Katolički odgovori

Naletila sam na netu na jednu stranicu gdje se prodaju krunice. Ne znam sto bi mislila o tome.

Stvar je u tome da su cijene od kojih 200-2000 dolara i zbilja, vrlo su lijepe i radjene kao mala umjetnicka djela. Ali su krunice. Od plemenitih metala, bisera, svaceg.

A meni pala na pamet moja plasticna koju sam dobila bespla. Bogu fala. I druga od drveta koju sam poklonila sestri i koju sam platila cca 20 kn. I tako usporedjujem i pitam se, al cemu? Cemu te skupe krunice?

Da li skupe krunice uopce imaju svrhu? Jer se tamo navode i kao nakit, npr. kao narukvica, a u biti krunica. Da li je to u redu? Ili se tu vidi tastina vjernika i zarada trgovca?

Pitam se, da li bi Gospodin i takav stand srusio ispred neke crkve ili evo na netu? Da li bi se ljutio na luksuzne krunice? Da Mu klecimo ponizno s krunicom od 2000$ u rukama? Kod nas bi to bilo preko 10 000 kn.

Zar nije svrha krunice nesto sasvim drugo? I to se molimo Gospi, koja je najponiznija Majka? A moli se uz pomoc bisera, zlata i sl.?

Ne znam....

Ja sam pak vidio onu famoznu Bibliju od 16 ooo kn i pregledao. Zovu je tzv. "Bečka Biblija". Ne bi nikom preporučio da kupi čak i ako ima novaca. Čak je malo ružna izvana. Ti plemeniti materijali od kojih je sačinjena uopće nisu toliko uočljivi. Zlatna kopča na njoj izgleda kao mesing. A tek oprema.. Jeruzalemska je opremljenija od nje 100 puta. Nema čak ni konkordance. Prava trendeseterska. Trebali su staviti napomenu: za nogometaše i 'poduzetnike'.

Kod nas po izlozima ima, valjda je to srebro, po nekoliko stotina kuna. Dobre su kao dar za krštenje, prvu pričest, krizmu..., kad se vidi kakve se gluparije prave od zlata i srebra, ne mora ni krunica biti od nekih ostataka. Takve od plemenitih materijala nisu vjerojatno ni zamišljene za svaki dan.

Predlažem pravilo- svatko tko si kupi krunicu od 1000 €, mora dati u misije par stotina običnih krunica. Super su mi te razne udruge na internetu koje okupljaju i poučavaju ljude kako praviti krunice od plastike, drva ili pletene i onda šalju u misije (http://www.olrm.org/).

Jeste vidjeli krunicu kardinala Stepinca, od zrnaca na špagi s puno medaljica (http://www.glas-koncila.hr/index.php?op ... s_ID=13332). Kliknite na te prve sličice i onda deveta po redu.

Potražio sam kakve su krunice imali poznati- sveci i slično. Prva je krunica sv. Bernardice

Od uskoro blaženog kardinala Newmana

Ova je lijepa slika. Papa ove godine u svibnju moli krunicu u Fatimi.

Sad sam se sjetio jednog kineskog svećenika- nadam se da ne razvodnjavam temu- Nicholas Kao rođen 1897., kršten u vrijeme pape Benedikta XV. kad je imao 18 godina. Zaređen je 1933., sa 76 godina je ušao u trapistički red (1973.), i doživio sa 110 godina još jednog papu Benedikta. Umro kao najstariji katolički svećenik na svijetu. Svaki dan je od 1932. molio 15 krunica dnevno, a od 2004. dvadeset. Imao je istu krunicu više od sedamdeset godina.
(http://archives.catholic.org.hk/memory/N-Kao.htm)

Pa neću vam se hvaliti ali ja imam krunicu koju sam kupio na pšrvom hrvatskom hodočašću u Rim 1967 za vrijeme Pavla VI kupio sam je u jednoj maloj prodavaonici na krovu bazilike sv. Petra.

Cini mi se da nekako niste shvatili bit teme. Ne govorim o krunici kao krunici, ako je lijepa i umetnicki uradjena, to je dobro.

Vec govorim o skupoj krunici izradjenoj od pravih bisera, swarovski kristala ili 14 karatnog zlata. Prodaju se recenicama: "Very feminine and very very elegant."= Vrlo zenstvene i vrlo vrlo elegantne. ?!! i slicno.

Iskreno, meni je to cista glupost. Krunica je stvar koja se izradjuje, kupuje i prodaje, ali mislim da je jasno da gubi svoju bit ako je preskupa. Sve dokle god ima ljudi na svijetu koji umiru od gladi, takva krunica je cista glupost. Licemjerje.

Pogotovo zato jer smo svi povezani na ovom svijetu. Koliko vise ja podlijezem pohlepi, toliko netko mozda na svijetu vise pati jer nema nista. Ima hrane za sve ljude, samo da neki nisu pohlepni. Smatram da se svijet mijenja mjenjajuci sebe. Tako da osobno nikad ne bi kupila skupu krunicu. Ili skupu odjecu ili torbu ili sl.

I jeftinije je lijepo.

U bitnome se slažem (da treba biti skroman), ali niti kupovanje jeftinijih stvari u nekim slučajevima ne mora biti moralnije. To što je jeftino, jeftino je nama, a oni koji su proizveli dobili su neku siću i šaku riže. Možemo razmisliti i u drugom smjeru- ne podržavamo li kupujući takve jeftinije stvari rad u neljudskim uvjetima, dječji rad i sl., dok kupujući nešto skuplji proizvod možda smo više solidarni s onima koji su to proizveli, u smislu da imaju socijalna, zdravstvena prava i sl. zbog te više cijene (iako ima i velikih tvrtki koje nude skupe produkte, a također iskorištavaju gotovo ropski rad). Začarani krug. Tko zna izlaz?

Pa imaš ti pravo, ali što se danas ne komercializira.. bezbožni ljudi bi i Boga prodali kad bi ga mogli skovati od zlata i srebra...
Ali zar nije veća glupost ona svijeća u Međugorju u obliku Gospina lika pa "Gospa izgara" i da vic bude veći donijeli mi neki kao nešto izvanredno iz međugorja takvu svijeću!

Da, to je daleko kompleksnije no sto se cini. A sto je ispravno? I naoko jeftino moze nekome nastetiti. Da li je rjesenje onda nesto skuplje od najjeftinijeg, relativno jeftino, ali opet domace, tj. biti siguran koliko je moguce u proizvodjaca?

Sto je ispravno kupovati kao katolik? Jer cinjenica je da smo u tom sustavu, a kako biti dio njega, a najmanje stetiti drugima?

I slazem se i sa snenim, neki ljudi nemaju zdravi kriterij za vjerske predmete. Nesto granici i sa sablaznjivim. Ostala sam zbunjena sa luksuznim krunicama. Kako to promijeniti? Ne kupovati takve stvari i ukazivati na mogucu pogresku, tj. zapocinjati debatu?