|
Razmisljam o naslovu teme "Anticrkvena propaganda kao uzrok krize vrijednosti" u svetlu Snenijevog podsecanja na rano hriscanstvo: "Pa ništa novo sjetiomo se optužbi prvih kršćana (piju dječju krv!) pa karikatura na križu raspet čovjek sa magarećom glavom i natpis: ..."
Naslov teme kao da zeli da izgovori sto neko nije svetlost svetu pozivanjem na mrak u kojem se svet nalazi, pa kao da ta mrak moze da ponisti svetlost. Da li ste culi za mracnu lampu koja kada se ukljuci i ocrni svetlost podnevnog Sunca, nista od nje ne moze da se vidi po dani, vec kao da je noc?! Ili, da li ste culi za bljutavilo koje je tako jako da ne moze da se osoli?
Svakako da niste!
A ako su rani hriscani bili klevetani, proganjani i ubijani, a pre svega toga nisu imali veronauku u svojim skolama, vec se krili po katakombama, malo je cudno vaditi se na danasnje lose uticaje koji blate crkvu i njenu svetlost.
Dakle, nije nikakva anticrkvena propaganda rane hriscanske crlve uspevala da umanji svetlost ranog hriscanstva, pa ne bi to smela ni danas.
Zato smatram da je sasvim na mestu Domenikin komentar kada kaze:
"Osobno mislim da je veliki dio Svećenstva, prerezao vertikalu prema Nebu, okrenuo se zamamnim čarima ovoga svijeta te tako postao bljutava sol, koja i nije za drugo, nego da ljudi po njoj gaze. Prestali su biti svijetlo, pa zašto se onda čude što NE SVIJETLE....?"
Sa jedne strane, istina je da su svestenici gresni ljudi, pa ako ne zelimo da se u njih razocaramo, ne treba od njih ni da trazimo ono sto nas dovodi do razocarenja. Lepo rece Sara kaze: "Možda nestaje ideja o tome da su svećenici neki nadzemaljski stvorovi koji bi trebali biti hodajući sveci i bilo bi dobro da ljudi to izbace od svojih glava pa bi ih mnoge stvari manje užasavale. Ja poznajem niz sjajnih svećenika, ali ipak imaju ljudskih mana. Možda nekim ljudima zbog toga nisu sjajni" Interesantno je da mi ljudi prirodno trazimo u svestenicima ono sto ne bismo trebali - idole na koje prebacujemo sopstvenu odgovornost za svoje postupke, a sto bismo trebali da sami nosimo na sebi (licnu odgovornost da preispitujemo svoje srce, da trazimo Boga, da odbacujemo greh), a takodje u svestenicima trazimo i ono sto mozemo naci samo u Bogu (oprostenje, silu za obracenje, i uopste svu sigurnost spasenja). Pa kada tako u ljudima trazimo ono sto ne treba da trazimo u njima, onda je normalno da se u njih i razocaravamo kada se suocavamo sa time da nisu sveci. Kaze Sveto pismo "Da je proklet ko se uzda u coveka" sto znaci da ako se ne uzdamo u svestenike, necemo se u njih ni razocarati.
Mi bismo prirodno voleli da izgovorimo lose duhovno stanje vernika pozivanjem na uticaje iz sveta i na uticaje od strane svestenstva, medjutim, zar ne bi trebali svi vernici (i svestenici i laici) u cijim srcima zivi Bog, prirodno da budu svetlost svetu i da donose plodove Bozjeg Duha?
"Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, cim ce se osoliti? Ona vec nece biti ni zasto, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze. Vi ste videlo svetu; ne moze se grad sakriti kad na gori stoji. Niti se uzize sveca i mece pod sud nego na svecnjak, te svetli svima koji su u kuci. Tako da se svetli vase videlo pred ljudima, da vide vasa dobra dela, i slave Oca vaseg koji je na nebesima." (Matej 5,13-16)
Eh, sada, kada pogledamo statistike videcemo da su ateisti i agnostici u boljem duhovnom stanju (manje kriminala, razvoda brakova, ...) nego religiozni ljudi. Gde god su radjenja istrazivanja, u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, ili u Americi, rezultati su vrlo slicni, religiozni ljudi su u proseku gori od ateista i agnostika.
Dakle, ima gresnih ljudi i tu i tamo. Ali zasto su religiozni gori od ostalih? Kako je to moguce kada Hristos kaze:
"Po rodovima njihovim poznacete ih. Eda li se bere s trnja grozdje, ili s cicka smokve? Tako svako drvo dobro rodove dobre radja, a zlo drvo rodove zle radja. Ne moze drvo dobro rodova zlih radjati, ni drvo zlo rodova dobrih radjati. Svako dakle drvo koje ne radja rod dobar, seku i u oganj bacaju. I tako dakle po rodovima njihovim poznacete ih. Nece svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! Uci u carstvo nebesko; no koji cini po volji Oca mog koji je na nebesima. Mnogi ce reci meni u onaj dan: Gospode! Gospode! Nismo li u ime Tvoje prorokovali, i Tvojim imenom djavole izgonili, i Tvojim imenom cudesa mnoga tvorili? I tada cu im ja kazati: Nikad vas nisam znao; idite od mene koji cinite bezakonje." (Matej 7,16-23) Sta je to sto prosecnom religioznom coveku "pomaze" da vise gresi nego da je otvoreni nevernik?
Ja imam ideju za odgovor, ali sta vi mislite?
|