ruta je napisao/la:
Kako podnosite kad pred vama pričaju loše o svećenicima? Čak me i ne smeta toliko kad to rade ateisti ili oni koji u Crkvu idu samo po sakramente. Nepojmljivo mi je da to rade praktični vjernici. Stalno sam izložena takvim napadima (na radnom mjestu). Doživljavam napad na naše svećenike kao napad na sebe. Molila sam je da to ne čini, rekoh joj nekoliko puta da me srce boli kad tako priča, da su svećenici za mene predragi Marijini sinovi, da ne znam kako bi moj vjernički život bez njih izgledao. Upozoravala sam je da je to što priča veliki grijeh. Sve sam to pokušavala i za svoje ali i za njeno dobro...ne ide...napada još više i mene i svećenike...dok tako ružno priča o njima iama dojam da je guši koliko uzbuđenja i zanosa u te priče unosi. Svaku nedjelju je na misi (kaže tako), prima pričest ali ispovijed je za nju nepotrebno pretjerivanje.
Najnovija taktika mi je da šutim, u sebi blagoslivljam i kratko se pomolim. Sve više sam uvjerena da samo snaga Krisotva duha može pomoći jer zlo je jače od čovjeka, ja ga savladati ne mogu.
Najnovija taktika mi je da šutim, u sebi blagoslivljam i kratko se pomolim. Sve više sam uvjerena da samo snaga Krisotva duha može pomoći jer zlo je jače od čovjeka, ja ga savladati ne mogu.
Dobra stvar koju mogu izvući iz ovakve situacije je zaključak kako je svećenik (župnik) jako važna osoba u životu svakog (ovakvog ili onakvog) vjernika. Idealno bi bilo kad bi svećenik imao toliko slobodnog vremena da sa svakim koje muče slični problemi može na miru i realno porazgovarati, da takva osoba više ne bi mučila iracionalnim težnjama samu sebe i druge oko sebe, a za sve one koji su postali stručnjaci u zapažanju tuđih grešaka voljela bih da znaju dobro i pažljivo, na kršćanski način, započeti komunikaciju najprije sa svećenicima oči u oči, a onda i sa svima drugima, samo ne njemu iza leđa...
Mislim da bi loša stvar bila takve vjernike odbacivati, misliti da je u njima "zlo" i izbjegavati ih, jer zahlađivanjem odnosa s njima činimo protiv ljubavi Kristove koja ih jedino može obratiti. Bolje bi bilo pristupiti im kao "ranjenima" u duši i vjerojatno pomoći otkriti unutarnji razlog takvog ponašanja, ukoliko smo dovoljno bliski s njima, jer greška je (čak i kod nekih svećenika!) kad odmah demoniziraju svoje neistomišljenike, pa i dojučerašnje suradnike, ne misleći ni malo da je mrvica krivnje možda i na njima.
Nikome ne bi naškodilo zrnce ljubavi više...
