Katolički odgovori

Sveti Josip često se spominje u raznim privatnim objavama, a i sami pape nazivali su ga "moćnim zaštitnikom u borbama protiv vlasti tmine" (papa Lav XIII.), a ovo je molitva koja je postala poznata kad je papa Franjo objavio da ju moli svakog jutra:


Slavni praoče sveti Josipe,
čija moć može nemoguće učiniti mogućim,
pohiti mi u pomoć u ovim trenutcima
tjeskobe i teškoće.
Pod svoju zaštitu stavi
vrlo teške i ozbiljne životne prilike
koje ti povjeravam,
kako bi se sretno razriješile.
Moj ljubljeni Oče,
sve je moje pouzdanje položeno u tebe.
Da nitko ne bi rekao da sam te zazvao uzalud,
i budući da ti možeš sve kod Isusa i Marije,
pokaži mi da je tvoja dobrota velika kao i tvoja moć.
Amen.

O, sveti Josipe, Čuvaru Isusov

O, sveti Josipe, Čuvaru Isusov,
Marijin prečisti Zaručniče,
ti si proveo život u savršenome ispunjavanju dužnosti,
podupirući radom svojih ruku Svetu nazaretsku obitelj.
Zaštiti dobrostivo vjerne koji ti se obraćaju.
Ti poznaješ njihove čežnje, tjeskobe i nade:
tebi se utječu jer znaju da će u tebi naći razumijevanje i zaštitu.
I ti si prolazio kušnje, napor, i umor,
ali, u brigama oko zemaljskih dobara,
tvoja je duša, ispunjena najdubljim mirom,
kliktala neizrecivom radošću,
zbog prisnosti s tebi povjerenim Sinom Božjim
i s Marijom, njegovom premilom Majkom.

Daj da i oni koje štitiš budu svjesni da nisu sami u svome radu
te znaju otkriti Isusa pored sebe,
sa zahvalnošću ga prihvatiti i vjerno ga čuvati kao što si ti to činio.

Daj da u svakoj obitelji, u svakoj radionici,
u svakome laboratoriju,
svugdje gdje kršćani rade,
sve bude posvećeno ljubavlju, strpljivošću, pravednošću i traženjem dobra
kako bi se na sve nas razlili darovi nebeske ljubavi.
Amen.

Sv. Ivan XXIII.

Friedrich Overbeck: Blaženo preminuće sv. Josipa (1832.-1836.)

Djelo njemačkog autora, obraćenika na katolicizam, radio je vrhunska djela uglavnom u Italiji.

https://artvee.com/dl/the-death-of-saint-joseph-3/

Iz "Patris Corde":

Ako je prva faza bilo kojeg istinskog unutarnjeg ozdravljenja prihvaćanje osobne povijesti te prihvaćanje stvari koje nismo željeli, onda njima treba dodati još jednu bitnu značajku: kreativnu hrabrost. Pojavljuje se posebno kad se naiđe na poteškoće. Odnosno, suočeni s poteškoćama, možemo ili odustati i otići, ili se nekako suočiti s njima. Povremene poteškoće donose nam resurse za koje nismo ni mislili da ih imamo.

Čitajući Evanđelja o Isusovu djetinjstvu, često se pitamo zašto Bog nije intervenirao na izravniji i jasniji način. No, Bog djeluje kroz događaje i ljude. Josip je čovjek izabran od Boga, preko kojega se Bog brine o počecima povijesti otkupljenja. On je pravo „čudo“ kojim Bog spašava Dijete i njegovu majku. Nebo intervenira s povjerenjem u kreativnu hrabrost ovog čovjeka koji, stigavši u Betlehem i ne pronašavši smještaj u kojem Marija može roditi, uređuje staju i preuređuje ju, tako da ona postane što je više moguće mjesto dobrodošlice Sinu Božjem koji dolazi na svijet (usp. Lk 2, 6 – 7). Suočen s neposrednom opasnošću Heroda, koji želi ubiti Dijete, još jednom je u snu Josip upozoren braniti Dijete, a usred noći organizira bijeg za Egipat (usp. Mt 2, 13 – 14).

Pri površnom čitanju ovih priča može se steći dojam da je svijet u milosti i nemilosti snažnih i moćnih, ali „dobra vijest“ Evanđelja leži u pokazivanju kako, unatoč bahatosti i nasilju zemaljskih vladara, Bog uvijek pronalazi način da izvrši svoj plan spasenja. Čak se i naš život ponekad čini kao da je prepušten na milost i nemilost moćnika, ali Evanđelje nam govori da ga Bog uvijek uspije spasiti pod uvjetom da koristimo istu kreativnu hrabrost kao tesar iz Nazareta, koji zna kako problem preobraziti u mogućnost pouzdajući se uvijek najprije u božansku providnost.

Ako se ponekad čini da nam Bog ne pomaže, to ne znači da nas je napustio, već da nam vjeruje, da budemo kreativni i da sami pronalazimo rješenja.

Uskoro završava godina sv. Josipa (na blagdan Bezgrešnog Začeća Marijina), a ja sam kroz ovo vrijeme uzela svaki dan izmoliti bar jednu molitvu sv. Josipu koje i s vama ovdje dijelim.. Možda je netko pročitao koju knjigu o ovom Svecu - tako bliskom Isusu (bliža mu je bila jedino Marija!), možda je netko hodočastio u Karlovac, a netko mu se možda počeo utjecati u nekoj potrebi ili kušnji.. Sveti Josip je i meni pomogao, u ozdravljenju mog oca, pa ću nastaviti i dalje svaki dan zahvaljivati, moliti, razmatrati i slušati...

Evo još jedne lijepe molitve:

Za kršćanske obitelji

Sveti Josipe, glavo svete obitelji u Nazaretu,
djevičanski mužu Majke Božje,
u vašoj kući trajno je boravila sreća i mir,
jer onaj koji je izvor sve sreće i svakog mira,
gospodar neba i zemlje,
bio je među vama, štoviše bio vam je podložan.

Tako molimo te, sveti Josipe,
izmoli svim obiteljima nešto od te sreće i tog mira.
Izmoli svim roditeljima duha straha Božjega i samozatajnosti.
Izmoli djeci, da uvijek imaju pred očima
uzor božansko dijete,
njegovu poslušnost i njegovu ljubav. Amen.

Bartolome Esteban Murillo: Poklonstvo pastira

U ovoj tamnoj štalici najsvjetliji lik malo je Dijete, On je Svjetlo koje su proroci naviještali i narod iščekivao. Drugi svjetli lik je Marija koju sjaj Isusov obasjava i koja je, radi njega, puna milosti od prvoga dana. Treći svjetli lik je ovca koju dovodi pastir, jer će njega Ivan Krstitelj nazvati "Jaganjcem Božjim koji odnosi grijehe svijeta".
U stavu poklonstva su svi ostali likovi: sveti Josip (sa španjolskim crtama lica - autor je u njemu portretirao možda i svog oca), pastiri koji su simbol jednostavnih ljudi koji traže Boga, a sa desne strane i jedan vol i magarac...

Otkuda vol i magarac u božićnoj noći?

"U spilji u Grecciju stajali su, po Franjinu naputku, one svete noći vol i magarac. Franjo, naime, plemenitom Ivanu bijaše rekao:„Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike, tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca, da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.“Otada spadaju vol i magarac u svako prikazivanje jaslica.

Ali odakle to zapravo dolazi? U novozavjetnim izvještajima o Božiću nema ni spomena o tome. Međutim, zađemo li dublje u to pitanje, nailazimo na stvari koje su značajne za sve božićne pučke običaje, ali i za božićnu i uskrsnu pobožnost Crkve uopće - kako u liturgiji, tako i u pučkim običajima. Vol i magarac nisu jednostavno proizvodi pobožne mašte. Oni su, naprotiv, postali pratiocima božićnog događaja vjerom Crkve u jedinstvo Staroga i Novoga zavjeta. U proroka Izaije postoji rečenica:

„Vol poznaje svog vlasnika,
a magarac jasle gospodareve
- Izrael ne poznaje,
narod moj ne razumije“ (1,3).

Crkveni oci vide u ovim riječima proročki govor koji nagoviješta novi Božji narod, Crkvu sastavljenu od Židova i pogana.
Pred Bogom bijahu svi ljudi - Židovi i pogani - kao volovi i magarci, bez razuma, bez spoznaje. Ali im je Dijete u jaslicama otvorilo oči da su sada upoznali glas vlasnika, glas svoga Gospodara. U srednjovjekovnim skazanjima Božića uvijek je upadljivo istaknuto kako te dvije životinje imaju ljudski izgled, kako znalački i s poštovanjem stoje pred tajnom Djeteta i prigibaju pred njim koljena. To je sasvim logično, jer su obadvije životinje bile proročki znak u kojem se krije tajna Crkve - naša tajna, svi mi koji smo u odnosu prema Vječnome kao volovi i magarci, volovi i magarci kojima su se u svetoj božićnoj noći otvorile oči i koji su u jaslicama mogli upoznati svoga Gospodina! Ali, da li ga stvarno poznamo?

Kad vola i magarca stavljamo u jaslice, morali bismo se prisjetiti čitave Izaijine rečenice koja nije samo Evanđelje - obećanje buduće spoznaje - nego i sud nad sadašnjim zasljepljenjem. Vol i magarac poznaju, „a Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije“. Tko su danas vol i magarac, tko su to »moj narod« koji »ne razumije«? Po čemu se poznaju vol i magarac, po čemu „moj narod“? Zašto je uopće tako da onaj tko nema razuma razumije, a tko ga ima da je slijep? Da bismo mogli na to dati odgovor, moramo se još jednom s crkvenim očima vratiti prvom Božiću. Tko nije upoznao? A tko je upoznao? I zašto je to bilo tako? - Onaj tko nije upoznao, bio je, maloprije, Herod. On nije shvatio ni onda kad su mu pripovijedali o Djetetu, nego je još više ostao zaslijepljen svojim vlastoljubljem i s njim povezanim progoniteljskim bijesom. Nije razumio ni »sav Jeruzalem s njime«. Nisu razumjeli ljudi obučeni u mekušaste haljine, uglađeni ljudi. Nisu razumjeli učenjaci, poznavaoci Pisma, učitelji Zakona. Oni su sigurno dobro poznavali dotično mjesto u Bibliji, ali ga nisu shvatili.Oni koji su ga upoznali, bili su, u usporedbi s ovim velikim ljudima, »vol i magarac«: pastiri, magi, Marija i Josip.

Da li je i moglo biti drukčije? U štali gdje je on nema finih ljudi. Tu su, kao kod svoje kuće, upravo vol i magarac! Kako pak mi stojimo? Da li smo od štale tako daleko udaljeni jer smo odviše fini i pametni za to? Ne zaplićemo li se i mi također u učenim izlaganjima Biblije, u prevelikom dokazivanju netočnosti ili pravoga povijesnog mjesta, da smo za samo Dijete slijepi i u odnosu na njega ništa ne primjećujemo? Nismo li i mi možda odviše »u Jeruzalemu«, u palači, uronjeni u sebe, u svoje samoljublje, u svoj strah od progonstva da bismo mogli noću čuti glas anđela, poći tamo i pokloniti mu se?

I nas gledaju ove Noći pogledi vola i magarca upitno: »Moj narod ne razumije«, razumiješ li ti glas svoga Gospodara? Dok postavljamo drage nam likove u jaslice, morali bismo moliti Boga da našem srcu udijeli onu jednostavnost koja u Djetetu otkriva Gospodina - kao što ga je otkrio nekoć Franjo u Grecciju. Tada ćemo i mi doživjeti što Toma Čelanski pripovijeda o sudionicima ponoćke u Grecciju - gotovo istim riječima kao i sv. Luka o pastirima prvoga Božića: Vratiše se svi kući puni radosti!"
(Joseph Ratzinger, na polnoćki 1977.)

Danas je Presveto Ime Isusovo, osmi dan po Božiću.
To ime prvi je čuo Josip od anđela u snu:
"Ti ćeš mu nadjenuti ime Isus
jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih."

Isus je učenicima na posljednjoj večeri rekao:
"Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca,
dat će vam u moje ime.
Dosad niste iskali ništa u moje ime.
Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!"

Sveti Pavao je Kološanima dao savjet:
"I sve što god riječju ili djelom činite,
sve činite u imenu Gospodina Isusa,
zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!" (Kol 3, 16)