Katolički odgovori

Nakon 46 godina objavljene su nove Norme za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih pojava...
https://ika.hkm.hr/novosti/vatikan-obja ... -fenomena/

Cijeli tekst: https://www.vatican.va/roman_curia/cong ... li_en.html

Kriteriji za razlučivanje (pozitivni i negativni) ostali su isti, a povećao se broj mogućih odluka crkvenih vlasti o navodnim fenomenima.
Uočene su manjkavosti prijašnjih načina postupanja, navedene su štete koje mogu nastati zbog lažnih objava i vjernici se pozivaju na oprez kod širenja raznih (neprovjerenih) poruka.
Ističe se da nikakve privatne objave nisu obvezne za vjernike, a navodi se i nekoliko primjera ishitrenih biskupskih dekreta koji su zbunjivali vjernike.
Čak su i nedavno neki biskupi željeli dati izjave kao što su: "Potvrđujem apsolutnu istinitost činjenica" i "vjernici nedvojbeno moraju smatrati istinitima...". Ti su izrazi učinkovito usmjeravali vjernike da misle da moraju vjerovati u te fenomene, koji su ponekad bili cijenjeni više od samog Evanđelja.

U uvodu Normi na više se mjesta citira sv. Ivan od Križa i time se preporučuje njegov izvanredan nauk o kontemplaciji, meditaciji, unutarnjim nadahnućima i mistici koji i danas red karmelićana proučava i provodi u praksu.

U objavljenim Normama o privatnim objavama stoji:

B. Konačne ocjene
16. Razlučivanje navodnih nadnaravnih pojava može dovesti do zaključaka koji će obično biti izraženi jednim od sljedećih pojmova.

17. Nihil obstat – Iako nije izražena nikakva sigurnost o nadnaravnoj autentičnosti fenomena, mnogi su znakovi djelovanja Duha Svetoga usred[18] danog duhovnog iskustva prepoznati i, barem do toga trenutka, nisu otkriveni osobito kritični ili rizični aspekti. Zbog toga se dijecezanski biskup potiče da cijeni pastoralnu vrijednost te da također promiče širenje ovog duhovnog prijedloga, i mogućim hodočašćima na sveto mjesto.

18. Prae oculis habeatur – Iako se prepoznaju važni pozitivni znakovi, postoje i neki elementi zabune ili mogućih rizika koji zahtijevaju pozorno razlučivanje i dijalog dijecezanskog biskupa s primateljima određenog duhovnog iskustva. Ako je bilo ikakvih zapisa ili poruka, može biti potrebno doktrinarno pojašnjenje.

19. Curatur – Primjećuju se različiti ili značajni kritički elementi, ali u isto vrijeme već postoji široka rasprostranjenost fenomena i prisutnost duhovnih plodova koji su s njim povezani i provjerljivi. U tom smislu se ne preporučuje zabrana koja bi mogla uznemiriti Božji narod. U svakom slučaju, dijecezanski biskup se poziva da ne potiče taj fenomen, da traži alternativne izraze pobožnosti i eventualno preusmjeri njegov duhovni i pastoralni profil.

20. Sub mandato – Identificirani kritični problemi nisu povezani sa samim fenomenom, punim pozitivnih elemenata, nego s osobom, obitelji ili skupinom ljudi koji ga neprikladno koriste. Duhovno iskustvo koristi se za određenu i neprimjerenu ekonomsku korist, čineći nemoralna djela ili obnašajući pastoralnu djelatnost paralelnu s onom koja je već prisutna na crkvenom području, bez prihvaćanja smjernica dijecezanskog biskupa. U tom slučaju, pastoralno vođenje određenog mjesta gdje se pojava događa povjerava se ili dijecezanskom biskupu ili drugoj osobi koju je ovlastila Sveta Stolica koja će, kada nije u mogućnosti izravno intervenirati, pokušati postići razuman dogovor.

21. Prohibetur et obstruatur – Unatoč prisutnosti legitimnih zahtjeva i nekih pozitivnih elemenata, čine se ozbiljnima kritična pitanja i rizici. Stoga, da bi se izbjegle daljnje zabune ili čak sablazni koje bi mogle potkopati vjeru jednostavnih vjernika, Dikasterij zahtjeva od dijecezanskog biskupa da javno objavi da pristanak uz taj fenomen nije dopušten i da istodobno ponudi katehezu koja može pomoći u razumijevanju razloga odluke i preusmjeriti legitimne duhovne zabrinutosti toga dijela Božjeg naroda.

22. Declaratio de non supernaturalitate – U ovom slučaju Dikasterij ovlašćuje dijecezanskog biskupa da proglasi da je pojava priznata kao nenadnaravna. Ova odluka mora biti utemeljena na konkretnim i dokazanim činjenicama i dokazima. Primjerice, kada navodni vidjelac tvrdi da je lagao ili kada vjerodostojni svjedoci daju elemente prosudbe koji omogućuju da se otkrije falsificiranje fenomena, krivu namjeru ili mitomaniju.

23. U svjetlu već navedenoga, ponavlja se da ni dijecezanski biskup, ni biskupske konferencije, ni Dikasterij, u pravilu, neće izjaviti da su ti fenomeni nadnaravnog podrijetla, čak ni u slučaju kada se udijeli Nihil obstat (usp. br. 11). Podrazumijeva se da Sveti Otac može odobriti poduzimanje postupka povezanoga s time.
https://ika.hkm.hr/novosti/norme-za-pos ... -fenomena/


Eto konačnog odgovora na poplavu katoličkih i nekatoličkih objava i ukazanja na internetu i poziv na oprez u širenju istih...

Dosad su objavljena tri priopćenja o navodnim ukazanjima:

1. Trevignano, Italija

“Declaratio de non supernaturalitate”, nema nadnaravnosti. Također apsolutno se zabranjuju slavljenja sakramenata ili predvođenja pučkih pobožnosti ili organizacija hodočašća, molitvenih susreta, kao i drugih susreta na mjestima navodnih marijanskih događaja u Trevignano Romanu. Odmah od samih početaka ovoga slučaja, Dikasterij za nauk vjere javno je intervenirao oko kontroverznog slučaja samozvane vidjelice Giselle Cardije i njezinog supruga Giannija te navodnih ukazanja Gospe na zemljištu koje posjeduju u općina Lazio. Ona su već potvrđena kao “nenadnaravna” dekretom biskupa Civite Castellane mons. Marca Salva od 6. ožujka ove godine.
https://ika.hkm.hr/novosti/nema-nadnara ... revignanu/


2. Montichiari, Italija (pozitivni aspekti i poruke koje se trebaju razjasniti)

Dikasterij za nauk vjere nije pronašao u navodnim porukama Pierine Gilli nijedan element koji je izravno u suprotnosti s naukom Katoličke Crkve u pitanjima vjere i morala. Također nema negativnih moralnih aspekata u činjenicama vezanim uz ovo duhovno iskustvo. Umjesto toga, primjereno je istaknuti neke pozitivne aspekte koji proizlaze iz svih poruka i druge koji, međutim, zaslužuju da budu razjašnjeni.
*
Naposljetku, u Bilježnicama se pojavljuju određeni izrazi koje Pierina ne objašnjava: tako opet imamo “Mariju Suotkupiteljicu”, “Mariju od Milosti”, “Mariju Posrednicu” i druge. Uzimajući u obzir da se takvi izrazi često ne tumače ispravno, moramo ustvrditi da je samo Isus Krist naš Otkupitelj, jer samo njegovo čovještvo, hipostatski sjedinjeno s Osobom Riječi, može prinijeti Ocu žrtvu koja nam donosi spasenje: “ žrtva križa, prinesena s ljubavlju i poslušnim srcem, predstavlja preobilnu i beskrajnu zadovoljštinu za pogreške ljudskog roda” (Pio XII., Haurietis Aquas [15. svibnja 1956.], br. 26). Otkrivena Riječ potvrđuje da “postoji samo jedan Bog; samo je jedan posrednik između Boga i ljudi: jedan čovjek, Krist Isus” (1 Tim 2,5-6).
https://www.vatican.va/roman_curia/cong ... ca_fr.html


3. Amsterdam

Spomenuti navodni fenomen dogodio se u Amsterdamu, kada je 25. ožujka 1945., na 600. obljetnicu euharistijskog čuda u tome gradu, Ida Peerdeman izjavila kako je vidjela Blaženu Djevicu Mariju koja joj se predstavila kao „Gospa svih naroda“. Nakon toga, tvrdila je kako ju je vidjela još 55 puta, sve do 1959. Prema Idinom izvještaju, u razdoblju od 14 godina, Gospa joj je unaprijed otkrila nekoliko događaja, uključujući smrt pape Pija XII., i pokazala joj svoju sliku koju je kasnije naslikao umjetnik Heinrich Repke na temelju opisa navodne vidjelice.

Tadašnji biskup Haarlem-Amsterdama, Johannes Petrus Huibers, objavio je 1956. negativnu prosudbu nadnaravnost navodnih ukazanja, odnosno „non constat de supernaturalitate“. Njegovu je prosudbu pooštrila Kongregacija za nauk vjere dajući „constat de non supernaturalitate“, odnosno odluku o nenadnaravnosti fenomena 1974. Nasljednik biskupa Huibersa, Henny Bomers, nakon savjetovanja sa Svetom Stolicom, dozvolio je 1996. štovanje „Gospe svih naroda“, bez priznanja navodnih ukazanja. Nasuprot tomu, njegov pak nasljednik, Jos Punt, priznao je njihovu autentičnost 2002. bez savjetovanja sa Svetom Stolicom. Tri godine kasnije, 2005., Kongregacija je uklonila nekoliko riječi iz molitve koju je Djevica Marija navodno ostavila Idi Peerdeman jer nisu bile u skladu s katoličkim naukom.

Naposljetku, 30. prosinca 2020. novi biskup Haarlema, Johannes Hendriks, „nakon konzultacija s Kongregacijom za nauk vjere i u suglasnosti s njom”, izjavio je da je „uporaba naziva ‘Gospa svih naroda’ za Mariju teološki dopušteno.” Međutim, dodao je da se „priznavanje tog naslova ne može shvatiti čak ni kao implicitno priznanje nadnaravnosti određenih fenomena“, s obzirom da je Kongregacija dala „negativan sud“, koji je odobrio Pavao VI. 1974. godine.
https://ika.hkm.hr/novosti/dikasterij-z ... -pavao-vi/

nadam se samo da će oni koji su vjernicima dijelili slike i knjižice tih izmišljotina sada prestati https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/v ... hqZ5wOuyNw

Ima ih i koji dobro zarađuju na tome, pa će se neki možda i okoristiti ljudskim neznanjem..

Još jedno priznanje "Nihil obstat":

4. Scoglio, Italija

Tu se, navodno, 11. svibnja 1968. Djevica Marija prvi put ukazala Cosimu Fragomeniju, skromnom 18-godišnjem zemljoradniku. Prema novim Normama koje je 17. svibnja objavio Dikasterij za nauk vjere, nihil obstat – precizira u pismu kardinal Fernández – ne treba shvatiti „kao odobrenje nadnaravnog značaja tog fenomena“, već kao priznanje „iskustva Duha“ te se dijecezanskog biskupa potiče da cijeni pastoralnu vrijednost i promiče širenje te duhovne ponude, pa i hodočašćima, dok su „vjernici ovlašteni da se na razborit način priklone“ tim događajima.

Prvom ukazanju iz 1968. godine, kako pripovijeda vidjelac Cosimo, prethodio je snop svjetlosti koji je dopirao s litice pješčenjaka smještene u blizini mladićeve kuće i ponavljao se sljedeća četiri dana. U porukama koje prenosi Cosimo, Djevica poziva na obraćenje i molitvu, izražavajući želju da se to kalabrijsko mjesto pretvori u veliko središte duhovnosti gdje se ljudi mogu susresti s Božjim milosrđem. Cosimo je osobno uredio mjesto u koje je smjestio mramorni kipić Blažene Djevice Marije, kupljen u Carrari.
https://hkm.hr/vijesti/nihil-obstat-vat ... u-scoglio/

Novo priopćenje o navodnom ukazanju i porukama o "milosrđu Presvetog Trojstva" Gioacchina Genovesea:

5. Maccio di Villa Guardia, biskupija Como, Italija

Biskup iz Coma zatražio je odobrenje "Nihil obstat" prema novim Normama, za duhovno iskustvo vidioca iz biskupijskog svetišta Maccio di Villa Guardia. Dikasterij je u novom javnom priopćenju pohvalio duhovne plodove i pozitivne elemente poruka koji naglašavaju milosrđe Presvetog Trojstva, ali i upozorio na neke elemente koji upućuju na teološke pogreške i koje se trebaju izostaviti u budućim izdanjima knjiga.

Središnja poruka i pozitivni aspekti

Prije svega, želio bih istaknuti središnju poruku ovog duhovnog iskustva: Trojstvo je izvor milosrđa i njegova savršena ostvarenja. U svjetlu ovog uvjerenja ono što su duhovni spisi i Učiteljstvo često govorili o Božjem ili Kristovom milosrđu dobiva snažno trojstveno značenje. Marginalizacija trojstvenog otajstva u teološkim promišljanjima i duhovnosti prošlih stoljeća dobro je poznata. U tom je smislu duhovno iskustvo gospodina Genovesea u skladu s ponovnim otkrićem središnjeg mjesta Presvetog Trojstva za vjeru i kršćanski život koje se dogodilo u prošlom stoljeću.

***
Stvari koje treba razjasniti

Zacijelo nikada nije lako precizno se izraziti o otajstvu Presvetog Trojstva; a ako se to odnosi na velike teologe i samo Učiteljstvo Crkve, postaje još složenije kada se pokušava ljudskim riječima izraziti ono što se živi u duhovnom iskustvu. G. Genovese to jasno prepoznaje kada, pozivajući se na njegove riječi, kaže da je “ svjestan njihove nepreciznosti, kao što je bilo neprecizno sve što sam do sada napisao ” (1164). Zatim dodaje da kada je pokušao ponuditi više objašnjenja, iznutra ga je podsjetilo da njegova riječ ne može u potpunosti prenijeti ono što je doživio. To priznanje postaje hermeneutički kriterij velike težine u razlučivanju njegovih spisa.

Što se tiče spisa, zapravo, najsloženije pitanje, posebno u odnosu na one iz prvog razdoblja, jest neprecizna uporaba trojstvene množine ("Mi") za označavanje otajstva utjelovljenja i drugih sličnih izraza:

(A) “Mi Milosrđe […] smo se utjelovili” (541).

(B) “Otac, Sin i Duh […] utjelovljujemo se u Ženi ” (622).

(C) “ U Licu Sina uzeli smo tvoje čovještvo ” (150).

(D) “ Za dar tvoga utjelovljenja, muke, smrti i uskrsnuća, Presveto Trojstvo, beskrajno milosrđe, uzdam se i nadam se u tebe ” (780).

Postaje jasno da takvi izrazi nisu prihvatljivi i da se njihovo širenje mora izbjegavati , jer se lako mogu protumačiti na način suprotan katoličkoj vjeri. To ne znači pripisivanje pogrešaka svim spisima gospodina Genovesea.

***
To se također odnosi i na euharistijsku prisutnost. O stvarnoj i bitnoj prisutnosti možemo govoriti samo u odnosu na Krista u Euharistiji, ali božanske su Osobe neodvojive i u Presvetom se Sakramentu cijelo Trojstvo očituje s onim milosrđem koje postaje zadivljujuće blisko vjernicima.
***
Možemo tvrditi da duhovni prijedlog koji proizlazi iz iskustava koje je ispričao g. Gioacchino Genovese u vezi s „Milosrđem Trojstva“, ako se tumači u svjetlu onoga što je rečeno, kao što su ga poduprli razni konzultirani stručnjaci, ne sadrži teološke ili moralne elemente protivne nauku Crkve. U svakom slučaju, potrebno je postupiti na način da se u izdanju zbornika spisa izbjegavaju tekstovi koji sadrže zbunjujuće izraze (kao što su A, B, C, D i sl.) te da se ovo slovo stavlja kao uvod u zbirku.

Pritom se različiti tekstovi koji govore o đavlu moraju tumačiti kao izraz Boga koji nikada ne zaboravlja svoje ljubljeno stvorenje, čak ni onda kada se to stvoreno biće slobodno i definitivno udaljilo od Boga. Iz tog razloga, s obzirom na ljepotu tekstova koji se odnose na Trojstveno milosrđe – koje čini središnju poruku duhovnog iskustva koje se ovdje razmatra – ne čini se prikladnim objavljivati ​​te tekstove koji se odnose na đavla, uglavnom vezane uz egzistencijalno iskustvo i osobno iskustvo zabrinutosti gospodina Genovesea.

Konačno, tekstovi koji nude naznake biskupu ili drugim osobama (pojedinosti o datumima, vremenima, mjestima i druge detaljne ili sitne pojedinosti) nisu korisni za vjernike i ne mogu se čak smatrati božanskim naznakama za neke, bez pažljivog razlučivanja uključenih ljudi.

Općenito, valja uvijek imati na umu da se autentični plodovi Duha Svetoga “ponekad čine povezanima sa zbunjujućim ljudskim iskustvima, teološki netočnim izrazima” ( Norme, 14) ili s “čisto ljudskim elementima” (čl. 15, §2).

Konačno, ako postoje buduće poruke g. Genovesea, prije njihovog širenja ili objave, mora ih procijeniti dijecezanski biskup, u dijalogu s ovim Dikasterijem.

U svjetlu onoga što je do sada rečeno, uzimajući u obzir druge elemente prosuđivanja koje ste već pružili, kao što su različiti i bogati duhovni i pastoralni plodovi koji proizlaze iz ovog duhovnog iskustva, vjerujemo da možete ići prema zaključku razlučivanja za dobro svetog naroda Božjeg, primajući ovim pismom potvrdu za određivanje Nihil obstata koji ste predložili.

Dijeleći gore navedeno s Vama, koristim ovu okolnost da Vam uputim svoje poštovanje i pozdrave,

Víctor Manuel Card. FERNÁNDEZ
prefekt

*
Cijelo priopćenje je na stranici:
https://www.vatican.va/roman_curia/cong ... io_en.html

Prošlogodišnje pismo biskupu Coma je ovdje (na hrvatskom):
https://www.vatican.va/roman_curia/cong ... se_hr.html

6. Elenita de Jesus, Portorico - nije priznato

Elenita je bila misionarka svetog života, ali neki ljudi su je počeli poistovjećivati s Djevicom Marijom i proširili kult na Svetoj Gori, na što je Dikasterij upozorio biskupa da se radi o pogrešnom kultu, bez nadnaravnosti.
https://ika.hkm.hr/novosti/dikasterij-z ... ca-marija/

*
7. svetište Gospe od Zdravlja, u Vailankanni, Indija - priznato

Prema staroj predaji, Djevica Marija se prvi put tu ukazala u 16. stoljeću dječaku koji je nosio mlijeko za jednu mušteriju. Putem je sreo majku koja ga je molila da joj daruje mlijeko za dijete koje je nosila u naručju. Mladić je spremno pristao na to, da bi, kad je došao do mušterije, shvatio da u njegovoj posudi ne nedostaje darovanog mlijeka. “Tako dolazi do izražaja velikodušnost onih koji su sposobni iz svoje bijede nešto dati drugima, navodi Kardinal. Jer ne morate imati mnogo da biste bili velikodušni. Neka na tom mjestu uvijek odjekuje ovaj poziv na dijeljenje, na pomoć, na blizinu onih koji nas trebaju. Marija voli velikodušnost svoje djece.”
Prefekt Dikasterija za nauk vjere definira kao “lijepe predaje koje ovo dragocjeno svetište prikuplja o nekim od susreta Djevice sa siromašnom i bolesnom djecom. Tako se očituje nježnost i blizina Marije koju nam je Isus htio ostaviti kao Majku sviju. Njezinim zagovorom Isus Krist često izlijeva svoju snagu i vraća zdravlje bolesnima.”
“Ne radi se samo o zdravlju tijela, zaključuje kardinal Fernández, nego i o zdravlju duše. Jer pred Marijinom slikom prepoznajemo svu ljubav Isusa Krista koja može izliječiti našu tugu, našu tjeskobu, naše strahove. Zastanemo li pred Marijom, makar i u kratkom trenutku vjere i ljubavi, njezin nam majčinski pogled vraća mir.”
https://ika.hkm.hr/novosti/pismo-prefek ... hamburaju/

*
8. Gospa Žalosna iz Chandavile, Španjolska - priznato

Pobožnost prema Djevici žalosnoj u Chandavili rođena je prije kraja Drugoga svjetskog rata s duhovnim iskustvima koja su dvije djevojke, desetogodišnja Marcelina Barroso Expósito i sedamnaestogodišnja Afra Brígido Blanco, odvojeno doživjele na istom mjestu, počevši od svibnja 1945.
„Marcelina“, piše kardinal Fernández, „kaže da je na početku vidjela tamni oblik na nebu, koji je kasnije postajao sve svjetliji, kao da je Djevica Žalosna, s crnim plaštem punim zvijezda, sišla na stablo kestena. Ali duboko iskustvo ove djevojke, više od vizije, bilo je iskustvo zagrljaja i poljupca koje joj je Djevica dala u čelo“. To uvjerenje o nježnoj Gospinoj bliskosti možda je, napominje kardinal, najljepša poruka. Premda su, kako su dani prolazili, i ona i Afra identificirale lik kao Gospu Žalosnu, ono što se najviše ističe je prisutnost Djevice koja ulijeva utjehu, ohrabrenje i povjerenje. Kada Djevica od Marceline traži da hoda na koljenima kroz trnje i oštro kamenje, ona to ne čini kako bi joj nanijela patnju. Naprotiv, ona od nje traži povjerenje pred ovim izazovom: „Ne boj se, ništa ti se neće dogoditi“.
https://ika.hkm.hr/novosti/gospa-zalosn ... auk-vjere/

*
9. Estelle Faguette, Francuska - priznato

Estelina su izvješća kratka, a još su kraće Marijine riječi njoj:

“Ne bojte se; znaš da si moja kći” ( prilog 1).
“Ne boj se; ti si moja kći” ( prilog 4).
“Ako mi želiš služiti, budi jednostavan” ( Prilog 5).
“Smiri se, dijete moje, strpi se; bit će vam teško, ali ja sam tu” ( App . 6).
„Volio bih da si još smireniji [...] Moraš se odmoriti” ( App . .
“Neka mole i neka se u mene uzdaju” ( pril. 11).
“Za svoju slavu biram malene i slabe” ( Prilog 13).
“Imaj hrabrosti” ( App . 14)
“Bit ću blizu tebe nevidljivo [...]. Nemate se čega bojati” ( App . 15).

Ususret Srcu Kristovu

Iskustvo Pellevoisina je marijansko, ali je i vrlo kristološko. Naime, veliki zahtjev Djevice upućen Estelle je da raširi škapular sa slikom Srca Kristova, a velika Marijina poruka je poziv da se obratimo tom ljubeznom Srcu Gospodnjem. Pokazujući Estelle škapular Presvetog Srca Kristova, Marija kaže: „Riznice moga Sina već su dugo otvorene [...] volim ovu pobožnost“ ( pril. 9).

Estelle prihvaća ovaj zahtjev za širenje pobožnosti prema Srcu Gospodnjem, koje daje “utjehu crpljenja iz ovog nepromjenjivog izvora koji izvire iz njegova Božanskog Srca”. A ona odgovara Mariji: "Ovu pobožnost koju voliš, o njoj ću govoriti, dobra moja Majko, koliko god budem mogla" ( Pril. 11).

Srce Kristovo nikad nije ravnodušno. Dopušta da ga dotakne naša iskrena i ljubezna prošnja, osobito kad je Majka ta koja dotiče njegovo Srce: “Hrabro i strpljivo; moj će Sin dopustiti da ga se dotakne” ( Pril. 1).

U tom duhovnom iskustvu ne nalazimo (kao u nekima) česta predbacivanja biskupima i jadikovke nad Crkvom. Međutim, Marija žali zbog nedostatka ljubavi prema Kristu koji se odražava u onima koji primaju Euharistiju hladno ili rastreseno: „nedostatak poštovanja prema mome Sinu u svetoj pričesti i molitveni stav koji se zauzima kada je um zaokupljen drugim stvarima” ( prilog 5). Ovo nije Gospin poziv jednostavnim jedva obučenim ljudima ili onima koji su daleko od Crkve, nego “onima koji tvrde da su pobožni” ( ibid .).

U tim porukama sve se pripisuje Kristu. Čak se ni Estelleino ozdravljenje ne pripisuje izravno Mariji, već Kristu koji je čuo zagovor svoje majke: “Blažena Djevica je dobila moje ozdravljenje od svog Sina ” ( Pril. 1). Ako Krist preobražava otvrdnula srca slušajući Marijino zagovorništvo, to je samo on koji intimno dotiče ljude: "Preko mene će dotaći i najokorjelija srca" ( pril. 7).

Poseban je značaj i ljepota trenutak u kojem Marija izbjegava navesti da su izlivene milosti njezine. Estelle kaže: “Blažena Djevica je ispružila ruke i iz njih je pala obilna kiša. U svakoj od tih kapi činilo mi se da vidim ispisane milosti, kao što su pobožnost, spasenje, povjerenje, obraćenje i zdravlje.” Međutim, Djevica je zatim dodala: "Ove su milosti od moga Sina ".
https://www.vatican.va/roman_curia/cong ... te_en.html
https://www.bitno.net/vijesti/vatikan-d ... rancuskoj/

Gospa od Pompeja, priznato?

Da, u Pompejima je sada papinska bazilika u čast Gospi od svete krunice, a Ivan Pavao II. je proglasio blaženim Bartola Longa koji je ondje širio pobožnost krunice i podignuo crkvu u čast Gospi. U njegovo vrijeme (1884.) Gospa se ukazala bolesnoj djevojci Fortuni Agrelli i rekla da će nakon tri devetnice ozdraviti. Tako je i bilo. I puno drugih čuda se dogodilo na Gospin zagovor. Bartol Longo je uveo i druga otajstva u krunicu: od njega potječu "otajstva svjetla" koja se mole četvrtkom, a papa Ivan Pavao II. ih je samo potvrdio za cijelu crkvu 2003. godine.

Ma daaj...
Ovo za otajstva svjetla prvi put čujem.
Čitala sam davno da ih je "izumio" Ivan Pavao II i uvijek tako mislila.
Evo proguglala
https://hkm.hr/vjera/prije-tocno-dvades ... a-svjetla/
https://hkm.hr/vjera/znate-li-kako-je-n ... t-krunice/

10. Međugorje

Cjelovita nota o nama tako bliskim objavama može se pročitati ovdje:
https://www.vatican.va/roman_curia/cong ... je_hr.html

PS. Živo me zanimalo kako će se Dikasterij odrediti prema Gospinom novom datumu rođenja koji je dala međugorskim vidiocima (5. 08.) pošto cijeli svijet slavi blagdan Male Gospe u rujnu (što je potvrđeno u više ranijih privatnih objava), pa evo odgovora:

"...Ovo ustrajavanje postaje još problematičnije kada se poruke odnose na zahtjeve za koje nije vjerojatno da su nadnaravnog porijekla, kao kada Gospa daje naredbe o datumima, mjestima, praktičnim vidovima i donosi odluke o običnim pitanjima. Iako poruke ovog tipa nisu česte u Međugorju, pronalazimo nekoliko onih koje se mogu objasniti jedino polazeći od osobnih želja navodnih vidjelaca. Sljedeća poruka je jasan primjer takvih zastranjujućih poruka:

„5. kolovoza slavi se drugo tisućljeće moga rođenja […]. Molim vas da se intenzivno pripremite s tri dana […]. U ovim danima ne radite“ (1. kolovoza 1984.).

Razumno je da vjernici, koristeći se razboritošću i zdravim razumom, ne shvaćaju ozbiljno ove detalje i ne pridaju im pažnju. Valja se uvijek prisjećati da se u ovom, kao i u drugim duhovnim iskustvima i navodnim nadnaravnim fenomenima, pozitivni i poučni elementi miješaju s elementima koje treba zanemariti, ali to ne smije dovesti do podcjenjivanja bogatstva i dobra prijedloga Međugorja u cjelini."

Ne čini li ti se kako sve ono što tebe zanima treba zanemariti?

Koliko vidim nisu se osvrnuli na vrlo bitan slučaj opisan u knjizi Ogledalo pravde:
„Jesu li sve vjere dobre? Jesu li sve vjere iste?”
“Ukazanje” odgovara: “Sve su vjere pred Bogom iste. Bog njima vlada kao vladar u svome kraljevstvu… U svijetu sve vjere nisu iste, jer se ljudi ne pokoravaju Božjim zapovijedima, već ih odbacuju i kvare”.

U Noti su te tvrdnje ispravljene (u broju 7):

"Ova ljubav, koja nam omogućuje donijeti mir u svijet, također podrazumijeva ljubav za one koji nisu katolici. Istina je, ne radi se o predlaganju sinkretizma ili tvrdnji da su „sve religije jednake pred Bogom”. Ipak, sve su osobe ljubljene. Ovo se najbolje razumije u ekumenskom i međureligijskom kontekstu Bosne i Hercegovine, obilježene strašnim ratom s jakim religijskim elementima.

„Vi ste na zemlji podijeljeni, ali svi ste moja djeca. Muslimani, pravoslavci, katolici, svi ste jednaki pred mojim Sinom i preda mnom. Svi ste moja djeca. To ne znači da su sve religije jednake pred Bogom, ali ljudi jesu. Međutim, nije dovoljno pripadati Katoličkoj Crkvi da bi bili spašeni: potrebno je poštivati volju Božju […]. Kome je malo dano, od njega će se malo tražiti“ (20. svibnja 1982.). “Vi niste pravi kršćani ako ne poštujete svoju braću koja pripadaju drugim religijama” (21. veljače 1983.). Ipak, ne zaboravlja se na nužnost da „očuvate pod svaku cijenu katoličku vjeru za sebe i za svoju djecu”(19. veljače 1984.)."