Česta je pojava u virtualnom svijetu (katoličkim forumima) da se želi stvoriti neka umjetna atmosfera sklada. Nepoželjno je zatalasati, reći mišljenje, braniti nauk, već se treba opustiti, blagoglagoljiti sve da se nekoga ne bi uznemirilo.
Da li je realni svijet drugačiji? Mislim da nije. Kao uvod u temu poslužit ću se s citatima iz dva članka te ujedno vam savjetujem da ih pročitate.

Čini nam se da se broj i intenzitet nutarnje Crkvenih sukoba povećava. „Novi crkveni smjer“, „imenovanje biskupa“, „teologija oslobođenja“, „napetost između tradicionalnih i modernih grupacija“ danas potiču sukobe na veliko. K tome dolaze „trajno goruće“ teme kao „diskusije o sprječavanju začeća“, „seksualni moral“, „celibat“, „žene u Crkvi“, „laici“, a onda mjere učiteljstva (Küng, Boff, Drewermann) pružaju vrlo često izliku za žestoke sukobe. Narod Božji i sukobi

Isto tako zanimljivo je razmišljanje koje opravdava određenu konstruktivnu kritiku:

Konstruktivno-kritička zadaća vjernika je jedna od najvažnijih za Crkvu. Kodeks kanonskog prava u kanonu 212. §3. kaže da vjernici imaju pravo, a ponekad i dužnost, iskazivati svoje mišljenje u stvarima koje se odnose na dobro Crkve. Uz to, jedna od funkcija postojanja teologa je i u tome da svojim razmišljanjima i pitanjima unose “nemir” u Crkvu. Na taj način Crkva ostvaruje svoju zadaću da uvijek zrelije i osmišljenije naviješta Krista. Kroz kritiku se ona oslobađa kategorija i mentaliteta prošlih vremena, kako bi bila sakrament spasenja ovdje i sada. Kršćanstvo, naime, nije zbir zatvorenih tvrdnji koje bi osiguravale doživotnu sigurnost.
http://responder.blog.hr/2009/03/index.html#dan23

Što mislite?:
Jesu li su sukobi nešto što je u svojoj biti suprotno Crkvi koju je osnovao sam Krist, čak sotonsko djelo?
Kakvu vrijednost, po vama, imaju unutarnje Crkveni sukobi, danas?
Koje zamke nosi isključivost u razmišljanju i promišljanju stvarnosti Crkve?
Da li je konstruktivno-kritički pristup isto što i sukob isključivih mišljenja?
Koju ulogu u Crkvi ima sukob a koju dijalog te koji način preferirate?

pa pogledaj i ovo za bolje razumijevanje stvari:
http://www.don-ivica.net/index.php?opti ... &Itemid=58

Što mislite?:
Jesu li su sukobi nešto što je u svojoj biti suprotno Crkvi koju je osnovao sam Krist, čak sotonsko djelo?

Kakvu vrijednost, po vama, imaju unutarnje Crkveni sukobi, danas?

Koje zamke nosi isključivost u razmišljanju i promišljanju stvarnosti Crkve?

Da li je konstruktivno-kritički pristup isto što i sukob isključivih mišljenja?

Koju ulogu u Crkvi ima sukob a koju dijalog te koji način preferirate

Zanima me što mislite o ovoj temi da li smjemo kritizirati Crkvu i svećenike ili ne?

ako misliš na onaj forum, na koji ja mislim da misliš , a joj zakomplicira, mislim da su to dobronamjerni ljudi sa malo suženim pogledom na neke stvari

Mislim konkretno na biskupe i svećenike i cjelu Katoličku Crkvu nap. na župnika kojega nitko od njegovih župljana nevoli jer se prema svojim župljanima krivo ponio i slično pa ljudi idu u susjednu župu na Svetu Misu itd.

Mislim da to nije ipravan put jer se ne poštuje ispravan pastoralni red, a niti se na sv. misu ide zbog župnika. Župa je osnovna pastoralna jedinica i kroz nju vjernik treba primarno ostvarivati svoj vjernički život. Nema potrebe ni opravdanja ići u susjednu župu zbog sv mise ako se ona održava u domaćoj župi.
Isto tako treba poštivati odluke vlastitog svećenika i biskupa, ista stvar kad se negdje putuje na teritorij druge biskupije ili župe.

Znam da se na Svetu Misu neide radi župnika ali što ako je nap. župnik na vjeronauku opalio šamar osmogodišnjem djetetu i ako roditelji radi toga nežele sudjelovati na Svetoj Misi kod tog župnika?Moramo biti iskreni da smo ljudi i da nismo toliko čvrsti da bi olako prelazili preko nekih stvari.Ljudi su osjetljiva bića i kod nap. ovakvog slučaja teško je poštovati odluke tog svećenika osim ako je čovjek toliko duhovno jak da može brzo oprostiti ovakvu pogrešku.