Katolički odgovori

Još samo nekoliko sati i počet će nova crkvena godina. Počet će advent.
Advent je velika, neizrecivo velika čežnja. Čežnja tako stara kao što je staro čovječanstvo. Čežnja adventa nosi u sebi čežnju čitavog Staroga zavjeta. Sve vapaje čovječanstva koje je iza grijeha praroditelja upoznalo svoju slabost i bijedu. Sve krikove duša koje su se gubile u mraku poganstva, ali su kadgod ipak osjetile da postoji nešto više od zemljanih i zlatnih kumira.
Advent nosi u sebi svu spoznajnu čežnju mislilaca Staroga zavjeta. Sve uzdahe patrijarha i proroka. Sve molitve kraljeva i svećenika. Sve bolne jecaje pravednih duša. To je bila čežnja milijuna. Čežnja kroz tolike godine i tolika stoljeća.
Ali Gospodin će svu tu čežnju jedne zimske noći nagraditi – jer on će doći.
(Marica Stanković, Adventska čežnja)
http://tomablizanac.blogspot.com/2024/1 ... -dana.html

Nekad je adventski post bio jednako strog kao i korizmeni. Tijekom tog razdoblja pozvani smo obratiti posebnu pozornost na naše grijehe i potrebu spasenja. Tradicionalno, Advent je bio vrijeme u kojem se sudjelovalo u pokorničkoj praksi kao što su post i suzdržavanje, baš kao što to činimo za vrijeme korizme.
Međutim, u novije vrijeme, advent je sve češće vrijeme bez gotovo ikakve stvarne pokorničke prakse. Ne zahtijeva ni post, ni apstinenciju; zapravo ih se skoro pa ni ne spominje.
No posebno je zanimljivo što su ljudi tada postili mada su i onako imali puno manje hrane nego mi danas. Ne samo da su imali manje hrane u ukupnom smislu, nego je ona bila više sezonska i opskrba manje predvidljiva. Štoviše, glad i nestašice hrane bile su relativno česta pojava. Ipak, unatoč svemu tome, oni su mogli postiti dva puta godišnje po četrdeset dana u komadu, osamdeset dana ukupno.
Iskreno, sumnjam da bi mi danas mogli postiti poput naših pradjedova. Možete li zamisliti kakva bi pobuna nastala da nas Crkva pozove da slijedimo stroge norme od prije 200 godina? Čuli bi pritužbe da su takvi zahtjevi ne samo nerealni, nego čak i opasni po zdravlje.
Možda je to dobra ilustracija koliko smo zarobljeni u našem izobilju. Što više imamo, to više želimo; i što više želimo, mislimo kako ne možemo bez svega toga preživjeti. Zarobljeni smo u našem izobilju.
https://www.quovadisecclesia.com/nekad- ... korizmeni/

Kada samo razmislimo o vjernicima od prije sto godina- oni izgledaju kao divovi u odnosu na nas. Imali su mnogo manje od nas danas, ali čini se da su živjeli puno slobodnije. Oni su bili u stanju postiti. Iako siromašni, oni su izgradili velike crkve i imali velike obitelji. Oni su živjeli i radili u uvjetima koje bi malo tko od nas bio u stanju tolerirati. Žrtvovanje je za njih bilo “normalno” stanje. Nisam pročitao da je postojala neka halabuka oko toga u to doba, niti pritužbi da je “okrutna Crkva” nametnula post i nemrs za Advent i Korizmu. (Tu su uvijek bili iznimke za djecu, stare, bolesnike i trudnice.) Nisam pročitao ni da se post od ponoći do primanja pričesti sljedećeg dana smatrao prerigoroznim. Nekako su prihvatili ove žrtve i mogli su ih izvršiti. Imali su slobodu za koju mislim da danas mnogima od nas nedostaje.
https://www.quovadisecclesia.com/nekad- ... korizmeni/

Mise Zornice (Rorate) predstavljaju tradicionalnu adventsku pobožnost u kojoj se mise u čast Blažene Djevice Marije u razdoblju došašća služe neposredno prije zore. U mnogim slučajevima obitelji i pojedinci putuju sat ili više vremena, ustajući i stižući vrlo rano na ovu zadivljujuće lijepu misu. Međuigra svjetla i tame govori o značenju došašća i dolasku Svjetla svijeta.
Misa je dobila svoj naslov, Rorate, zbog riječi iz knjige proroka Izaije (45, , koje su ulazna riječi pjesme Rorate Caeli:
„Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje da proklija izbavljenje!“.
https://www.quovadisecclesia.com/kako-z ... zornica-2/