Katolički odgovori

Draga moja za mene i jest sve jednostavno, za mene je Bog vrlo jednostavan u svojim zahtjevima, traži da ga slijedim, da se pouzdajem u Njega i ništa drugo. Slijediti Boga u svijetu koji mu se u svemu i potpuno protivi uopće nije lako. Slijediti Boga u trenutcima krize kad ti tvoj osobni razum i logika govore sasvim suprotno je još manje lako, a takvih momenata definitivno ima.

I nisam svaki dan hepi, a nije ni smisao da sam svaki dan hepi. Vjerovati u Božju ljubav je temelj naše vjere, a ne znak naivnosti i površnosti osobe. Bilo bi puno lakše ući u kompromis i pomalo trgovati s Bogom, pogodovati malo sebi, svom egu, upirati prstom u pojedinca, u zajednicu i komentirati što je tu loše, a što dobro, međutim to nije dobro.

Meni zajednica pomaže u momentima moje krize, kad sam ja u krizi netko drugi nije i vidim ljude koji vjeruju, koji su u nadi, pa me to podiže iz moje krize, nekad sam ja ta koja vjeruje i tim pomažem onom drugom. Ako je to klimanje glavom sa zadovoljstvom ću to činiti ostatak svog života.

I nije sve pjesma, ružičasti oblačić, krasni Kristić na prelijepoj sličici, nego je to „slika od koje svatko lice zaklanja“ jer označava trpljenje, a vjerovala ili ne trpljenja mi ne fali. Ono što je moja radost jest da i u trpljenju imam nadu i ako sam radi toga plitka, neka sam.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Želio bih ja to vidjeti makar male plodove od tih silnih tisuća koje dolaze na razne masovne vježbe ... Svijet (javne televizije - mediji hvale neke ljude ) a Isus reče: jao vama kad vas budu hvalili... čudno valjda ovdje ne vrijedi Isusova riječ...

Htjela sam još nakratko glasno razmišljati o tome kakva je sve motivacija ljudi koji se odlučuju na vjerske pokrete (što ih pokreće i što uistinu oni očekuju od "nove" zajednice)...
1. Jasno je da mnogi očekuju dublje življenje vjere...

2. Neki od njih zapravo nisu zadovoljni življenjem vjere u zajednici kojoj krštenjem pripadaju (župi), možda imaju mnoge zamjerke na svećenika, na način sudjelovanja na sv. misi, možda preveliku pasivnost... Misa u župi postaje im "nedovoljna" prema osobnom shvaćanju vjere... Počinju tražiti druge oblike zajedništva...
3. Možda doživljavaju kako ih obični nedjeljni susreti više ne ispunjavaju i ne nalaze u liturgiji ništa otajstveno i mistično, prema čemu bi mogli osobnije susresti Krista...
4. Kod nekih se vjerojatno javlja odbojnost prema naglašenoj institucionalizaciji u kojoj ne mogu pronaći dušu, počinju smatrati kako se "prava vjera" krije zapravo negdje drugdje... a to njihov svećenik ne umije prenijeti... javlja se pomisao kako Crkva možda nešto taji i krije...
5. U određenom razdoblju svog života traže "glasnije" i "gromkije" svjedočenje, te misle kako su masovni susreti sa svom euforičnom atmosferom koju stvaraju, odličan način svjedočenja vjere...
6. U duhovnoj potrazi za Bogom zaustavljaju se pred enigmom budućnosti - i tu postaju skloni traženju pravih proročanstava i počinju udovoljavati svojoj znatiželji, smatrajući kako se Crkva (njen hijerarhijski dio) nedovoljno time bavi...

Mislim, kad bi neki župnik želio preporučiti koji pokret svojim župljanima, prije toga bi se, garant, dobro raspitao o tome što ona sve nosi sa sobom, pa ako bi pronašao i 5 % dvojbenih, problematičnih stvari u njoj - mislim da bi odustao od preporuke... Jednostavno, svojom pastirskom dužnosti da ovčice ne odlutaju...



Slažem se s ovime... Kad sam spomenula "prave svećenike" bio je to samo stilski obojen završetak posta. Nije potrebno hvatati me za svako slovo...

Nekako mi miriši sve na odvajanje od "matice rijeke" Ipak Crkva je odgajala ljude 20 stoljeća (uza sve manjkavosti i zablude) i dala brojne velikane ljudskog duha i povijesti i bez te povezanosti sa "maticom rijeke" oni nikada ne bi bili ono što jesu (primjer Majke Terezije - napustila je jednu zajednicu - odobrenu od Crkve i ustanovila nešto sasvim novo - što danas daje ploda) ..te manifestacije na kojima se svjedoči vjera su samo dizanje prašine... Ma toga sam se u životu nagledao (pune crkve za Veliki tjedan a nakon dvije tri nedjelje od tog velikog plamena ni jedne "žerava" više na uobičajenom ognjištu župe..

Bilo bi dobro kad bi se u razgovor uključio i neki od pripadnika pokreta, aktivnih laika koji su u tome prepoznali svoje poslanje... Moj je dojam da su u samom začetku neki od pokreta osnovani kao pokušaj "novog", temeljitijeg življenja vjere, dakle s kritikom i s određenim odmakom prema tradiciji, pogotovo zato jer su najavljivani i obilježavani kao "Novi Duhovi u Crkvi"... Oni su tijekom svih tih godina toliko srasli s Crkvom da se teško ona može odvojiti od njih. Da bi se razvijali istinskim napretkom na određenom stupnju jednostavno se moraju upitati jesu li uspjeli ispuniti barem dio svojeg poslanja, ne na kritike (koje dolaze od tradicionalista) odmahivati glavom kao na zlonamjerne ili egoistične, već napraviti jedan dublji ispit savjesti. To bi bilo dobro za sve.

Ajme, Tirsa, ti si ovo napisala prije gotovo 2 mjeseca, a ja sam toliko površno gledala ovu temu da uopće nisam prije uočila tvoj post.
Oprosti mi, stvarno sam slabovidna…

Hvala ti na svjedočenju i nemoj mi zamjeriti što se nisam prije osvrnula na nj!
Barnabu molim, ako je moguće, da izbriše moj prethodni post, jer nema baš veze ni sa čime…

Hvala, moja isprika još jednom…