje, rezultiraju većim blagoslovom u vječnosti. Naravno, ukoliko se nove preuzete obveze ne ispoštuju i kazna biva težom.
Stoga, negacija da je svećenički poziv viši od bračnog, i da uz njega ide više blagoslova, čovjeka stavlja pod anatemu. I tu anatemnu ne skida 2VK. Stoga, pažljivo sa negacijom Crkvenog nauka.
Citat:
Međutim, jeli bi brak na koji bi vjernik bio prisiljen, imao vrijednost? Nebi, štoviše, bio bi nevaljan. Tako i celibat, dragovoljni ima vrijednost, a ovakav je u najmanju ruku diskutabilan.
E ovo je potpuno pogrešna usporedba.
Naime, ako netko prisilno ulazi u brak taj brak je uistinu nevaljan.
No u svećenstvo se, po definiciji, ne može ući prisilno. Pri zaređivanju te biskup lijepo pita: jesi li potpuno siguran da želiš prihvatiti obveze koje idu uz svećenstvo. I ukoliko sam kadidat kaže da prihvaća, onda je svaka priča o prisilnom pristupanju naprosto netočna.
Ako kandidat pristupa svećeničkom redu i pri tome dragovoljno pristaje na zavjete koje zapravo prezire i koje će zanemariti, onda se tu ne radi o upitnoj vrijednosti celibata, nego o upitnoj moralnoj vrijednosti kandidata koji svjesno pristupa redu čija pravila ne želi prihvatiti.
Citat:
Dakle, haim i mariamne nisu pod nikakvim anatemama, nego netko nije ušao u bit vjere.
Što se tiče stava da celibat nije dogma, tu nitko i nije tvrdio da ste pod anatemom. No, što se tiče drugih stavova napisanih na ovoj (i drugim temama) jeste. Doduše, Miriamne je bila puno otvorenija u iznošenju svojih stavova, dok si ti malo više pazio što pišeš. No, više puta si ponovio „amen“ ne sve Miriamnine stavove tako da se može raći da je ono što je ona napisala, ujedno i ono što ti misliš. A u pitanjima spolnog morala, tu ne samo da ste u zabludi, nego je zastupanje vaših stavova Crkva doslovno nazvala svojim progonom.
Miriamne još mogu razumjeti jer mi je jasno da je njeno mišljenje formirano pod utjecajem ovog suludog svijeta, no ti ipak imaš puno manje opravdanja za pristajanje uz njene stavove.