Katolički odgovori

Zvona zvone na uzbunu.. hajmo malo razgovarati o razlozima, uzrocima takvog stanja. Zašto nema u našoj Crkvi zvanja kao nikada. Zanimaju me mišljenja. A bilo bi dobro i dati prijedlogh što učiniti da bude zvanja!

Svakako nije jedan razlog.
Jedan od bitnih je i činjenica depopulacije, drugi razlog je manjak obiteljske molitve i uopće pravog obiteljskog života. Uz to, danas treba daleko jača vjera, jer je očito kako se na svećenike gleda s podozrenjem i sumnjom, a traži puno. Itd...

Uza sve navedeno i roditelji u današnje vrijeme teško da će dati pristanak, a kamoli pokušati potaknuti ljubav u djeci za svećenička zvanja. Većina želi djecu poticati na uživanja i uči ih se da čine sve da im bude lakše u životu. Malo roditelja djeci prezentira da je ljepota života u služenju, u žrtvi za Boga i bližnjeg. Prema tome, mislim da i drugačiji način odgoja djece i mladih utječe na ovu situaciju.

Ja mislim da je problem u niskom prakticiranju ideja II. Vatikanskog Koncila. Kler se dosta distancirao od laika, a kao što sam već naveo u raspravi o seksualnosti, čini se da smo u jednom položaju kad treba otvoriti nekakve jasnije kanale komunikacije.

Način na koji se kler percipira u javnosti je izuzetno težak. Iako se nikad nisam imao želje ozbiljno zarediti, dok sam razmišljao o tom putu, jednostavno sam shvatio da treba poraditi na komunikaciji klera i laika, makar nekonvencionalnoj.

Mislim da ima mnogo opcija.

Za svaku komunikaciju potrebne su dvije strane, a za ovo o čemu ti, potrebna je obostrana dobra volja. Nekim svećenicima komunikacija ide lakše, a nekima baš i ne. Ali, zar svaka inicijativa mora nužno krenuti od svećenika?
Kad svećenik dođe u novu župu pristupe mu i pozovu ga prvo oni vjernici koji iskreno vole crkvu i svećenika. No, tu bude i znatiželjnika, osoba s kojekakvim idejama i ambicijama.... sve to treba oprezno snimiti i tek tada početi.

Ima ih i koji sa strane gledaju, kometiraju i imaju neverojatno visoke strandarde u očekivanju... Nekako mi tvoj komentar sliči tom tipu - bez uvrjede.

Uvrede uistinu nema. Mislim da čovjek treba očekivati od Crkve da mu pruži potporu na svakom polju, i "vama", i "meni".

Tu se ne radi o inicijativi, već o možebitnom općem stavu što jedni od drugih želimo. Kao što sam već vjerojatno predao, imam jedan nekonvencionalan pristup temama, koji želi biti apostolskih temelja, i nisam siguran da bih ga mogao promicati da sam svećenik.

Imam i dojam da većina laika tako misli, mada radi nepodučenosti često puta znaju imati i stav koji nije Crkven. Osim toga, Crkva se zna prilično medijski teško izražavati, radi čega je upitan njen doživljaj realnosti. Naprimjer, te ideje o komunističkim i homoseksualnim lobijima koji se bore protiv nas su prilično iziritirale vjernike.

Da, a koje to? Nažalost to je stvarnost.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Da sad ne vučemo temu na temu, čini se da te priče o tim lobijima više bivaju nekakav pokušaj manipulacije, nego na zreli prilaz problemima. Meni se kao vjerniku taj pristup čini nepotrebnim, ali da sam svećenik, ne bih bio u stanju ovo reći glasno i jasno.

Dosta toga u vezi ove tematike piše na temi viewtopic.php?f=12&t=487 gdje je preveden čitav članak „Godina svećenika je više od odgovora na sve veći problem manjka svećenika“ Msgr. Christoph Casetti, Chur, i šteta je što to Sneni nije dao ovdje kao prilog raspravi. No u tom kvalitetnom članku je dan prijedlog rješenja manjka svećenika. Citirao bih ove rečenice „Novi Crkveni pokreti donose i mnogo zvanja. Gdje je vjera živa, tu mogu rasti svećenička zvanja.“ zatim, znakovite su i ove: „Kod ovakvog duhovnog siromaštva čini se da je potrebna nova evangelizacija. Konačno, potreban je još jedan obiteljski pastoral, koji će potaknuti roditelje na velikodušno darivanje života.“

E sad ja bih postavio pitanje, je li pametno gušiti nove Crkvene pokrete koji donose zvanja? Po svemu sudeći nije ali to se ipak radi i svjedoci smo čitavih hajki koje postoje pa je to nekima gotovo smisao pisanja na internetu. Da ne govorim kako otvoreno zlobno ali ničim argumentirano dosađuju pojedinim župnicima i traže zabranu pojedinih pokreta u župi, iako znaju samo rušiti a ništa ne grade niti nude.
Dakle rješenje je u analizi koji pokreti donose zvanja i njima dati podršku za djelovanje a ne na jednoj strani gušiti a na drugoj kukati kako nema svećenika.
Kad govorim o pokretima i načinima djelovanja mislim na one koji imaju odobrenje od strane Crkve za djelovanje bilo kao osobna Prelatura Opus Dei, ili pokreti Fokolarini (djelo Marijino), Neokatekumenski put, a i oni tradicionalisti u Katoličkoj crkvi koji su uvijek bili u zajedništvu s Papom, npr. Svećeničko bratstvo svetog Petra (FSSP) u Hrvatskoj još ne postoje njihovi ogranci no postoji tendencija ka tradicionalizmu. Treba potaknuti i misije po župama u kojima gostuju Isusovci i nastoje potaknuti pobožnost vjerničkog puka. Karizmatski pokret koji još nema neko službeno odobrenje ali je isto sposoban učiniti mnogo dobra po ovom pitanju treba pravilno usmjeriti.
Dakle načina ima ali samo zabranama i kukanjem se ništa neće postići. S druge ti razni pokreti ne bi trebali shvaćati druge pokrete kao prijetnju sebi već kao bogatstvo Crkve jer je žetva velika a radnika malo pa nema potrbe da se radnici tuku među sobom i spječavaju jedni druge da uženju zvanja.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Istina je da bi se s raznim profilima pokreta u crkvi dobilo i svećenika s raznim ''profilima'', samo koliko će oni biti upotrjebljivi u pastoralu na način kako se to sada prakticira da je osoba samostalna i voljna raditi? Ili će trebati svitu pomoćnika od oni koji će im mijenjati pelene pa do ostalog zbrinjavanja , jer neke zajednice produciraju upravo takve.
Ako vam se čini da pričam gluposti, onda ću vrlo kratko i dati obrazloženje.
Razne integrističke zajednice, privlače uglavnom nesamostalne i nestabilne osobe i sve što iz toga iziđe takvo je i neuporabljivo je.
Kud ga gurneš tamo i ostane.

Možeš, li onada dati koji konstruktivni prijedlog za rješenje problema manjka svećenika u Crkvi?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Zasto nema zvanja,zato sto nema pravih Katolickih obitelji..kao nekada.Zato sto nema djece ,odnosno brojnih obitelji kao nekada..Zato sto nema zajednicke molitve u obiteljima,i sto se pojedine obitelji slabo mole da Gospodin posalje nekoga iz obitelji u Svecenike..Zato sto smo vise predani ovozemaljskom ,nego vjerskom zivotu...

Trebalo bi promjeniti ,nacin zivota u obitelji da bi dobili vise svecenika..

Ipak mislim da je to Bozji poziv i da Bog odlucuje..!

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Slažem se, ali često puta si mislim da je možda razlog i u jednom odmaku od ustroja Crkve u apostolskim vremenima. Tada je vjerojatno veći običaj bio da starješine i biskupi, uostalom, žive život "laika" i imaju "laička zanimanja" . Moguće je da su u tom svijetu i mnogi laici odlučili živjeti u celibatu, neovisno od reda. Tako da je možda ključ i u tom jednom odmaku od svakodnevice kojeg svećenici žive, radi čega se njihov život i drukčije doživljava.

Doista, mnogi nisu živjeli u celibatu u vremenima prve Crkve, niti je bio takav propis. No, teško da su imali "laička zanimanja". Naime, Djela svjedoče da su apostoli bili posvećeni naviještanju. Da bi tu posvećenost posve sačuvali i odabiru prve đakone kojima onda u dio pada karitativni rad. Pavao je bio iznimka - on jest živio u celibatu, ali je zarađivao svojim rukama, opet (i sam to navodi) u službi naviještanja.