Katolički odgovori

Pa ne plaćaš sakramenat, za takvo nešto nema cijene. Plaća se ono što je potrebno zbog onoga što iziskuje slavljenje određenog sakramenta. Sigurno je da bi prodaja sakramenta bila blasfemija.

+!
Film o Kraljevoj Sutjesci iz 1967. g.
http://www.youtube.com/watch?v=xASpOOkK ... re=related

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

Pozdrav svima! Vremenski starija tema, ali eto, prijeteljica se udaje pa sam naletjela na ovo u potrazi za odgovorom na neka njena pitanja. Nisam mogla odoljeti da ne odgovorim na ovu opasku jer me iznenadila - naš velečasni je upravo sam predložio da mene na vjenčanju do oltara otprati otac. Doduše, cijela moja obitelj je svake nedjelje (i ne samo nedjelje) u crkvi - otac je otpratio četvero djece na krštenje, pričesti i krizme, kao što nas je i redovito vodio u crkvu, čak i onda kada su nas pubertetske napasti mlatile svom silom i kada nas je trebalo gotovo dovući (ajde, malo pretjerujem) pa me je tako otpratio i na dan vjenčanja. Ne da me preda nekome kao vreću krumpira, nego da me simbolično, kao osoba koja je odgovorna da me čuva i pazi, povjeri osobi koja će od tog dana unaprijed biti za to odgovorna. Možda sam staromodna, ali nije li to najvažnija uloga supruga i oca, da svoju obitelj vodi i čuva pa i potiče u kršćanskom životu?

Jedna od najvažnijih uloga sigurno je, ali često izostaje. Stvarno je meni nevjerovatno da ste imali takvog oca koji Vas je od malena poticao na kršćanski život. Malo se muškaraca vidi u crkvi...

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Je. A on je sam odrastao uz oca koji je poštovao političke svjetonazore onoga vremena i nije išao u crkvu iako to svojima nikad nije branio. Tati je u ona vremena sigurno bilo lakše ostati doma nego ići u crkvu, ali ipak je odlazio. Vjerojatno je to nešto s čime se čovjek rodi, ne samo kako je odgajan. Tužno je što u ova "slobodna" vremena ljudi bježe od Boga i crkve, za razliku od naših predaka koji su odlazili unatoč svemu.

Lijepo je cuti to sto pises o ocu.
To mu dolazi od Duha Svetog, a on je otvoren za Njega i cini tako.
Htjela sam samo reci o odlasku do oltara - prvi put cujem da svecenik predlaze tako.
Nama je dapace svecenik objasnjavao da je taj nacin preuzet sa zapada
(uz objasnjenje koje si i sama napisala - ne kao vrecu krumpira...)
I jos je rekao da je brak jedini sakrament koji zena i muskarac daju jedno drugom, pred Bogom i sa Njim.
(tako mi je ostalo u sjecanju, ipak je to bilo prije 10 god.
Zato Crkva preporuca da zarucnici dolaze pred oltar zajedno, u slobodi svoje odluke,
potpuno ravnopravni i jednaki pred Bogom.

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Ovako treba

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Poštovanje. Želimo se crkveno vjenčati u inozemstvu, točnije u New Yorku. Zanima me koje su nam obveze obzirom da želimo da taj brak bude regularan i priznat i u Hrvatskoj. Hvala

Ne znam kakva je stvar s papirologijom, vjerojatno ima više posla, a ako nije radi egzotike, nego ćete živjeti u New Yorku, onda možda da se raspitate tamo kod nadležnog župnika.
U svakom slučaju, crkvena ženidba je veliki događaj, sakrament za kojeg je potrebna duhovna priprava. Ta priprava za katolički brak koji će trajati cijeli život je bitnija od organizacije trenutka vjenčanja ili svadbe i želim vam da se baš u tom najbitnijem dobro pripremite.

_________________
Naprijed za križem!