Katolički odgovori

Što odabrati usred ove krize? Ovaj lijepi tekst preuzela sam sa stranice Caritasa...

"...Ni usred pandemije ne trebamo se – pa i ne smijemo – odreći ljudskih vrijednosti, njegovanja odnosa, dragih ljudi… Rukovanje, druženje, poljupci, zagrljaji, pa i obični kontakti postali su sumnjivi, ograničeni, pa i zabranjeni. Fizička i socijalna distanca udaljavaju nas od ljudi i postaju novo normalno.

Ne treba žaliti za onim što privremeno ne možemo ili ne smijemo.

Nismo osuđeni čekati i ništa ne poduzimati.

Ne smijemo prihvatiti pasivnost, neizvjesnost, strepnju, tjeskobu.

Nismo prisiljeni zatvarati svoja srca prema prijateljima, susjedima, ljudima koji nas trebaju.

Mnogošto, međutim, i smijemo, i možemo učiniti.

Smijemo biti iskreni, odvažni, vjerni, uporni, darežljivi, otvoreni, druželjubivi,

Smijemo biti tolerantni, nesebični, pravedni, uključivi, pomirljivi, poduzetni.

Smijemo puniti prostore među sobom dobrim sadržajima, porukama, dobrim djelima.

Ako virus bolesti prijeti oduzeti nam kontrolu nad našim životima, okrenuti nas sebi i svesti na otoke u oceanu, ako želi mijenjati naše odnose s drugim ljudima, udaljiti nas od sviju, navesti nas da u drugomu gledamo prvenstveno moguću prijetnju i ugrozu – mi ipak možemo konkretnim djelima ljubavi i dobra dosezati bliske i drage ljude ali i one koji trebaju našu pomoć i ovise o njoj..."

Eto, danas sam se opet susrela s nekim teorijama o ovom virusu i pandemiji (da je sve laž i izmišljeno, itd...), pa vas upozoravam da ne nasjedate takvim manipulatorima, nego radije čuvajte zdravlje svoje i bližnjih (osobito starijih). Ne bacajte maske...

Iz iskustva svojih bližnjih znam da je bolest itekako stvarna i ozbiljna, iako srećom ne prima svakoga jednako. Ali i jedan teže bolestan u obitelji može biti velik križ i pitanje savjesti: zašto se nismo čuvali...?

Srećom, također iz iskustva pišem (možda nekome pomogne!) da su točne one anonimne preporuke koje se obično odbacuju kao fake news, naime da se neki uz određene lijekove oporave za pola dana, za 2 dana ili za 4-5 dana. Ti lijekovi su svima dostupni: vitamin C-1000, vitamin D, B-kompleks, Biorela, protuupalni lijekovi kao Lupocet, parna kapsula, vježbe disanja.

Samo kod 1. oboljelog ne smije se čekati (čula sam da i to ljudi rade, tek da vide hoće li ili neće razviti neke veće simptome), nego se mora terapija uzeti čim prije, kad su simptomi još u početku, inače virus prijeđe u pluća ili pak tijelo dehidrira zbog probavnih smetnji...

Možda nekome pomogne!

Hvala ti za savjete, no ja bih ipak kako sam drugačiji nešto primjetio:



Ja bih rekao da nam je dano izražavanje osjećaja, pa stoga ne vidim zašto bi se suzdržavali od izražavanja osjećaja?
Osjećaja sreće/radosti, ljutnje, tuge, zavisti, straha i ljubavi.

Potiskivanje osjećaja ne vodi po meni dobrom, no i to se može riješiti kao i sve što smo naučeni to možemo naučiti na drugi način.
Ne opterećujmo si duh potiskivanjem osjećaja!
Pozvani smo na obraćenje, ali prvo trebamo iskazati osjećaje:
Iv 11, 33-35
Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!"
I zaplaka Isus.

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Lupocet nije protupalni lijek, već za temperaturu i lakše bolove. Paracetamol ima zanemariv protuupalni učinak. O ostalome...neznam za neke anonimne poruke, vitamini su ponekad dobri (kvaliteta je vrlo različita kod različitih proizvođača) kao i ostali dodatci prehrani, no jedino antibiotik može stopirati virus da ne ide u pluća...

Antibiotik i virus?

Citat:
"Antibiotici djeluju samo na infekcije uzrokovane bakterijama, a uopće ne djeluju na one uzrokovane virusima. "
http://www.zzjzpgz.hr/index.php?show=od ... bPage=jeka

Ja nisam liječnik i mislim da je lijepo opisano na toj stranici o antibioticima.

Protiv virusa se ljudsko tijelo bori. Upalni proces i povišena temperatura su dio tjelesne strategije protiv virusa.

No nešto mi je tu zanimljivo: tijelo se teško bori ako je stalno iscrpljeno i pod stresom je.
Ja sam stres rješavao i rješavam molitvom.
Za molitvu je potrebna odlučnost (jača se postom) i volja za promjenom sebe micanjem egoizma i oholosti.

Kad sam radostan i zahvalan za život, pa i bolest, iako je teška i bolna, proživljava se vjerom u radosti

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Zašto onda liječnici prepisuju sumamed svakom tko ima simptome poput temperature, kašlja i sl. da se ne bi proširilo na pluća???

Zato što postoji sustav koji sugerira liječnicima da tako rade...

Ima liječnika koji tek kad prestane infekcija virusom, a došlo je do simptoma bakterijskog djelovanja - tek tada propisuju antibiotik ako su sigurni u bakterijsku infekciju.
Ima liječnika koji propisuju lijek protiv bolova iako ih pacijent nema, no za svaki slučaj neka se nađu...

Dakle ima svega, no ima tu i firmi koje od toga žive (profit) i koje imaju svoj marketing (besplatno ovo, besplatno ono, a vi liječnici malo pokažite empatije...)...

Liječnici su na kraju samo ljudi

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Kod nas su otpočetka zaraženima davali paracetamol, a to je preporuka struke i dalje. Možda i ima samo blagi protuupalni učinak, ali kod koronavirusa više pomaže nego brufen (to su neka francuska istraživanja). Sumamed nisam navela ranije jer se on dobiva samo na recept. Da, liječnici ga propisuju, ali on dosta smanjuje imunitet (kao i svi antibiotici!) pa uz njega obično daju i Imunoboost ili neki drugi jaki lijek za jačanje imuniteta. Imunoboost je užasno skup, a i slažem se s Vizom u vezi molitve kao terapije.
Molitva je zapravo jedno neistraženo blago za rješavanje stresa i jačanje imuniteta.

Liječnici daju imunoboost? Valjda ako su na platnom spisku farmaceuta. Meni su samo preporučili jogurt, kad sam pila antibiotike.
Molitva, da, samo moliti treba naučiti...

Molitva je zapravo jedno neistraženo blago za rješavanje stresa i jačanje imuniteta. [/quote]

Otkad to?

Molitva je to, ali i puno više

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Drugo je kad piješ antibiotike zbog Covida... Poznajem ljude koji nakon tri tjedna korone ne mogu stati na noge, samostalno ne mogu niti na wc, kažu da takav virus nebi poželjeli ni najgorem neprijatelju...

Vidi, i stožer potvrdio... Vjera, molitva i pripadnost vjerskoj zajednici zaštitni su čimbenici u suočavanju sa stresom..
Mada znam da neki u molitvi vide samo napor, pokoru i osjećaju napasti, rastresenosti i duhovnu borbu..
Zbog toga i pišem.

Citiram:
Religiozna vjerovanja i duhovnost su važan izvor za kapacitet osobe za nošenje sa stresom te mogu imati protektivan učinak na mentalno zdravlje. Važno ih je koristiti primjereno situaciji i u kombinaciji s drugim mehanizmima učinkovitog suočavanja sa stresom.

Religioznost i duhovnost se temelje na davanju i razumijevanju smisla života i utjecaju više sile iznad nas na naše živote. Premda imaju zajedničke korijene razlikuju se u praksi. Religioznost je organizirani sistem vjerovanja unutar određene religije dok je duhovnost povezana s individualnim sistemom vjerovanja, osobnim sustavom vrijednosti i osobnim smislom života. Mogu ići zajedno, ali mogu biti i odvojene. Svaka osoba, bez obzira je li religiozna, ima individualno iskustvo duhovnosti putem vjerovanja o smislu života i sustav vrijednosti koji poštuje i slijedi te ih može koristiti u zaštiti od negativnih posljedica stresa.

Istraživanja su potvrdila kako je pozitivno suočavanje sa stresom upotrebom religioznih vjerovanja povezano sa smislom života, nadom, doživljajem zaštite i bliskosti s Bogom, oprostom, religijskim razgovorom i doživljajem duhovne povezanosti, kao i mogućnosti traženja podrške religijske zajednice. Suprotno tome, doživljaj kazne i odbačenosti od Boga su povezani s negativnim ishodima za zdravlje. Potičući mir, svrhu, oprost, međusobno pomaganje, religioznost i duhovnost mogu povećati toleranciju na stresne situacije.

Religijska vjerovanja i duhovnost mogu imati pozitivni utjecaj na prevenciju negativnih posljedica stresa kada se koriste na pozitivan način koji uključuje vjerovanje i nadu u pozitivne ishode te se pri tome ne zanemaruju druge mogućnosti kontrole tjeskobe i prevencije negativnih posljedica stresa. Pripadnost religijskoj skupini može umanjiti stres koji se dobiva podrškom zajednice. Religioznost, također može potaknuti strpljenje i vjerovanje da je neželjeno stanje privremeno i da će budućnost biti bolja. Ovo može pomoći ljudima da osjećaju sigurnost što ih štiti od prevelike tjeskobe. Pozitivno reagiranje na stres korištenjem religijskih vjerovanja povezano je s vjerovanjem kako postoji smisao u sadašnjim teškoćama i patnji. Međutim važno je napomenuti da neka religijska uvjerenja npr., o zasluženoj kazni zbog grijeha mogu štetno utjecati na zdravlje.

Kod osoba koje su religiozne, treba poticati pozitivne mehanizme suočavanja sa stresom. Pasivno suočavanje, koje se samo oslanja na Božju pomoć, u okolnostima kada je potrebno primijeniti aktivnije suočavanje kako bi se smanjile negativne posljedice stresa, može imati štetne posljedice za zdravlje.

Religijska vjerovanja mogu pomoći ljudima da se bolje suočavaju i podnose teške situacije kao što je primjerice bolest. Ako se oslanjamo na pomoć više sile, pa i u okolnostima kada nemamo što poduzeti, religijska vjerovanja mogu pomoći izdržati neizvjesnost.

Jel tako?

Tako je

Duhovnost je bitna (mada je to u biti religioznost = povezanost sa Bogom). No uobičajeno je reći da je osobna povezanost (pa i grupna bez organizacije) sa Bogom duhovnost. A za institucijsku organiziranu povezanost se kaže da je religija...
Dakle može i jedno i drugo biti i na kraju je isto.
Druga je stvar što to neke muči i žele podjele po religijskom ključu...

Kazna, osuda, grešnost su relativni pojmovi i vrijede u prolaznom vremenskom svijetu, a ne u apsolutnom.
Nismo tu (ne živimo ovaj prolazni život) da bi osuđivali, odbacivali, kaznili, ukazivali na pogrešne odabire, pogrešne misli, riječi i djela.
Tu smo da bi slavili, zahvaljivali, blagoslivljali i bili sretni i radosni u Ljubavi.
Kad smo takvi onda opraštamo zaboravljamo radujući se
Onda vršimo volju Boga Oca našega

Tako nas uči naš Učitelj Isus Krist.
Kada djelujemo po Njegovu nauku stres i strah, očaj, depresija, ispraznost nestaju.
Jer ih prevlada ono naše što je najdublje u nama, ono što nas čini djecom Božjom, ono što je osnova hrama Duha Svetoga u nama.
Moglo bi se reći da naš egoizam proizašao iz vanjskog prolaznog svijeta nadvlada naš duh. Tj. posložimo stvari kako i trebaju biti posložene.
Tj. posložimo po 1. Božjoj zapovjedi - zapovjedi Ljubavi - zapovjedi koja vrijedi kako u apsolutnom, tako i u relativnom (kako na nebu tako i na zemlji).

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Ne znam kako misliš "relativni pojmovi". Uzmimo npr. grešnost - radi nje postoje svakovrsna zla, bio toga čovjek svjestan ili ne. Hoću reći, netko tko čini drugome objektivno zlo, on je grješnik - smatrao on sebe takvim ili ne.
A smatrati sebe grješnikom može osobu voditi do:
a) očaja, depresije, samokažnjavanja
b) većeg pouzdanja u Božju dobrotu, ispovijed, doživljaj Božjeg oproštenja i prihvaćanja
Jedino ovo drugo je spasonosno.
Negiranje grješnosti (i zla) može nakratko voditi u nekakav osjećaj smirenosti, ali prije ili kasnije uviđamo njegovu neizbježnost.

U svemu ostalome se slažem s tobom!