|
Kamo ideš Crkvo? To pitanje bi se moglo institucionalnoj Crkvi ( KC) već odavno postaviti...već duže vrijeme IKC ide u čudnom smjeru
Tako imamo fenomen „Evanđelje dana iz Međugorja“ koji se poziva na ovu uzrečicu kako bi raskrinkao svo licemjerje dijela Crkve, društva i naroda te tako ostvario obnovu i Crkve i društva i naroda.
+
Postoje ljudi koji su pronašli Boga preko ovog fenomena – počeli su moliti i postiti, ispovjedili se nakon jako dugo vremena, krenuli živjeti sakramentalno, ozdravili ili su svjedočili čudima u svojim ili životima svojih bližnjih.
Zanimljiva je i činjenica da čovjek u središtu fenomena- dr.Vladimir Grebenar dolazi iz karizmatskog konteksta koji se duhovno formirao, koliko je meni poznato, kroz ingacijanske duhovne vježbe u svakodnevnici (Injigo).
Prva činjenica ističe čovjeka u središtu fenomena. Vladimir Grebenar je čovjek zasigurno dubokog religioznog iskustva koje ga je oblikovalo kroz karizmatske zajednice i 17 godina Injiga. Dodatno, čovjek je stvarno uložio u sebe i na duhovnom planu, i na poslovnom i u obiteljskom ( oženjen i otac 7 djece!)
U svakom slučaju radi se o ozbiljnom čovjeku, učenom i obrazovanom na oba polja- i svjetovnom i duhovnom.
činjenica je neupitnost trenutnih plodova fenomena. Ljudi se obraćaju, počinju moliti i postiti, živjeti sakramentalnim životom. To je svakako nešto što se treba i može pozitivno vrednovati.
Kao što vjerojatno već znate, „Evanđelje dana iz Međugorja“ je podcast koji Grebenar, ekonomist i teolog koji je sa ženom i sedmero djece nekada živio u Slavoniji, a danas u Međugorju, svaki dan emitira i koji je pokrenuo inicijative posta i molitve koje su okupile desetke tisuća ljudi. Tvrdi kako ima dar prorokovanja i kako je ideja za cijelu inicijativu Božansko nadahnuće. Pokrenuo je nekoliko molitvi na nakanu domovine i Crkve u Hrvatskoj, a jedna od nakana sadržana je i u tome da bi Hrvati kroz post i molitvu izmolili poseban status kod Boga u povijesnim previranjima koja su pred nama i bili zaštićeni od ratnih razaranja.
Alen Fućak npr. je neke svećenike koji su upozorili na Grebenara proglasio ljubomornim zbog njegova „uspjeha“. Potom je, baš kao i Grebenar, sve njih svrstao u „homoseksualni lobi“. Oni kritiziraju Grebenara, napisao je Fućak, zato što su „zgroženi“ jer se na podcastu mogu čuti molitve koje su zagovarale čistoću u hrvatskom narodu, a podcast je govorio i o aferi s potpisivanjem programa Rodnih studija od dekana katoličkih fakulteta, što tom „lobiju“ smeta.
Nadalje, objašnjava nam Fućak, još jedan razlog zbog kojega napadaju Grebenara jest „covid fanatizam“ tih svećenika. Oni su, piše otprilike, bili zagovaratelji cjepiva i oštrih mjera tijekom pandemije i zato im smeta Grebenar koji „otkriva taj teror“. Pri čemu, nastavlja Alan, između „gej lobija“ i „covid fanatika“ treba staviti znak jednakosti.
Evanđelje Dana iz Međugorja prolazi hrvatskim narodom kao mač oštrice Duha Svetoga. S jedne strane ostaju oni koji prihvaćaju aktivniji duhovni život, darove Duha Svetoga i spremnost na dramatične događaje koji će uslijediti, a s druge strane se grupiraju vjernici koji zbog straha, grijeha ili mlakosti odbacuju inicijative koje Evanđelje dana iz Međugorja donosi i svojim postupcima sve više počinju ličiti na pripadnike woke kulture. Kao da ih vodi isti duh.
Šta je povod za tako velik angažman dr. Grebenara koji podcaste piše od 1.1.2024...ja sam ga počeo pratiti tek malo prije 1.7.2024 kada je najavio dugu krunicu od 33 dana posvećenu Krvi Kristovoj ( srpanj je inače mjesec posvećen tomu).
Čovjek stvarno i njegova žena ulože puno truda u EIM...većina uradaka traje 1,5 do 2 sata...to je na kraju montaže...koliko mu treba vremena da pripremi sve materijale i sve to onda montrira u 2-3 sata to možemo samo nagađati.
Jedan od povoda za veliki angažman to može biti samo stanje u našoj Crkvi u RH i Bih ( posebice institucionalnoj Crkvi!) , vladimir očito ima dobar osjećaj za ukupno stanje i potrebu da se angažira kao laik...Crkvu kao što svi znamo čini malobrojni kler i puno brojčaniji laikat, obični ljudi , vjernici katolici!
O stanju u crkvi u RH nešto više je pisao i svećenik, franjevac dr. Ante Vučković u knjizi NEOSTVARENA SLOBODA.
preporučujem svima za pročiatti...ja sam je pročitao nedavno, prije cca 8-9 mjeseci.
30 dinamičnih, tranzicijskih, godina slobode države i Crkve, u kojima nam se dogodio i rat za neovisnost, pogodni su za rekapitualciju onoga što slavimo. Ne samo zbog ponosa kojim nas ova obljetnica ispunja, nego i možda čak i više zbog izvjesnog osjećaja neispunjenosti s kojom je dočekujemo.
Bibiljskim jezikom opisano, riječ je o osjećaju koji nas Hrvate pomalo stavlja u situaciju u kakvoj su bili Židovi nakon izlaska iz Egipta, došavši pred Obećanu zemlju i ne mogavši ući u nju.
Naime, neću pretjerati napišem li kako je puno onih koji misle da stoljećima iščekivana neovisnost nije do konca ispunila nadanja koja su se prenosila s naraštaj na naraštaj. Politička, ekonomska i, naravno, duhovna nadanja.
U posljednjih 10 godina iz Hrvatske je iselilo 370.000 ljudi, pojedini dijelovi naše domovine doslovno su opustjeli i prijeti im potpuna gospodarska i kulturološka smrt. Demografska je slika poražavajuća.
Osim žalosnih statistika, možda još više zabrinjava ozračje koje je zavladalo društvom. Ozračje u kojemu svaki pokušaj promjene, nuđenja neke alternative biva „sasječen“. Kao da Hrvatskom vlada neka paradžavna struktura koja se trudi gušiti svaki istinski slobodan razvoj gospodarskih, kulturnih, političkih i inih vizija te držati sustav u nekoj vrsti mediokritetske paralize“.
Knjiga „Neostvarena sloboda“ nastala je iz ideje kako treba progovoriti o toj paralizi i sramotnom udjelu Crkve u Hrvata u njoj. I mislim da je fra Ante, jedna od doista najvažnijih crkvenih ličnosti koje imamo to dobro napravio. U prilog tome govori i činjenica da je knjigu službena Crkva dočekala „na nož“ ili ju je, u boljem slučaju ignorirala. Prema informacijama koje imam, biskupi su jednostavno bili nezadovoljni otvorenošću s kojom je Ante progovorio, pa je jedan od njih zabranio promociju knjige u biskupskim prostorijama.
Kako bilo, percepcija knjige je pokazala da u duhovnoj i društvenoj stvarnosti koju živimo imamo strašnu potrebu za jasnim duhovnim vodstvom, da nam ono nedostaje i da smo strašno razočarani zbog toga.
Dobar primjer toga jest način na koji je Sveta Stolica zaustavila kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca, bez ikakvog otpora crkvene hijerarhije u Hrvatskoj.
Taj osjećaj razočaranja i ponižavanja dodatno je pojačala pandemija koja je donijela podjele i strah. Na to vrijeme jakih emocija, crkveno vodstvo nažalost nije dobro reagiralo, donoseći odluke koje su bile nepromišljene i ishitrene (o tome sam pisao OVDJE).
S druge strane, osjećaj straha i podjele bio je pojačan raznim destruktivnim djelovanjima od kojih neke možemo slobodno opisati kao dirigirane iz određenih centara političke, pa i obavještajne moći, temeljenih na raznim poluistinama, a nekada i lažima. Pojednostavljeno napisano, po internetu su mnogi širili razne teorije koje nisu imale za cilj ništa drugo nego pojačati osjećaj straha i neizvjesnosti među ljudima (ne tvrdim da su to svi radili svjesno i promišljeno).
Jednostavno, pandemija i postpandemijsko razdoblje pojačali su do neizdrživosti jaz između potpune zakočenosti i bojažljivosti crkvene hijerarhije i Naroda Božjeg koji se osjećao i još se osjeća uplašen i prepušten samome sebi (o tome sam pisao OVDJE, zagovarajući dijalog koji bi taj jaz trebao smanjiti).
U taj jaz, u taj prazni prostor, uletio je Grebenar sa svojim podcastom. Ponudio je ljudima upravo ono što su trebali – odgovor na njihove najdublje strahove i frustracije. Prosječnom katoličkom vjerniku u Crkvi u Hrvata, jednostavno, lako je poistovijetiti se s tonom kojim Grebenar govori, a koji možemo opisati kao neku vrstu pravedničkog gnjeva nad lošom situacijom u društvu i u Crkvi.
Mislim da u budućim analizama fenomena toga podcasta treba obratiti pažnju upravo na to – Grebenar je svojim podcastom odgovorio na sensus fidei vjerničkog naroda. To što je pri tome zastranio - vjerojatno zahvaljujući svojim karakternim predispozicijama – ne znači da je taj sensus fidei pogrešan i neautentičan. Najlakše bi bilo sada sve snobovski pripisati „nedostatku formacije“ kod puka. Problem je puno dublji.
Kada Alen Fućak, hrvatski branitelj, napiše da se ovako nije osjećao od 1991. kada je branio domovinu, onda to treba ozbiljno shvatiti i tome posvetiti pažnju, nikako ne zanemarivati i bezrezervno odbacivati stanoviti duhovni polet koji je nastao, nego probati iščitati iz njega određene pouke za sve nas.
Neki kažu da to što radi Vladimir Grebenar radi jest štetno i opasno.
Ali, bilo bi jednako štetno zanemariti duhovni polet koji je stvoren ovim podcastom i lekcije koje nam on daje.
Meni se čini da je jedna od najvažnijih lekcija ona povezana s odgovornošću biskupa i svećenika za narod koji vode i probleme koji ih muče (prijetnja rodne ideologije, osjećaj napuštenosti, ratna prijetnja...).
Oni tu odgovornost moraju preuzeti, a mislim da među svećenicima ima puno njih, i sve ih je više, koji od nje ne bježe i spremni su suočiti se s njom.
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
